Previše laži i od najlažavije policije u regionu

Piše: Igor Stojanović

Nije mi bila namjera da se ponovo upuštam u priču o policiji, ali obim laži koje su naveli u svom reagovanju ne daje mi za pravo da ne  reagujem na tekst "Reagovanje Uprave policije: Postupali smo profesionalno prema Stojanoviću", koji je prekjuče objavljen na ovom portalu, a nakon mog autorskog  teksta o iksustvu koje sam nedavno lično doživio sa crnim uniformama i šefovima tih uniformi.

Najprije, svakako mislim da ni naredni redovi neće interesovati nikog u policiji, niti ću nešto promijeniti, ali ću bar pokazati da nismo svi od onih koji ćute policiji i samo klimaju glavom. Njihovo smiješno reagovanje po copy/paste sistemu objasniću po pasusima, gdje je svaki pasus nova laž, iako su oni "uvijek u pravu", i oni "u svemu postupaju profesionalno i shodno ovlašćenjima".

Čak i kad ovi specijalci mlate momke po gradu, to je profesionalno i shodno ovlašćenjima, jer ih gotovo uvijek pokušavaju uhvatiti sa drogom, ali gotovo nikad u tome ne uspijevaju.

Nisam mogao zaista da prećutim ovoliko laži, pa ću objasniti koliko puta su slagali u svom reagovanju.

Prva laž (prvi pasus): Čak i kada je Interventna jedinica CB Bar 19.07. u večernjim časovima, izvršila "pregled", a ne "pretres" mog druga i mene, oni su i tada u istini, posebno onaj dio da su "tražili od nas da pokažemo stvari koje imamo kod sebe, što smo mi i uradili". U pravu su i u istini, iako nam niko nije tražio da pokažemo stvari, a kamoli da smo mi to uradili (ovo je čak u domenu izmišljanja), već sam ja, znajući da to slijedi kad su nas zaustavili, krenuo da vadim stvari iz džepova, a oni viknuli "ne to, stani, mi ćemo sami". U istini, zaista.

Ovdje moram dodati i 20 evra koje su mi nestale tokom pretresa, na koje niko ni glavu nije okrenuo, a kamoli da to upiše kao zabilješku. Tvrdio sam tada da niko od njih četvorice nije uzeo taj novac, već da je ispao iz džepa u tom mrklom mraku dok su mi vadili mobilni (sve je bilo u istom džepu), međutim, sada tvrdim da su jednostavno nestale tokom pretresa (još jedna laž jer to niko nije ni pomenuo u reagovanju), i želim da mi se da zvanična potvrda o nestanku novca tokom pretresa/pregleda policije. Dakle, pozivam policiju da se javno, putem saopštenja sličnom ovom reagovanju, oglasi povodom nestanka mog novca. Ovdje je nebitno što se radi o "samo" 20 evra.

Druga laž (drugi pasus): "Tom prilikom policijski službenici su saopštili I.S. razlog kontrole, a to je zato što se nalazio u društvu bezbjednosno interesantnog lica, V.G". Apsolutno nije tačno ni ovo, jer su mi rekli da je V.G. bezbjednosno interesantno lice tek kada sam otišao sam u policiju nakon završenog pretresa, rekao mi je lično komandir Zoran Deletić. Ipak, moram priznati da policija jednostavno mora biti u istini čak i kada besomučno laže.

Treća laž (treći pasus): "I.S. je kasnije iste večeri došao u CB Bar kako bi prijavio policijske službenike Intervene jedinice koji su ga prethodno kontrolisali i pregledali, navodeći da su bili neljubazni, kada je i pitao da li policija smije da pretresa građane. Trojica starješina CB Bar su primila na razgovor I.S. i objasnila mu da policijski službenici imaju zakonska ovlašćenja da kontrolišu lica, te da je u konkretnom slučaju nad njim i V.G. izvršen pregled a ne pretres".

I ovdje su slagali, jer ja nisam pitao da li policija smije da pretresa građane, već da li policija, s obzirom da mi je jednom prilikom jedan policajac iz interventne jedinice rekao "da ne smiju sami da gledaju ništa od mojih stvari", smije sama da kopa po mojim džepovima, ili treba da izvadim sve što imam kod sebe, a onda mogu i golog da me skinu ako treba, i da li smiju da mi stavljaju ruke u džepove dok ja ne gledam u tom pravcu, jer mi tako mogu staviti šta hoće i reći da su to pronašli kod mene, te mi nakačiti bilo koje djelo.

Lično komandir Deletić mi je rekao da smiju sami da mi kopaju po džepovima, već samo u izuzetnom slučaju ako imaju provjerenu i tačnu informaciju da kod mene postoji nešto nezakonito. Odakle policiji takva informacija, ako sam ja objasnio da sam sasvim slučajno izašao napolje, jer sam bio bolestan, ali sam ipak izašao samo oko svoje zgrade, na poziv druga da ispušimo po dvije cigarate i malo se ispričamo? Ni ovdje policija nije u istini, a njihovo reagovanje na moj tekst pokazuje se pasus po pasus kao obična laž.

Četvrta laž (četvrti pasus): "Policijski službenici su prema I.S. i V.G. postupali profesionalno i shodno zakonu prilikom pregleda, kao i prilikom prijema I.S. u službene prostorije u CB Bar, i prema ovim licima nisu upotrijebljena bilo kakva sredstva prinude". Ne znam da li se ovo zove laž ili kako, ali komandir Zoran Deletić izbacio me je iz kancelarije hvatajući me pod mišku i gurajući vani, gdje me je predao nekom mladom policajcu koji je stajao ispred kancelarije, a koji me je izveo iz zgrade.

Ovo guranje Deletića, uz hvatanje pod mišku, vjerovatno je profesionalno i shodno zakonu, i nisu upotrijebljena bilo kakva sredstva prinude, pa je policija opet u istini, ako, naravno, ne računamo ovo guranje i hvatanje pod mišku, iako sve liči na sredstva prinude. Nisam, evo, siguran da li da ovo ipak podvedem pod "policijski istinu", jer njihova istina nije ona istina normalnih građana, oni imaju neki svoj svijet u kome važe njihove pravila, a za to je krivo Ministarstvo unutrašnjih poslova, i režim koji im dozvoljava da se ponašaju ovako. Ili da ovo ipak podvedem pod još jednu, petu laž u reagovanju?

Inače, moram zaista reći da je Deletić u početku bio vrlo ljubazan, čak mi je rekao da mi poznaje oca i da će ga odmah ujutro nazvati da mu kaže s kim se družim (što se naravno nije desilo, evo Deletić slaga još jednom). Kad sam mu objasnio da je Vlado moj drug od djetinjstva, i da to nema cijenu (vjerovatno je mislio da će mene sa 41. godinom prepasti kad mi spomene oca), da me njihove službene zabilješke o njemu ni najmanje ne interesuju, njegovo ponašanje se drastično promijenilo, i počeo je da priča sa mnom povišenim tonom. Pitao da me da li sam nešto pio (nakon pola sata normalnog razgovora) i da li sam koristio neke zabranjene supstance, na šta sam tražio alko test, kao i sve testove na sve moguće droge, da dokažem da sam čist. Tada je bukvalno "eksplodirao", i na već pomenuti način me izbacio.

I poslednja, šesta laž (poslednji pasus): "Policijski službenik R.LJ, kojeg I.S. spominje nije navedenog dana bio na poslu odnosno nije bio radno angažovan". Ja Ranka Ljujića nisam spominjao osim u sledećoj rečenici, "Stigao je komandir (za koga sam tek sjutra dan saznao da se zove Zoran Deletić), sa još trojicom kolega, i primio me je u kancelariji na prvom spratu. Osim komandira, iskreno, zapamtio sam samo jednog sijedog čovjeka kratke kose (za koga su mi dan kasnije rekli da se zove Ranko Ljujić, mada ne mogu to i da potvrdim dok ga ponovo ne bih vidio i pitao). Dakle, tek sjutradan mi je jedan policajac rekao da je to možda Ranko Ljujić, kada sam ga opisao, ali sam u tekstu na koji su reagovali rekao da ne mogu da potvrdim da se radi o Ljujiću, dok ga ponovo ne bih vidio i pitao za ime. Ovo ću podvesti pod kategoriju "polulaž", ali svakako da nije istina. Uostalom, gospodina Ljujića sam pomenuo u superlativu, iako možda, eto, nije bio to čovjek na koga sam mislio.

Prema tome, za svaku stavku iz reagovanja sam dokazao da je laž, što smatram velikom sramotom policije. Tako obmanuti javnost, na tako podao način, upućujući građanstvo da sam zapravo ja krivac i negativac u cijeloj ovoj priči, jako je nisko čak i za najlažaviju policiju u regionu.

A i šta bolje očekivati kad su čak 123 registrovane psihički oboljele osobe zaposlene u policiji, a najviše ih je u Baru? Policajci koji imaju dijagnoze pod šifrom F, napunjeni steroidima, pušteni na ulicu da rade šta hoće. Dobitna kombinacija za sve loše što može da se dogodi.

"Ta cifra nije konačna jer uključuje samo službenike kojima je izabrani ljekar u Zdravstvenom centru Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). To u praksi znači da nijesu obuhvaćeni policijski službenici koji zdravstvenu zaštitu ostvaruju po mjestu boravka u drugim medicinskim ustanovama, tako da navedena brojka može biti mnogo veća - kaže predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije Saša Zeković" (citat iz više medija).

A u Baru je bar 60 odsto policajaca negdje sa sjevera Crne Gore, i ja lično bih prilično povećao ovaj broj, mada moguće i da griješim.

Na kraju, moram reći da u policiji radi mnogo dobrih ljudi, poštenih, ali da ih šačica ovih napumpanih od steroida sve stavlja u isti koš. Po meni, ove "naoštrene" treba pod hitno premjestiti u Spuž, da tamo čuvaju zatvorenike, ali i zadnjice, jer su mnogima koji su sada su u Spužu upravo oni "prepravljali zadnjice" i ostale organe.