Piše: Dragiša Šoć - hadžija
A sada nešto o taestamentu Aleksandra (Lesandra) Makedonskog Srbima (i Mezagetima)...
Originalni testament se nalazi uklesan na kamenoj ploči u crkvi Svetog Jeronima u Pragu i nije dostupan javnosti.
Primijetili ste da sam dodao i ime Lesandro, jer je tako napisano i u testamentu, ali i u mnogim istorijskim izvorima!
Sada, logično je pitanje kako pisati o nečemu što je zabranjeno za javnost... Drugo pitanje je zašto je zabranjeno za naučnu i širu javnost. I odmah odgovaram na drugo pitanje: mogu samo da nagađam i špekulišem, jer racionalnog objašnjenja nema. Dakle, ne znam! Ali na prvo pitanje postoji dobar i racionalan i naučni odgovor.
Naš istraživač Milenko Nikolić uložio je ogroman višegodišnji trud da sazna o čemu se govori u testamentu ovog proslavljenog ratnika. Selektirajući informacije i sužavajući krug dobijenih rezultata, konačno je došao do četiri drevne knjige u kojima se dobro i precizno objašnjava šta je napisano u testamentu.
Ovaj svoj rad koji je prvorazredni kuriozitet, sabrao je i objavio u djelu "Testament Aleksandra Velikog". Jedna od tih knjiga je Crkvena istorija Gornjolužičkih Srba, u kojoj je sadražan jedan nevelik tekst koji je potpuni prepis testamenta. Naravno da ne mogu ovdje napisati sve, ali početak ide ovako:" Mi, Aleksandar, Kralj Filipa u Makedoniji, kneževinama prvenstveno, osnivač carstva u Grčkoj, sin velikog Jovana, opunovlašten kroz Rektanab, Bramane i drveća, također sunca i mjeseca poštovalac, uništitelj persijskog i mediskog carstva, srca najvećeg svjetskog od početka do propasti, od podna do ponoći. Poštovanoj srpskoj istoriji jezika......"
U daljem tekstu preovladavaju pohvale Srbima i namjenjuju im se oni koji će im služiti. Nekanonski spisi Svetog Pisma započinju delima Lesandra velikog, čak ih i Kuran priznaje, jer govore o univrzalnim djelima humanosti, slobode, bratsva i jednakosti među ljudima.
Za razliku od svih velikih vladara prije i poslije njega, Lesandar je prvi planetarni vladar koji je silu podredio čovjekovom pravu na egzistenciju!
Najbolji svjedok za ovu tvrdnju je tolerancija vjera i kultura, kao ni običaj mnogih vojnički poraženih naroda kojima ove vrijednosti niko nije nametao u skladu sa pobjednikom, kako je inače običaj svakog okupatora.
Za njega je ljudska veličina bila u vrlini, koja je opet po njegovom shvatanju bila ljudska dužnost. Govorio je da vrlina uzdiže čovjeka iznad telesnosti.
Ove njegove tvrdnje i njegov obrazac ponašanja i života nalazimo u jednom pismu svom vrlom učitelju Aristotelu, gdje doslovce kaže :" Volio bih više da saznam duhovni zakon Vaseljene, nego da vascijeli svijet vojnički pokorim"!
Bio je sigurno najobrazovaniji vojskovođa i osvajač u istoriji. Izuzetno tolerantan prema svim narodnim vjerovanjima i običajima koje je sve uvažavao polazeći od opštih ljudskih vrijednosti! Dao je da se na jednoj ploči blizu Ninive ukleše "Zakona Ljudskih", u istoriji prepoznato kao "Smaragdna ploča".
Posebno je stotine puta čitao Ilijadu, a odlično je svirao liru kao i Ahil prije njega ili Skenderbeg poslije njega na primer. U ophođenju je bio vazda vedra duha i lakonske misli.
Omiljen od svih, čak i od pobijeđenih! Na njega niko nikad nije pokušao nikakav atentat. To je istinski kuriozitet! Jednom mu je Aristotel prigovorio da će se izgubiti bez mape u dalekoj Aziji, a ovaj mu je odgovorio: "Mornari su se oduvijek orjentisali po pticama".
Jednom mu je čuveni Parmenid rekao da uzme ponuđeno ogromno zlato persijskog cara Darija, jer bi i on to isto uradio da je car, Veliki mu je odgovorio ne, ali i ja bih to uradio da sam Parmenid.
Prije odlaska na istok, sve svoje nebrojeno bogatsvo je razdijelio drugima, a sa sobom je ponio jedino "Nadu". Malo je poznato da je izvršio i reformu dotadašnjeg kalendara koji su kasnije Ptolomeji Lagići prenijeli u Egipat, a Kleopatra naložila Sozigenu da izradi za Cezara, nama danas poznati Julijanski.
Prvi je formirao univezalni kulturni centar u Aleksandriji i prvi otvorio uporedno polje proučavanja ljudskih kultura.
Ovo je bio osvrt na manje poznate detalje iz života ovog nenadmašnog osvajača, koji je jeste bio neponovljiv ratnik ali i osvajač ljudskih duša...
(Autor je učitelj istorije u penziji i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)
