Jovanade (III): Nije Rusija što mislimo da je*

Piše: Jovan Plamenac

Ovo je pismo podrške Olegu Anatoljeviču Platonovu, predsjedniku Sveslovenskog saveza i direktoru Instituta ruske civilizacije, koji je u Rusiji nedavno osuđen na 4 godine uslovnog zatvora, sa rokom provjere od 3 godine. U septembru 2017. godine obijena je kancelariji Instituta ruske civilizacije, izvršen je pretres i oduzeti su kompjuteri.   Platonov je osuđen zbog knjige koja je objavljena 1999. godine i potom još desetak puta, pa i na drugim jezicima. Osuđen je i za knjigu koju je lekturisao, ali je odbio da je objavi. Tri puta je Istražitelj od Tužioca tražio da obustavi krivični postupak, ali uzalud. Dva puta je donošena oslobađajuća presuda, jer je Istražni komitet podnio falsifikovane dokaze. Posljednji put, sud je vratio Istražnom komitetu ovaj predmet, a na zahtjev Tužilaštva on je vraćen na ponovnu istragu, bez novih dokaza. Na kraju, donijeta je presuda po osnovu takozvanog „ruskog“ člana 282, neke vrste verbalnog delikta. U Dumi je pokrenuta inicijativa da se iz ruskog zakonodavstva ukloni ovaj član, koji je relikt vremena komunizma. Riječi Sergeja Nikolajeviča Baburina, predsjednika Međunarodnog slovenskog savjeta i Međunarodne slovenske akademije, bivšeg potpredsjednika Dume, svjedoče o prirodi progona Olega Anatoljeviča Platonova: „Progon iskrenih ruskih rodoljuba od strane ruskih državnih organa ne jača autoritet vlasti, već nanosi težak udarac njenoj legitimnosti. Pozivamo rusku javnost da bude svjesna, da se u vrijeme kada oko Rusije njeni istorijski neprijatelji formiraju novu ‘gvozdenu zavjesu’ od političkih režima obuzetih ljutom rusofobijom, nalaze unutrašnje snage koje podrivaju jedinstvo vlasti i naroda, koje svojim djelovanjem i odlukama raspaljuju realnu međunacionalnu mržnju i uzajamno nepovjerenje. Pokušavaju da zaplaše ruski narod, da ga natjeraju da se pravda, da prestane da vjeruje vlasti. Socijalna i nacionalna konsolidacija Rusije su ugrožene. Budimo budni! Ravnodušnost i nemiješanje u ovo što se događa smrtno su opasni!“ Nije pomoglo ni pismo koje je kopredsednik Upravnog odbora Udruženja književnika Rusije, član Prezidijuma Svjetskog ruskog narodnog sabora, prvi lauret Patrijaršijske književne premije, Vladimir Nikolajevič Krupin, uputio predsedniku Vladimiru Vladimiroviču Putinu tražeći od njega zaštitu Olega Anatoljeviča Platonova. Očito, riječ je o političkoj pozadini procesa protiv Platonova koji tvrdi da je njegovo stradanje proizašlo iz političke narudžbine cionističkog lobija.

Crnogorski narod nedavno je sa svojih leđa skinuo trodecenijski režim Mila Đukanovića. Bila je to novopaganska globalistička hidra koja je na vlasti ostajala kriminilizacijom izbornog procesa: lažnim izbornim spiskovima koji nijesu bili dostupni opoziciji, te potkupljivanjem, pritiscima i ucjenama birača, ali ona se uvukla i u lobanje ne malog broja ljudi u ovog evropskoj državi od svega 650.000 stanovnika. Ljudi režima obogatili su se nelegalnim poslovima i pljačkaškom privatizacijom državnih preduzeća. Šverc droge i duvana, i drugi protivzakoniti poslovi izrodili su kriminalne klanove koji, po ugledu na sicilijansku mafiju, imaju svoje plaćene zaštitnike u policiji i sudstvu. U međusobnim obračunima ovih klanova ubijen je veliki broj ljudi, a počinioci nijesu pronađeni, kao ni ubice više političkih protivnika režima.

„Demokratski“ Zapad sve vrijeme podržavao je režim čiji je apsolutni gospodar bio Milo Đukanović; žmurio je na svo njegovo bezakonje. Zauzvrat, režim je odvojio Crnu Goru od Srbije, referendumom 2006. godine koji je organizovan po bezakonom modelu političkih izbora, i potom je uveo u NATO, protivno volji 85 odsto njenih građana, izglasavanjem u Skupštini. Đukanovićev režim je zabio nož u leđa Srbiji, priznavši za državu njenu pokrajinu Kosovo, i Rusiji, zavevši joj sankcije. Široko je otvorio vrata liberalnoj ideologiji Zapada brutalnom silom uvodeći u tradicionalno, hrišćansko, crnogorsko društvo pederastiju kao mjeru civilizacijske vrijednosti: javnim manifestacijama koje je štitila antiteroristička policijska jedinica, u mejnstrim medijima, ali i u školskim udžbenicima.

Crnogorci su etnički Srbi. Nakon Drugog svjetskog rata režim Josipa Broza Tita nasilno izdvaja Crnogorce u posebnu naciju. Taj proces ne samo da je nastavio nego je i nadgradio režim Mila Đukanovića: u školske udžbenike i nauku unijeta je istoriografija nad kojom je izvršen ideološki inženjering i njome, kao iz topova, mejnstrim mediji bombarduju crnogorski narod. Srpski jezik, kojim govore Crnogorci, preimenovan je u „crnogorski“, a ćirilično pismo je izbačeno kako iz školskih udžbenika tako i iz javne upotrebe. Đukanovićev režim, bljutavi ucijenjeni sluga Zapada, svim silama vlasti, ne samo politički nego i civilizacijski, odvajao je Crnogorce od njihove slovenske, jednokrvne i jednovjerne braće (kako je to govorio najveći Crnogorac ikada sveti Petar Cetinjski) – Srba i Rusa. Režim je surfovao na podjeli Crnogoraca na nacionalne Srbe i nacionalne Crnogorce, koju je sve vrijeme pospješivao.

 
U duhovnom odvajanju Crnogoraca od njihovih predaka, pred tom svojevrstnom „genetskom modifikacijom“, režimu Mila Đukanovića bio je ostao samo još jedan protivnik – Srpska pravoslavna crkva, u čijoj duhovnoj juristdističkoj nadležnosti je i Crna Gora. Osjećajući se moćnim, zaštićen svojim evroatlantskim pokroviteljem čije interese je sprovodio, samim krajem 2019. godine, uz hapšenje opozicionih poslanika u skupštinskoj sali, režimski poslanici izglasali su zakon koji je predvidio otimanje imovine Srpske pravoslavne crkve i njeno uknjiženje u državno vlasništvo, kao i njeno potpuno obespravljenje. I onda se dogodilo nešto što nikada nije nigdje u svijetu: potlačeni narod u ogromnom broju, u veličanstvenim litijama, izašao je na ulice širom Crne Gore. Duh Sveti prodisao je u Crnoj Gori i oslobodio narod straha. Epilog te slobode bio je poraz režima Mila Đukanovića na izborima 30. avgusta 2020. godine, iako su organizovani po pravilima koja je taj režim uspostavio i sa biračkim spiskovima koje je on sačinio.

Sve vrijeme svog stradanja pod Đukanovićevim režimom, pravoslavni crnogorski narod gledao je u Rusiju kao svoju spasiteljicu, kao što je gledao još od vremena Petra Velikog, kada je neprestano bio pritisnut turskim okupatorom koji mu je nametao svoju islamsku vjeru. Jednokrvna i jednovjerna Rusija puno puta je pomogla Crnogorcima da se odupru turskoj sili, ne samo u ratovima, nego i pomažući Crkvu knjigama i utvarima, i šaljući joj novaca za njene manastire i crkve. Rusija je pomogla Crnoj Gori da osnuje svoje prve škole, ali i da se izbori sa „gladnim godinama“, da narod ne bi prelazio u islam da bi se prehranio. Bivalo je i kada Rusija nije mogla pomoći, da njeni interesi imperijalne sile ne bi bili ugroženi. Ali, i tada u Crnogorcima ljubav prema Rusiji nije splašnjavala. Kao ni u ovo vrijeme, kada je Rusija među prvim državama priznala nezavisnost Crne Gore nakon referenduma 2006. godine, iako je ta nezavisnost nasilno ostvarena i iako je tako crnogorski narod prepušten na milost i nemilost kriminogenom režimu Mila Đukanovića. Tu podršku Đukanovićevom režimu crnogorski narod pravdao je ostacima Jeljcinove kvinsliške vlasti u državnim strukturama Rusije.

Na našu ogromnu žalost, ovih dana se pokazalo da je „duboka država“ u Rusiji i dalje i te kako živa. Pokazalo se da je naša majka Rusija, naša vjekovna zaštitnica, i dalje u čeljustima materijalističke globalističke ideologije od koje je crnogorski narod mnogo postradao u vrijeme Đukanovićevog režima, a i dalje strada jer je taj režim sada „duboka država“, dok nova vlast ne pokazuje snagu, pa ni ozbiljnu volju, da se sa tom ideologijom izbori i u opasnosti je da joj i sama potpadne.

Zahvaljujući svojoj snažnoj armiji, Rusija ima državni, politički suverenitet. Međutim, jedan „detalj“ ovih dana pokazao je koliko Rusija kulturološki i duhovno nije suverena, koliko je njena autentična civilizacija nagrižena rusofobnom, po svojoj suštini bogoodstupnom i bogobornom globalističkom ideologijom, koja se nakalemila na sovjetsku komunističku. Pokazao je i koliko je Rusija ranjiva, koliko je neprijatelj pravoslavnih Slovena duboko penetrirao u njene strukture vlasti. Baš kao i u maloj Crnoj Gori, koja ni u čemu (osim praznom formom) nije suverena država.

Oleg Anatoljevič Platonov, rodoljub koji je svoju posvećenost otadžbini i rodu dokazao grandioznim djelom, zbog tog djela u današnjoj Rusiji je osuđen. Platonov je predsjednik Sveslovenskog saveza i direktor Instituta ruske civilizacije od njegovog osnivanja prije 27. godina. Za to vrijeme Institut je objavio preko 500 tomova koji naučno argumentovano svjedoče autentičnost ruske pravoslavne civilizacije, od toga preko 50 čiji je on autor. Ovo impresivno djelo čini Platonova – čovjekom institucijom. To je čovjek koji je još za svog zemaljskog života zaslužio da mu ruski narod podigne spomenike širom svoje države. A njega je Presnjenski rejonski sud osudio. Uz Platonova, osuđen je i istoričar Valerij Mihailovič Jerčak. Ova presuda je u duhu crnogorskih sudova pod vlašću režima Mila Đukanovića. Ona je ogromno razočarenje crnogorskog rodoljubivog naroda privrženog hrišćanskoj slovenskoj civilizaciji u rusku državu. Oleg Anatoljevič pokazao se „lakmus papirom“ koji je učinio vidivim antihrišćanski duh u aktuelnoj ruskoj vlasti, koji biće ruskog naroda razara poput kancera.

*Objavljeno u „Ruskom vestniku“ 29. januara ove godine pod naslovom „Stradanje pravednog Olega“ http://www.rv.ru/content.php3?id=13713