Vukićević: Drago mi je što je većinska Crna Gora podržala moje glasanje

Ime Maje Vukićević, šefice crnogorske delegacije u političkom Komitetu Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, ostalo je zapamćeno posle glasanja za ulazak tzv. države Kosovo u Savjet Evrope, ne samo u Srbiji i u Crnoj Gori već i šire. Ona je samoproglašenoj državi Kosovo rekla „ne“ uprkos zvaničnom stavu Crne Gore. Šta je bilo prije, a šta posle toga, s kakvim se reakcijama susretala, u intervjuu za Kurir govori Maja Vukićević, inače poslanica Demokratske narodne partije (DPN).

Ovih dana ste često pominjani i u Srbiji i u Crnoj Gori jer ste glasali protiv predloga da tzv. država Kosovo postane član Savjeta Evrope. S obzirom na to da je vaš stav bio u suprotnosti sa zvaničnom spoljnom politikom vaše države, da li ste imali dilemu?

= Nije postojala nikakva dilema u vezi s mojim glasanjem. Moj stav nije tajna, isti je bio i prije parlamentarnih izbora, isti je i sada. Moje glasanje je i odraz volje onih ljudi koji su glasali za izbornu listu na kojoj sam bila, ali i svih ostalih ljudi iz Crne Gore koji su tri decenije trpjeli ugnjetavanje, čije mišljenje režimu koji je predvodila Demokratska partija socijalista nije bilo važno. Režim se čak i hvalio kako je odluke donosio suprotno volji građana. Borili smo se za promjene da bi se glas svih građana mogao čuti. Srpski narod u Crnoj Gori više nikad neće i ne smije biti ponižen.

Kako su na to reagovali Vasilije Čarapić (PES) i Boris Mugoša (SD), i ostali članovi delegacije Crne Gore?

– Ovo je bilo glasanje na političkom sistemu gde sam jedino ja članica. Kolege će imati priliku da glasaju na plenarnoj sjednici, gdje se zvanično glasa o statutarnom mišljenju, a konačnu odluku donosi Komitet ministara. Kad već pominjete kolege iz delegacije, moram reći da su u ovoj hajci koju je pokrenuo dio opozicije oni bili veoma korektni jer razumiju način djelovanja same delegacije, koja je sastavljena od poslanika vlasti i opozicije, gdje se i dosad o većini pitanja glasalo na različit način. Ovo je moj drugi mandat na mjestu šefice delegacije u Parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope, nikad nisam nikoga od svojih kolega pitala kako je glasao, jer mandat pripada poslaniku i svako glasa po svojim uvjerenjima.

 Da istaknemo ono što kritičari sada kažu: „Stranke većine, uključujući i vašu stranku DNP, potpisale su koalicioni sporazum kojim se obavezuju da poštuju evroatlantski kurs države i razvijaju prijateljsku saradnju sa svim državama koje je Crna Gora priznala.“ Da li je, imajući ovo u vidu, neko iz vlasti Crne Gore reagovao? Da li ste imali pozive?

– Što se sporazuma tiče, Demokratska narodna partija je dala pun doprinos svim ključnim stvarima koje su izglasane u crnogorskom parlamentu, a koje su doprinijele da se konačno odblokiraju pregovori sa Evropskom unijom. To je glavni strateški cilj ove parlamentarne većine i Vlade, i ostajemo mu potpuno posvećeni. Zloupotreba je podmetanje da je podržavanje ulaska Kosova u bilo koju organizaciju uslov daljeg napretka Crne Gore, jer da je tako, dio Evropske unije ne bi bile zemlje koje nisu priznale Kosovo, i koje se i sad protive ulasku Kosova u Savjet Evrope. Znate da dobar dio predstavnika tih zemalja nije ni došao na zasijedanje Komiteta najavljujući da će glasati protiv na samoj plenarnoj sednici, a najavu da će glasati protiv imamo i iz dijela zemalja koje su priznale Kosovo, ali zameraju to što Kosovo nije ispunilo dva od tri ključna uslova za prijem.

Iz DPS su rekli da je „Maja Vukićević glasala po instrukcijama Milana Kneževića, a ne prema onome što je strateška orijentacija Crne Gore“. Šta vi odgovarate na takve optužbe?

– Kritike dolaze od Demokratske partije socijalista, koja je svojim nečinjenjem i protivustavnim odlukama svjesno blokirala pregovore sa Evropskom unijom. Dokaz za to su i brojni sudski postupci koji se vode protiv Vesne Medenice, bivše predsednice Vrhovnog suda, Saše Čađenovića, bivšeg specijalnog državnog tužioca, Blaža Jovanića, bivšeg predsjednika Privrednog suda. Ljudi koji su privatizovali pravosudni sistem i državu, koji su personifikacija kriminala i korupcije, što dokazuju i brojne Skaj prepiske, koji su s pozicija gradonačelnika tražili da se hapse njihovi sugrađani, danas dižu buku zbog mog stava i odluke da ne podržim ulazak Kosova u Savjet Evrope. Ja od njih i ne očekujem da me razumiju jer oni nemaju principe, a ideologiju su mijenjali sa svakim izbornim procesom. Danas ih na okupu drži jedino mržnja prema srpskom narodu, što su ovih dana i dokazali. Zamijenom teza poslanici Demokratske partije socijalista žele da delegaciju Skupštine predstave kao državnu delegaciju koju imenuje vlada, iako su poslanici ti koji biraju vladu i u procesu odlučivanja imaju pravo na sopstveni stav. Ali za DPS je problematično samo kad Srbi imaju stav, to je suština njihove borbe za ljudska prava i građansko društvo, po principu „sva prava svima, osim Srbima“. Oduzeli su srpskom narodu jezik, kulturu, pokušali da oduzmu i crkvu, i očigledno ne umiju da izađu iz začaranog kruga mržnje i desničarenja u kom se nalaze već dugo. A koliki je nivo podmetačina u hajci koju vodi dio opozicije dovoljno vam može reći i to što su plasirali informaciju kako su sve zemlje Savjeta Evrope, samim tim i Evropske unije, bile „za“, iako je informaciju o prisustvu na zasijedanju odbora, broju članova odbora i broju onih koji su glasali lako provjeriti.

Vi ste ranije rekli da bi glas za ulazak tzv. države Kosovo u Savet Evrope bio „direktan nož u leđa bratskoj i prijateljskoj Srbiji“. Da li je Srbija ipak dobila taj „nož“ od rukovodstva CG zbog opšte politike prema KiM i priznanja nezavisnog Kosova?

– Odluka tadašnjeg rukovodstva Crne Gore da prizna Kosovo kao državu je svakako bila podstaknuta tom ideološkom matricom na kojoj DPS zasniva svoju politiku punih dvadeset godina, a to je mržnja prema Srbima. Sami su priznali da su tu odluku donijeli iako su znali da je ne podržava 85 odsto građana Crne Gore, to je izjava bivšeg premijera Duška Markovića. Naravno da smatram da je trebalo drugačije postupiti i pustiti Srbiju da proba da diplomatskim putem, u saradnji s međunarodnim institucijama, riješi situaciju. Stalno se kao matrica ponavlja da su nam odnosi u regionu prioritet, ali nekako se uvijek svodi na to da se donose odluke u kojima se odnosi sa Srbijom stavljaju u drugi plan, iako je prirodno da Crna Gora i Srbija imaju najbližu moguću saradnju. Poštujem stav svojih kolega po ovom pitanju, a posebno razumijevanje imam za kolege iz parlamenta, bez obzira na to da li su dio vlasti ili opozicije, a koji su nacionalno Albanci i sasvim je prirodno da o ovom pitanju mislimo različito. Ali želim da i oni imaju razumijevanja za moj stav i stav naroda koji predstavljam.

Da li je bilo pozitivnih reakcija iz Srbije, vama direktno upućenih, jer su vaš stav i glas prevashodno važni za Beograd?

– Bilo je dosta pozitivnih reakcija i iz Srbije, ali moram reći da je bilo najviše pozitivnih reakcija iz Crne Gore, jer je moj glas bio važan i građanima Crne Gore, onima koje niko nije pitao za odluke, a koji su dali najveći doprinos da se konačno smijeni Milo Đukanović. Neuporedivo je više pozitivnih reakcija nego onih negativnih, jer je, na sreću, destruktivna i retrogradna politika Demokratske partije socijalista, u kojoj se dijelu naroda želi oduzeti pravo da ima svoj stav i da ga slobodno iznosi, stvar prošlosti. Narod je jasno poručio da ne želi više na pozicijama moći partiju koja je trideset godina pustošila i dijelila Crnu Goru. Borili smo se za demokratsko društvo, u kojem svako smije da iskaže svoje mišljenje, i u tom pogledu smo napravili značajan iskorak. Vidite da su ljudi u Crnoj Gori sada slobodni da iskažu i svoje nezadovoljstvo, i da traže ono što misle da im pripada, da slobodno iznose svoje mišljenje. Podsjetiću vas da se u vrijeme Demokratske partije socijalista hapsilo zbog Fejsbuk statusa u kojem bi se samo pomenuo Milo Đukanović ili neko od funkcionera te partije.

(Kurir)