Kome smetaju pjesnici u „Parku pjesnika“?

Piše: Labud N. Lončar

Poneseni plemenitom mišlju, pjesnici iz čitave Crne Gore su 15. juna 2022. godine, nakon pandemije koronavirusa, željni druženja i kulturnih manifestacija, pozdravili manifestaciju „Park pjesnika“ koju je organizovalo Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano. Do tada zapušteni park, u koji su svraćali samo oni koje nužda natjera i mnoge skitnice, iza likovne galerije „V.A. Leković“, uz podršku Kulturnog centra Bar i Turističke organizacije Bar, postao je jedinstvena manifestacija – Park pjesnika. Mjesto gdje se nekoliko puta godišnje pjesnici iz cijele Crne Gore i regiona mogu okupiti, družiti i kazivati svoje pjesme.

Tog dana u Bar su pristigli pjesnici iz svih gradova Crne Gore: Podgorice, Risna, Kotora, Nikšića, Bijelog Polja, Berana… i postigli ono što mnogo godina nije viđeno. Tu, u hladu čempresa, borova i ostalog rastinja, pjesnici su našli svoje mjesto misleći da nikom ne smetaju. Kulturni centar Bar je nakon toga, vidjevši kapacitet tog mjesta, isto koristio dva puta za manifestaciju „Susreti pod Starom maslinom“ i to zapaženo. Ali ne lezi vraže!

Već iduće godine dolazi do smjene vlasti u Baru i pjesnici postaju višak. I ne samo oni. Svi umjetnici. Nekazano je 2023. godine ponovo pozvalo sve pjesnike iz Crne Gore da se okupe u „Parku pjesnika“ i na neki način pred letnju turističku sezonu pošalju regionu lijepu poruku – poruku ljubavi i dobrodošlice. Mnogi su se odazvali. Međutim, istog dana bivaju obaviješteni od strane KC Bar da je korišćenje „Parka pjesnika“ zabranjeno. Tada je ponovo trebalo zvati sve pjesnike i objašnjavati im da se manifestacija odlaže. Ne na sramotu Nekazanog, već na sramotu institucija koje bi trebale braniti kulturu i ohrabrivati stvaraoce da se okupljaju i stvaraju.

Referent Blažo je dobio zadatak i izvršio ga je. Vjeran partijski drug ili poslušnik koji čuva radno mjesto – svejedno. Neko nakon toga pokušava širiti neke nebulozne priče da sam se ja svađao sa direktoricom KC Bar, koju i ne znam, niti sam ikada sa njom progovorio jednu riječ. Jedino što posle svega mogu reći je da sa radnicima koji rade u KC Bar imamo izuzetne drugarske i prijateljske odnose i cijenimo njihov rad. Šta se desilo u međuvremenu, misterija je. Nadam se da će se neko u ovoj ludoj političkoj sceni naći pametan i zapitati: kome to smetaju pjesnici? Zašto ih ometate kada ih već ne pomažete? Mora li politika biti noseći stub kulture? Jednom zauvijek moramo se ozbiljno podsjetiti i zapitati kome ovakve manifestacije smetaju iz kulturnih institucija Bara, koje moraju, odnosno dužne su podržavati sve što se tiče kulture, posebno mladih stvaralaca.

Ipak, posle svega, ja sam kao pokretač i inicijator „Parka pjesnika“ sretan i zadovoljan jer je tada čitava književna javnost Crne Gore oduševljeno pozdravila „Park pjesnika“ i Nekazano.

Red je da je ponovo pozdravi i da se okupimo! Odgovornima jednostavna poruka: Odvojite već jednom politiku od kulture, a prije svega od pjesnika! Nijeste nas uplašili. Nijeste nas ugasili. Mi pamtimo! Mi postojimo! Park pjesnika postoji u srcima i mislima svakog pjesnika!

Uostalom, provjerite na Gugle mapama!

Mi pamtimo!