Kad se "turčenje" zamijeni "crnogorčenjem"
PIŠE: Sreten Smolović
Veliki i legendarni Ivo Andrić napisa da na ovim prostorima dođu vremena kada pametni zaćute, budale progovore a fukara se obogati. Ja najčešće ćutim ( tada sam, valjda, pametan ), ali me povremeno nešto povuče da progovorim, što bi moglo da me uvuče među budale.
Jedino baš ništa ne može da me uvuče među fukare koje su se obogatile.
Kada sam davno, sa nekih desetak godina prvi put otišao u Bijelo Polje kod strica, vidio sam neki novi i drugačiji svijet. Subota, pazarni dan, uhvatio me striko za ruku, da se malo seljanče ne zagubi u masi naroda i pokazuje mi šta sve ima. Pažnju mi odvlače razne stvari, koje ranije nikad nijesam vidio. Posebnu pažnju su mi izazvali neki, uglavnom stariji ljudi, sa nekim čudnim bijelim kapama. Pitam strica: „Ko su ovi ljudi?“
On mi lijepo objasni da su to naši dobri ljudi, koji su isto što i mi, samo se drugačije mole Bogu od nas.
Nijesam siguran da sam to baš shvatio. Pred očima su mi bile slike kapa mojih đedova i sa očeve i majčine strane.
Crnogorske kape sa četiri ocila! Sjetih se priče đeda Milovana, koji je tu kapu skidao samo kada spava, da smo mi Srbi i da nas samo sloga može spasiti.
Tako zbunjen upitah strica: „Pa jesu li i oni Srbi?“
Nekako mi je odgovorio, ali ja ništa nijesam shvatio. Kako sam odrastao i mnogo volio da čitam i slušam priče starijih ljudi sve mi se razjasnilo. Suština staje u jedan stih: „isturči se plahi i lakomi!“
Oni koji su to davno uradili nijesu tema ove priče.
Ovaj uvod sam dao kao paralelu sa današnjim Srbima. Izgleda da nam je suđeno da u svakom vremenu „turčenje“ bude aktuelno. Neki to danas nazivaju „crnogorčenjem“.
Suština je apsolutno ista!
Kažu da će na jesen biti popis i da neki mnogo željno očekuju da vide koliko će biti Srba. Najiskrenije, meni ta brojka neće značiti ništa, ako se ne podijelimo na dvije grupe ( a za podjele smo doktori ):
1. Srbi sa crnogorskom kapom
2. Srbi sa ćulafom
Nama je naša borba dala da možemo imati nacija koliko hoćemo, pa šta bi falilo da imamo dvije srpske. U prvu naciju bi upali svi koji baštine Crnu Goru Petrovića ( 220 godina!) i sve ono što je ona značila i
kakva je bila. A bila je država u pravom smislu te riječi!
U drugu grupu bi upali oni koji baštine Crnu Goru, koju su nakaradni projektanti umjesto na svoje temelje postavili na nečije tuđe. Ovi drugi, pozivajući se na antifašizam, baštine logiku četvrtoga rajha, odnosno savremenoga „turčenja“. Oni koji su spremni da bespogovorno prihvate sve laži i licemjerja četvrtoga rajha i da ih proglase istinom.
Kažu imaćemo i vladu u koju nikako ne mogu ući ovi prvi Srbi, a ovi drugi mogu. Maligni ruski uticaj!
Zamislite situaciju, dok je Crna Gora bila država, da je neko kralju Nikoli rekao ko može a ko ne može biti u vladi! Oburdali bi ga niz Lovćen do Kotora! Ovi prvi Srbi bi svi život dali za takvu Crnu Goru. Današnja, nažalost, je daleko od toga. Kolonija na koju one muške stvari istresaju i dvije žene (ambasadorke).
Moram se kratko obratiti i dvojici trenutno glavnih političara ovakve Crne Gore, predsjedniku i mandataru.
Jakove, glasao sam za tebe u neznanju kakav si i u savršenom znanju kakav je ONAJ. Nadao sam se da ćeš biti bitno drugačiji. Neshvatljiva mi je tvoja izjava o „ničim izazvanoj“ agresiji Rusije, kada stojiš pored onih od kojih ti se tresu gaće! Upoređujem je sa izjavom mnogo većeg autoriteta, PAPE koji kaže: „Rata u Ukrajini ne bi bilo da nije bilo laveža NATO-a na granicama Rusije“!
Trebao si imati bar jednog savjetnika, koji će te uputiti na poslanice Svetoga Petra!
Milojko, za tebe nijesam glasao. Kad vidim kako radiš baš mi je drago. Rekli su mi da si Srbin, ali izgleda onaj koji je spreman da prihvati sve što je antisrpsko, zarad nekakvih fondova četvrtoga rajha.
Znam da ćeš reći da će u vladi biti Srba, ali kako stvari stoje, samo onih sa ćulafom! Onih, koji će nekog brzog dana glasati da su Gračanica, Dečani, Pećka Patrijaršija i sve srpske svetinje na Kosovu i Metohiji albansko kulturno nasleđe. Lagaćete nas da tako mora!
PS. Oprosti mi đede Milovane što ja predložih da se podijelimo, a ti si me učio da nas samo sloga spašava!
