PIŠE: Mirasad - Mirza Kurgaš
Turski harač je, očigledno, bio pjesma u odnosu na ono što crnogorski režim priređuje narodu u protekle tri decenije.
Razlika je i u tome, ako ćemo suditi po epskoj narodnoj poeziji, što se sada "sirotinja raja" uopšte ne buni. Kako, kada su u pitanju nameti na već poodavno osiromašeni standard, tako i kada je se radi o "danku u krvi".
Samo, djeca nam ne idu u pravcu Carigrada kako bi se jednog dana vratili kao paše i veziri, već na "mrski Zapad", da se uopšte više ne vrate.
Neznaveno i nezainteresovano smo dočekali i najnovije, ko zna koje po redu, poskupljenje goriva. I tu smo "lideri u regionu".
Pomirivši se sa sudbinom i imajući u vidu izjavu našeg vrlog novog/starog predsjednika da je "gorivo luksuz", neki od nas su se zapitali kako to da na "slobodnom tržištu" svi distributeri goriva imaju identične cijene?
Da ne postoji, makar, neki "Voli" ili "Laković" gdje bi smo i mi, koji nemamo jahte, a ne vozimo službeni automobil, mogli da kupimo gorivo koji cent jeftinije i živimo u ubjeđenju da smo nešto uspjeli da uštedimo?
Odgovor koji smo dobili od mjerodavnih stručnjaka, jeste da nije problem uvoziti i prodavati gorivo po nižoj cijeni od aktuelnih monopolista, već kako i gdje to isto gorivo skladištiti.
Naime, kada je svojevremeno firma "Jugopetrol" otuđena iz državne svojine (na protivzakonit i kriminalan način, kao uostalom i sva ovdašnja preduzeća), u paketu su otišli i rezervoari na barskoj Volujici, bokokotorskim Lipcima, bjelopoljskom Kruševu...
Jedina skladišta za tečno gorivo u Crnoj Gori. Ne treba sumnjati ko je sve u toj transakciji "omastio brkove", kao što je za očekivati da su mnogi od njih i nakon likvidacije i pohare "Jugopterola" nastavili da uživaju benefite od istog u kontinuitetu i da se nijesu odrekli dijela "kolača". Nije, vajlda, da je slučajnost što nam brojna poskupljenja goriva stižu uglavnom prije, ili nakon brojnih izbora svih kategorija.
Na slučaju "skladištenja" je, svojevremeno, "pasao", što bi rekli Barani, i čuveni Jezda, zajedno sa Dafinom jedan od najprepoznatljivijih simbola "zone sumraka" 90-tih godina prošlog vijeka.
Očigledno, naišavši među svojim partnerima iz crnogorskog državnog vrha, na igrača jačeg od sebe, što je kasnije javno priznao, u rezervoarima na Volujici Jezdimiru Vasiljeviću je ostalo silno gorivo.
Zvanični, aktuelni vlasnik iz Grčke, u svakom slučaju ima nevjerovatan uticaj u Crnoj Gori, koji je vidljiv na svakom koraku. Možda je ilustrativan primjer i benzinske pumpe ispred barskog hotela "Princess" (nekadašnji hotel "Topolica"), koja je u vrijeme gradonačelnice Vojvodić trebala da se izmjesti na drugu lokaciju (što bi bilo sasvim logično, pogotovo ako uzmemo u obzir da nam je turizam glavna, strateška grana privrede).
Iako je odluka tadašnje lokalne samouprave bila neopoziva i pokrivena svim pratećim zakonskim aktima, do preseljenja pumpne stanice (koja se ovih mjeseci intenzivno renovira) nije došlo.
O uticaju poskupljenja goriva na standard (kako to gordo zvuči) građana znaju i "vrapci na grani". Kako to rješavaju u nekim zemljama (primjer Indonezije na priloženoj fotografiji), poznato nam je.
Kao i da je stanje u našoj "časnoj i poštenoj" najbliže predstavi nekadašnje "Top liste nadrealista": "Litar krvi - litar benzina"...
(Autor je istaknuti mirovni aktivista i predsjednik NVO "Broj 19" sa sjedištem u Baru)
