SRETENJE - praznik svih Srba i svih srpskih zemalja
U pljevaljskom Centru za kulturu održana je Sretenjska akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od proglašenja Sretenjskog ustava, koja je počela intoniranjem himne Bože pravde i riječima blagoslova koje je uputio vladika mileševski Atanasije.
Svečanost je održana sinoć, a predsjednik Opštine Pljevlja dr Dario Vraneš je govoreći o Prvom srpskom ustanku i Sretenjskom ustavu, poručio da je praznik Sretenje značajan za sve Srbe bez obzira gdje oni živjeli.
U dugom obraćanju Vraneš je podsetio na istorijske činjenice i istakao da "bratska Republika Srbija" Sretenje obilježava kao Dan državnosti.
"U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli. Ništa manje od bilo kojih u Republici Srbiji, sjutra je praznik i pljevaljskih Srba. Nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka. Tu jabuku su vjekovima oni koji nam ne misle dobro svim silama pokušavali da pretvore u jabuku razdora", rekao je Vraneš, čije obraćanje je integralno objavio portal "Svitanje".
Tako je, kazao je, bilo do prije četiri godine, ali je uprkos svemu, kroz sve vrijeme, ta jabuka bila, ostala i biće jabuka bratske sloge i ljubavi, jabuka koja spaja i poziva na jedinstvo.
"Srbi su ustajali i borili se za slobodu protiv svih zavojevača od Zapadnog i Istočnog rimskog carstva do kasnijih zapadnih i istočnih imperija, a samo protiv Otomanske imperije bezbroj puta. Srpski ustanci za slobodu su i sve pobjede Nemanjića, bitka na Bileći, Kosovska bitka, bezbrojni ustanci Srba sa sve tri Morave, s obe strane Dunava, Drugi Kosovski boj, silne hercegovačke bune, ravna gora Romanija, bune dalmatinskih Srba predvođenih uskocima i krvava Vojna krajina. Sve su to srpske borbe za slobodu, srpski ustanci koje treba da pomenemo kako bi veličina Prvog srpskog ustanka dobila istinsku punoću i značaj", naveo je Vraneš.
Istakao je da je Prvi srpski ustanak 1804. godine samo kruna viševjekovne, milenijumske borbe srpskog naroda za slobodu i samostalnost, a vožd Karađorđe je samo stao na čelo nepregledne kolone vitezova koji su prije njega pali na oltar Otadžbine i kao takav je jedino mogao postati Bič tirajanah, kako to, kako je naveo, "pjeva vladika Rade, pjesnički genij koji je u samo četiri stiha salio suštinu i izbrusio dijamant kojem se ništa nema dodati".
Govoreći o istoriji pljevaljskog kraja, Vraneš je kazao da kao u dobrom dijelu i istorija cele Stare Srpske Hercegovine ili vojvodstva Svetog Save, nije slučajno ostala sve do danas u dobroj mjeri nepoznata.
"Ova srpska zemlja, rasadnik srpskog naroda kroz vjekove, imala je i još uvek ima mnogo neprijatelja kojima ne odgovara istinita priča o njenoj ulozi i značaju u ukupnoj istoriji srpskog naroda. Još uvijek su pod velom zaborava mnogi ljudi i mnogi događaji koji su omeđavali sudbinu, često i cijelog srpskog naroda i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani", rekao je Vraneš i dodao:
"Zar može biti slučajno što je na samo nekoliko desetina kilometara odavde tromeđa, na kojoj se, kako se nekad govorilo, susreću tri carevine, a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod? Zar je slučajno Otomanska imperija učinila sve da područje Stare Raške i Stare Hercegovine poislami iako između Petrove Crkve u Starom Rasu i manastira Zavala u Popovom Polju ima stotinu manastira i crkava starijih od svake džamije u Stambolu? Zar je slučajno na Berlinskom kongresu, kada je dobio vojnu upravu nad ovim krajem, austro-ugarski ministar inostranih poslova Grof Andraši pred svima uskliknuo: Zabo sam glogov kolac u srce srpstva!?
Upravo u tom primalnom kriku istinskog varvarina stoji i odgovor na prethodna pitanja, kazao je Vraneš i poručio: "Ovo ovdje je srce srpstva i bilo i jeste i biće".
"Iako je često išla težim putem između dve dinastije Karađorđevića i Obrenovića, Srbija nikad nije prestala da bude stožer i pouzdan oslonac srpskom narodu u svim srpskim zemljama. I neka tako bude na vjek i vjekova! Amin, zaključio je Vraneš.
Održavanje Sretenjske akademije Vranešu mnogi zamjerili, on odgovara: U čemu je problem ako im ne smeta proslava dana vještica …?
