"Jovica Šutanov iz Pješivaca bio je dobar čoek. Svaki se moga na njegovu riječ oslonit no mu se jednom dogodi slabo. Mirko Tokov Bjelopavlić preko njegove riječi ubi Turčina iz nikšićkoga grada. Jovica, nenaučen da mu se čast i riječ gaze, ubi Mirka i sve svoje razuri. I svojta uteče u Nikšić. Poslije ga je sud crnogorski vratio, priznajući mu da je pravo ima što je Mirka ubio. Samo su ljuđi našli što je sebe razurio i mâl štetovao, ali Jovici je teže bilo štetovat riječ poštenu no sve drugo što je ima!
(iz knjige "Primjeri čojstva i junaštva" Marka Miljanova)
Politika je još od vremena Antičke Grčke (776. - 323. g. pne) pa preko Rimskog carstva i hrišćanskog doba smatrana časnom profesijom. Naravno, u to vrijeme politikom su se bavili izuzetno pismeni i obrazovani ljudi, čije mudrosti, po potrebi, koristimo i danas.
Kakva će biti ostavština ljudi koji se danas bave politikom, namjerno neću napisati politačara!, nije teško naslutiti. Vjerujem da su i moje pretpostavke osnovane, i da se ne kose sa mišljenjem većine kako je kompletna današnja politička scena pretvorena u estradu. Čak i u najbukvalnijem smislu. Nažalost, nije samo politička.
Svjedoci smo da nam se čitav život pretvorio u estradu.
Kako je lokalna kampanja ušla u finiš tako je pred našim sugrađanima sve više dilema a sve manje odgovora.
Da li je razlog tome kratak vremenski period za ozbiljnije sastavljanje izbornih listi ili je u pitanju manjak kvaliteta na političkom tržištu, tek, da se primijetiti da vještačko podmlađivanje političkih ponuda gotovo na svakoj od ponuđenih listi, nije donijelo prijeko potrebni kvalitet.
Naprotiv. Kao neko sa izvjesnim političkim iskustvom znam da se političar stvara, a nikako rađa, stoga kažem da su neke liste samo malo studioznije prišle tom problemu od drugih konkurenata u izbornoj trci, a podmlađivanje političke scene je zaista prijeko potrebno jer donosi nove ideje, duh i energiju.
Kroz sve što smo u ovoj kampanji bili u prilici da vidimo najupečatljivije su stare boljke.
Nesloga i međusobno optuživanje opozicije (umjesto da se oštrica kampanje usmjeri na vlast koja nije dobro radila svoj posao), i vladajuća koalicija koja zloupotrebljava poluge vlasti i službeni položaj, i to čini naočigled državnih organa koji se prave i slijepi i gluvi.
Nesumnjivo je da je sujeta najveći problem kod većine opozicionih subjekata i da im uspjeh godinama izmiče upravo zbog narušenih međuljudskih odnosa između najvažnijih ljudi u strankama, odnosno, partijama, i ako žele da dođu na vlast, taj problem moraju da riješe pod hitno, jer s druge strane imaju nikad slabiju vlast.
Ono što je očigledno je da vladajuća koalicija obilato koristi poluge vlasti, i sa tih pozicija lakše djeluje prema biračkom tijelu upotrebljavajući sva sredstva kojima raspolaže.
U tome prednjači najveća politička partija, i njen lokalni, ali i republički saveznik, koji dovođenjem i uključivanjem u kampanju nekoliko resornih ministara pokušavaju da dodatno oslabe djelovanje i rad opozicije na terenu. Naravno, nije to nimalo slučajno.
Odlično su propagandisti vladajuće koalicije proučili mentalnu strukturu prosječnog glasača.
Savršeno oni znaju koliko naši ljudi vole da se slikaju sa ministrima i da posle te slike kače po društvenim mrežama, ili stavljaju u skupe okvire pa kače po zidovima soba u kojima provode najveći dio dana.
Takav je naš prosječni glasač. "Kupiš" ga za selfi ili ministarsko rukovanje, ili obećanje, koje obično ne bude ispunjeno.
I tako naš narod zaboravi na sve pohare društvene imovine počinjene u njegovo ime, ali ne i u njegovu korist.
Zaboravi da nekadašnji pomorski gigant sa flotom od 27 brodova danas nema ni svoj putnički brod, običan feribot, kako bi mogao da zadrži makar tu jednu liniju na koju polaže još kakva-takva prava, nego rentira brod u okruženju i nekom drugom puni džepove novcem koji bi trebao biti zamajac za stabilnost kompanije i kupovinu novih brodova.
Taj isti narod zaboravlja da se njegova djeca "tope" po dalekim morima na tuđim brodovima i to pod uslovom da imaju sreću da budu pozvani na plovidbu dalekim morima.
Zaboravljaju dobri moji Barani da se neko sjetio da im otme umjetnički festival, prekaljeni i nadaleko čuveni Barski ljetopis, brend koji su mukotrpno stvarali 30 godina, uglavnom pomoću "štapa i kanapa", ili pjesnički rečeno, sa puno entuzijazma i odricanja pojedinaca, od kojih su neki svoje živote utkali u svaku godinu njegovog postojanja.
Sad, kad je Barski ljetopis odlično pozicioniran u domenu svog djelovanja, Barani više nisu dovoljno kvalitetni da upravljaju Barskim ljetopisom.
Sad nam dovode "pametnije i uspješnije" da skinu kajmak, kao što su uradili sa svim poznatim i uspješnim barskim brendovima, koji, nažalost, odavno ne postoje.
A odavno ne postoji ni LSCG, ni nekad časni liberali.
Uvijek u sumrak Dana nezavisnosti padnu mi na pamet članovi nekadašnjeg LSCG i pitam se gdje su i šta rade.
Za koga oni danas glasaju ako uvijek pobjeđuje DPS?
Da li je ovo država za koju su glasali? I kako to da su od najvećih političkih neprijatelja postali najvjerniji saveznici ovoj vlasti, uprkos tome što im je brutalno pokradena ideja, cilj, program i članstvo.
Za dvanaest godina nezavisnosti, vlast kao svoje zasluge pripisuje članstvo zemlje u NATO savezu i napredak u EU integracijama, koji samo oni vide. Floskula za unutrašnju upotrebu dok iz Brisela stižu diplomatske packe.
Visok spoljni dug, sumnjivi investitori i netransparentne i neuspješne privatizacije su mnogo realniji učinci ove vlasti, i jasno je da bez nacionalnog dijaloga i primicanja dva pola crnogorskog društva u kome bi bio postignut konsenzus nema ni govora o bilo kakvom napretku.
Naše društvo jednostavno mora izgraditi institucije sistema u koje ćemo svi vjerovati.
To mora biti prva stepenica ka društvu jednakih šansi kome svi težimo, neki manje neki više iskreno.
Poštovani sugrađani, vjerujem da ćete sve ovo imati na umu i da ćete društveni interes staviti ispred ličnog, da nećete balansirati, ni dozvoliti da bilo ko utiče na vas i vaše mišljenje.
Dobro sagledajte suštinu svačije politike, poštujte sebe i iskoristite svoje građansko pravo da birate i budete birani.
Vratite se na početak ove priče i sjetite se šta je riječ u Crnoj Gori i ko od ponuđenih kandidata ima ljudski i moralni kvalitet i kapacitet da je održi.
Učinite to po svojoj savjesti, zbog sebe, zbog svoje djece, zbog boljeg i kvalitetnijeg života svih nas.
Mi to možemo zajedno...
Čitamo se.
