PIŠE: Dragutin Dašo Durutović, advokat
Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi, ili kako bi na latinskom jeziku rekli: Ab intio nullum , sempre nullum, tako da kad je nešto začeto naopako tako traje i tako se završava.
Često se čudimo kada u ovozemaljskom životu naiđemo na primjer stradanja nekoga, obično mlađe osobe pa se kolektivno pitamo, šta je ovaj zgriješio? Možda ništa, ali je zgriješio neko njegov, možda je punio jame ili oštrio kame, pa je stiglo unuka ili praunuka.
U Svetom pismu se lijepo kaže : „Đedovi jedoše kisjelo grožđe, a unucima trnuše zubi“.
U takvim okolnostima mi danas plaćamo propuste ili radnje naših đedova ili onih još ranije. Naši đedovi nisu završili ili su traljavo završili svoje nacionalne poslove i danas mi plaćamo danak tome.
Lomljenje krsta na Cetinju je upravo posledica posrnuća naših bliskih predaka, očeva i djelom đedova, koji su izašli iz drugog svjetskog rata unakaženi po svim osnovama. U čuvenom filmu „Podzemlje“ u jednoj od scena se kaže kako Njemci slave , zar oni nisu poraženi. Poraženi smo mi svi do jednoga bilo kojoj strani da su naši roditelji ili đedovi pripadali.
Lomljenje krsta je samo kap u moru naših propasti i nesreće koja je nastupila. 1945 godine i trajala, te traje do danas. Jednom sam čuo od jednog velikog duhovnika, koji je obišao čitav svijet da gdje god je kročio naišao je na hram .
Svaki hram i njegova obilježja su za poštovanje. Ja ne bih ogrebao ni onaj indijanski totem da na njega kojom slučajem naiđem, niti bih oskrnavio bilo čije obilježje kome se ljudi klanjaju i u koje vjeruju.
Cetinje, kruna našeg pada, posrnuća i nesreće , posebno od 1945. godine. Udareno je tu u centar u srce, jer tu najviše boli. Ne ulazeći u daleku prošlost, ali mnoge vojske su tuda prošle i ostavile svoj trag. Naseljavano je od svake strane čak i Vlaha, o tome svjedoči Vlaška crkva, odmah na ulazu preko puta vojnog stana. Ograđena je cijevima od turskih pušaka sa Grahovca.
Izgleda da smo uzalud izvojevali pobjedu na Grahovcu ili Vučjem dolu, sve je poništilo drugo zasjedanje AVNOJ-a, nelegalne skupštine komunista i masona u Jajcu, većina napadnuta od vašaka i tifusa.
To zasijedanje je poništilo i Vučji do i Grahovac i od Crnogoraca napravilo Titogorce u pravom smislu riječi. Negdje početkom devedesetih sam kao student boravio na Cetinju kao anketar, te sam ulazio u niz kuća i stanova. Ljudi čazbeni, lijepo nas prime, dočekaju, ali u svakoj kući bez izuzetka je bila Brozova fotografija, tapiserija, negdje u prirodnoj veličini.
Nisam vidio niđe sliku kralja Nikole, Petra Prvog ili Petra Drugog, ili sliku nekog crnogorskog junaka. Na moju opasake što će im Tito, ljutili su se i branili ga svim svojim bićem.
Idolopoklonstvo je svojstveno u našem narodu. Nije to od juče. Tako su se klanjali i kralju Nikoli, nakon njega Aleksandru, pa Titu, danas Milu, ali je ovdje važno nešto drugo; Cetinje je nakon drugoga rata obezglavljeno. To malo intelektualne elite, sveštenstva, školovanih ljudi ili nacionalno svjesnih je pobijeno ili zatvoreno, a uporedo sa tim počelo je ispiranje mozga i svjesno i namjerno ubijanje istine i istorije.
Naselilo se tu svega i svačega sa svih krajeva Crne Gore, Brda, Hercegovine, došlo za poslom... Nisu mnogo hajali za nauku i istoriju, tu se brzo postavio novi idol, a to je među radničkom i seljakkom klasom popularno. Sport naravno, posebno fudbal, a kasnije se afirmisla tuča, osveta, malo je ko mario za školu, istoriju, tradiciju...
Gusle su zamjenjene automobilskim trkama, Tito je zamijenio Njegoša, sve se izvrnulo, što bi žitelji Cetinja rekli pobrkalo i onda smo došli do nove generacije koja nije pročitala ništa i koja se ekalila na komunizmu , a kasnije na mitinzima LSCG - SDP, gdje su slušali novu istoriju, koja nema veze sa tradicionalnom Crnom Gorom i Crnogorcima kakvi su bili vjekovima.
Stvorila se nova generacija Cetinjana koji to u stvari nisu, ali oni misle da jesu i koji bi da budu ono što nisu ili ono što bi željeli da budu. Krađa je zamijenila vojevanje i borbu pa su se pojedini obreli u tom cilju po evropskim gradovima i gubile glave zbog pohare zlatara od italijsnakih juvelira .
Mnogi od njih su u svom gradu, popularno nazvanom „Dolina Bogova“ pljuvali sveštenika, rugali se postu i omrsu, psovali Jugovića majku, gađali vladiku i manstir jer im je čoče neko rekao da manastir više nije crnogorski. A čiji je ? Španski možda?
Ljudi bez obrazovanja, vaspitanja, bez jednog naučenog slova od onih Vukovih 30 su naučili neka nova tri koje niko nikada do dolaska DPS-a nije koristio - su se odlučili da slome krst. Noću, kad ih niko ne vidi, kukavički i podlo, a vidi ih Bog, kao što je vidio i one koji su na Petrovdan 1991. gađali kamenjem manastir i vladiku i u ime Broza i komunizma uzvikivali najpogrdnije riječi i parole.
Isti njihovi roditelji su pljuvali Blaženopočivšeg vladiku Danila 70-tih godina kada se protivio rušenju kapele na Lovćenu. Velji Crnogorci, nema što, više vole Tita no Njegoša, Meštrovića no Svetog Petra i Mila od svoga vladike crnogorskog i primorskog.
Čudan neki svijet!!! Eto sada je po ugledu ravan taj krstolomac onom nesretniku na Kosovu i Metohiji koji je lomio krtst, a nakon toga završio svoj mladi život na velikim mukama. Bog je veliki. Svi ti koji su tako postupali su tragično završili, da li u saobraćajnim nesrećama, bili ubijeni na ulici od bratske i komšijske ruke, bilo od juvelira po zapadnim zemljama koji brane svoje dućane, bilo od teških bolesti.
Bog neka sudi svakom po djelima njegovim, ja pamtim neko drugo Cetinje i neke dobre ljude, mnoge moje rođake i prijatelje iz toga nekada slavnoga grada, a ovim krstolomcima želim da se saberu, da se pokaju, da se krste , da dođu do ćivota Svetoga Petra i da kleknu i mole u suzama za oproštaj. U nadi da će se moja Crna Gora okrenuti sebi i Svetom Petru Cetinjskom i da će se konačno osloboditi brozomore, da jednom prestane ova bratomržnja, bratski i ljudski vas pozdravljam.
Krst je sila i zanmenje, krst je spasenje!
