PIŠE: Dragutin - Dašo Durutović, advokat
Stara rimska poslovica kaže:“Temporamutantur et nosmutamur in illis“. Dakle, vremena se mjenjaju i mi se mjenjamo u njima, što je potpuno jasno i opravdano, tako se mjenjaju ljudi i obično stastavaju sa novim vremenima i okolnostima u materijalnom svijetu.
Jasno je da se nekada vodila jedna politika, danas druga, da se mjenjaju interesi na geopolitičkom planu, ali ne može čovjek uprkos svemu tome da nasilno mjenja svoj identitet.
Možemo se opredjeliti za neki sport, tim, automobil, izbor garderobe, stil života, ali ne možeš da se opredjeljuješ da si ono što nisi. U divljini kada se oždrebi zebra ima pruge nalik tigru, ali zna i vidi da je zebra, vidi svoju majku i nema dilemu.
Kod nas na Balkanu na vjetrometini svjetskih puteva i raskrsnici istih čuda se dešavaju.Čovjek se rodi u jednoj zemlji, osvane u drugoj, živi u trećoj, a upokoji se u četvrtoj. Nije to ništa strašno dešavaju se promjene granica svuda u svijetu i nije vječna nijedna granica niti zemlja niti nijednu zemlju ne bi trebalo tretirati kao idola, jer je čovjek onaj koji stvara državu, a ne ona njega. Čovjek dakle određene nacije je činilac koji stvara državu, a ne država naciju.
Ban Novica Cerović je rođen u Drobnjaku, selu Tušina, 1805. godine u Hercegovini, a upkojio se u istom selu 1895 u Crnoj Gori, jer je Drobnjak pripojen Crnoj Gori 1858 godine. Nije Novica bio Hercegovac do 1858., a onda postao Crnogorac, već je bio i ostao ono što jeste. Prije Crne Gore postojala je Zeta, ranije Duklja, a nisu stanovnici bili nacionalno ni Dukljani ni Zećani, kao ni Rašani , Zahumci, Travunjani...
No,nije tema nacionalno određenje , već moj protest koji traje duže , ali bez rezultata da se komitsko ime ne uzima uzalud, posebno ne pripisuje nedostojnim licima koji ga zlouoptrebljavaju i koji o tome nisu pročitali ili čuli nijednu jedinu riječ.
Danas se komitskim „perjem“ kite nedostojne mase nepismenog i neupućenog naroda, čak i onih nacija čiji pripadnici nisu ni bili komiti i čiji su preci bili na strani turskih i austrougarskih okupatora naše zemlje. Nije bitno da li je nekome neko bio komita, nećemo se po tome prebrojavati, niti je bolji ili gori onaj koji nije imao komite u kući. Tema je sasvim druga, ko su bili Komiti i kakava su obilježja imali i za šta su se borili.
Davne 1987.kao srednjoškolac sam od roditelja dobio dvije knjige „Komitski pokret u Crnoj Gori 1916-1918 i „Crnogorska buna 1919“ od autora Kordić -Ašanin. Kako su u mojoj porodici baštinjene tradicionalne vrijednosti Crne Gore, a kako sam u porodici moje majke imao pretke koji su bili u komitskom pokretu ta tema je mene zanimala više nego druge, doduše zanimala me je istorija i to je moja velika ljubav pored prava i mornarice. Te knjige imam i danas i neko ko je zainteresovan može da ih posudi za čitanje. Ne samo iz knjiga nego iz ličnog predanja, porodičnog saznao sam poprilično o komitima.
Komiti su postojali za vrijeme i na koncu turske okupacije naših krajeva, u Staroj Srbiji, prostoru današnje Makedonije, Crne Gore i Hercegovine, kao odmetnici - hajduci protiv okupatora. Nakon pada Kraljevine Crne Gore, potpisivanja kapitulacije i odlaska suverena Kralja Nikole prvog, Crna Gora je pala pod Austrougarsku vlast i počeli su stravični zločini, glad i stradanje naroda u Crnoj Gori.
Kao otpor tome ustali su Komiti, kao gerila i borci protiv te okupacije. Taj pokret je bio slavan i trajao je do oslobođenja i svi su popisani i ima jasan i tačan spisak svih Komita iz svih plemena u Crnoj Gori.
Komiti su bili junaci i pokazali su veliku hrabrost u borbi i u stradanju. Nakon proglašenja Kraljevine SHS grupa oficira i pristalica Kralja Nikole, perjanika i ljudi bliskih starom režimu je po nalogu iz Italije ustala na Božić 1919. i podigla bunu protiv nove vlasti. Nastao je sukob između Bjelaša i Zelenaša, nove i stare vlasti, bilo je pogibija na svakoj strani, nažalost između najbližih rođaka i braće i nakon neuspjeha pobune mnogi su se odmetnuli i godinama komitovali protiv nove vlasti.
Kasnije su svi pomilovani i vraćena im građanska prva i činovi. U pravnoj terminologiji su bili pobunjenici i nosioci oružane pobune, bez obzira da li su njihove ideje bile opravdane ili ne.
Šta sam htio da kažem: Komiti i jedni i drugi ideološki su bili rojalisti, nacionalisti i pristalice kralja, bili su jedne vjere pravoslavne, postoji spisak svih Komita do jednoga. Nisu nosili nikakvu zelenu zastavu, to je izmišljotina, nosili su zastavu Kraljevine Crne Gore, crveno, plevetno bijelu, sa dvoglavim orlom bijele bije na njoj . Podjela ne zelene i bjele vuče se iz hartije za izjašnjavanje - jeste li za prisajedinjenje Crne Gore ili ostanak kao samostalne kraljevine. Kasnije su neki Komiti iz Božićne pobune nakon 1941. osnovali Fereralistički pokret i pristupili fašistima-Italijanima. Današnji Montenegrini nemaju nikakve dodirne tačke sa komitskim pokretom.To su obično ljudi zavedeni, bez obrazovanja, koji su nešto negdje čuli u kafani ili kladionici, a da nisu pročitali nijedni jedinu riječ o komitima ili čuli usmeno predanje o njima.
Izražavam protest da se časno komitsko ime uzima od strane mase na ulici, kafani ili na neprimjerenim skupovima koji istorijski i istinom nisu utemeljeni. Crna Gora je starija od komitetlija iz Jajca, evo je pod njima bila 75 godina u ropstvu. Ovi koji neosnovano uzimaju komitsko ime i koji brane Crno Goru od same sebe su komitetlije, naslednici one gerile iz Jajca KPJ koja je napravila njihov ideološki i nacionalni identitet. Dakle to su pripadnici komiteta KPJ , a ne nikakvi komiti ili naslednici ideologije komitskog pokreta. Bolje bi bilo da se zovu Titogorci.
Ovo je bio vapaj i molba da se komitsko ime ne ruži i ne sramoti od strane nedostojnih pojedinaca i grupa, nemam više prava na komistki pokret nego drugi, ali makar svjedočim istinu, jer sam je dobio ne preko serija i falsifikata, već predanjem od ljudi koji su bili učesnici tih događaja. Na kraju neka živi naša otadžbina Crna Gora , dosta je bilo Montenegra i duhovne okupacije !
