Mladi vraćaju Crnu Goru tamo gdje je oduvijek bila: Veseli se, srpski rode...
PIŠE: Milenko Jovanović
Ranijem crnogorskom premijeru Dušku Markoviću se mora odati priznanje zbog izgovorene (svima poznate) istine - da je preko 85 odsto građana Crne Gore u trenutku kada je ona priznala lažnu državu Kosovo, bilo protiv tog čina. Naravno, veleizdajničkog i najsramnijeg, u njenoj, do tada uglavnom časnoj i svijetloj istoriji.
Treba, zaista, pozdraviti Markovićevu hrabrost da to izgovori u ambijentu tiranije i strahovlade koji je uz Mila Đukanovića i lično kreirao i sprovodio. Čak i ukoliko je to izgovorio "nesmotreno"...
I, evo, tek su okovi diktature počeli da spadaju, a potvrde izrečene Markovićeve istine stižu na najljepši mogući način. Iz srca i glava onih na kojima Crna Gora ostaje. Neće omladina crnogorska protiv svojih predaka! Ako se zbog prividnih i samo čulnih "užitaka" neki ucijenjeni ili prodati otac i (li) stric i odrekao svojih roditelja i đedova, unuci i praunuci, u ogromnoj većini - nisu!
"Veseli se, srpski rode", popularnu pjesmu isto tako naše popularne etno dive Danice Crnogorčević pjevali su prije dva dana maturanti Gimnazije "Niko Rolović". I to - horski!
Riječ je o školi sa zavidnom reputacijom u obrazovnom sistemu Crne Gore, koju je i sama Danica pohađala, kako je ponosno podsjetila kada je podijelila snimak radosnog događaja na društvenoj mreži fejsbuk.
U Podgorici i drugim gradovima u isto vrijeme, ista generacija sada već svršenih srednjoškolaca slavila je uz "Vidovdan" i druge rodoljubive pjesme, ali i uz tradicionalne crnogorske trobojke i zastave bratske Srbije.
Polako, ali sigurno - vraća se Crna Gora sebi i svojoj suštini.
Pjeva omladina svojoj Slobodi, dugo čekanoj. Slobodi koja, istini za volju, suštinski tek treba da se desi. Slobodi i pravdi kojima je našom "Marseljezom" pjevao i priželjkivao ih i knjaz Nikola, slaveći i sanjajući svoj Prizren i srpski carski presto.
Mladi znaju šta im je činiti. Na najboljem su mogućem putu. Neka su jedini spasonosni pravac pokazali i starijima. Naročito onima koji su se davno "izgubili" i na kolosjeku podjela, bratomržnje i poltronizma bili "zaglavljeni" duže od tri decenije. Neka su se takvi sklonili sa usijanih "šina", jer sada njima tutnje "vozovi" koji Crnoj Gori moraju da vrate izgubljeni ponos, a njenim žiteljima život dostojan čovjeka.
Srbi koji su i stvorili Crnu Goru moraju biti lokomotiva svega što dolazi, koliko god neki umišljeni centri moći nerado prihvatali tu neminovnost i podmetali klipove. Svakako,ni bez vagona se neće moći.
...Nek se srpski barjak vije, od Prizrena do Rumije...
