Mrtva trka: Ko će jače da pljune po Crnoj Gori
Veličanstveni skup povodom 100-godišnjice oslobođenja Boke Kotorske i primorja iz kandži zloglasne crno-žute monarhije i prisajedinjenja braći iz drugih srpskih regiona, donio je seriju saopštenja organizacija i političkih subjekata u Crnoj Gori koji svoj program i budžet zasnivaju na sirovom antisrpstvu i negiranju svega crnogorskog.
******************************************************************
Piše: Goran ĆETKOVIĆ
Takmičenje ko će jače i efikasnije da pljune na proslavu 100-godišnjice bratskog ujedinjenja i Podgoričke skupštine, već neko vrijeme predstavlja mrtvu trku među zagovornicima novocrnogorskog identiteta.
U toku je još jedno medijsko legitimisanje u vulgarnom antisrpstvu, što u Crnoj Gori predstavlja pozicioniranje subjekata za budžetska sredstva, kako ona državna, tako i od bogatih fondova velikih fondacija i stranih ambasada.
Utakmica "ko je veći antisrbin" stoga još neće dobiti svoj poredak na skali "šovinističkog orgijanja", jer valja očekivati da do centralne proslave velikog jubileja u Podgorici 1. decembra, padne još teških riječi predsjednika, premijera, predsjednika skupštine i hijerarhijskih činovnika hidre od čijeg dejstva se Crna Gora prepoznaje još samo po izohipsama na geografskim kartama, izuzimajući Lovćen koji je skraćen za 17 metara.
Nema pravoslavnog Crnogorca čiji bi se predak usudio da pljune na srpsku tradiciju Crne Gore, kako se to danas radi u ovoj generaciji. Kada bi predačke seni junaka sa Mojkovca, Krusa, Vučjeg Dola, Skadra... i drugih stratišta gdje se sticala slava crnogorskog imena i oružja, mogle danas da reaguju na saopštenja DPS-a SDP-a, SD-a, pa i neke Crnogorske stranke... za vjerovati je da bi se odmah latili pojaca, makar se tu našao i neki njihov direktan potomak.
Mada će tekuće pljuvačine biti još puno u ovih par nedjelja do centralne proslave Podgoričke skupštine, već sada se na tabeli izdvajaju prilozi beščašća i pljuvanja prema svemu što jesmo, a u ime svega što nismo. A sve to zajedno pod uzurpiranim imenom Crne Gore i Crnogoraca.
Dan posle impozantne proslave u Budvi, na kojoj je narod Boke i Primorja pokazao šta misli o velikom istorijskom događaju, oslobođenju od kandži crno-žute monarhije i ujedinjenju sa drugim srpskim oblastima našeg velikog narodnog areala širom balkanskog poluostrva, režimski mediji, novocrnogorski politički subjekti, nastavljači antinacionalnih i anticrkvenih ideja Komunističke partije Crne Gore, "prvoborci", drugocrnogorci i trećerazredni intelektualci..., obrušili su se na budvansku proslavu i pozvali "državne organe" da zaustave održavanje daljih proslava velikog narodnog ujedinjenja, na 100-godišnjicu njegovog dešavanja.
Isti princip je vodio državu da gotovo nečujno (ne) obilježi 100-godišnjicu oslobođenja Mojkovca, Berana, Bijelog Polja, Pljevalja, ali i Peći, Skadra, Prizrena, Đakovice... i mnogih drugih mjesta i gradova Crne Gore. Slavno vojevanje crnogorske vojske i zavjetno pojavljivanje u oslobođenoj Metohiji, Peći, Dečanima... potomcima je bilo sramotno da proslave, kako im ne bi zamjerili novi prijatelji i kreatori državnosti koju danas ima. Jer, ne slučajno, Crna Gora se prije sto godina oslobodila jarma islamske imperije i albanske dominacije u pojedinim srpskim oblastima, na koje je epska i suštinska Crna Gora polagala pravo. I to sa pravom!
S obzirom da je DPS danas i zvanično u koaliciji sa manjinskim strankama, a da je svih ovih godina imala tajne dilove sa albanskim, hrvatskim i bošnjačkim narodom i njihovim partijama, onda je jasno zašto se režim odriče uspomene na slavne epopeje u Metohiji i pod drevnom prestonicom Skadrom, za kojim je najviše žudio prvi i poslednji crnogorski kralj Nikola Petrović, uostalom kao i svi njegovi prethodnici. I neka im je prosto ako moraju, kao što je očigledno da moraju, ali neka ne guraju tamo sopstveni narod kao žrtvu privatnih dilova.
"Krv se već lije na Dunavu, Savi i Drini; lije se na granicama naše moćne zaštitnice Rusije i njene saveznice Francuske, pa sad – ko je junak, na oružje, ko je junak nek slijedi koracima dva stara srpska kralja: da ginemo i krv prolivamo za jedinstvo i slobodu zlatnu. Na našoj su strani bog i pravda. Mi smo htjeli mir, nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski i junački, a blagoslov vašeg starog kralja pratiće ve u svim našim podvizima", grmio je Kralj Nikola u proglasu povodom izbijanja Prvog svjetskog rata. Onog istog čije pobjedonosni završetak danas slave Srbi u Crnoj Gori, kao svoji na svome.
Prvoborci, drugocrnogorci i trećerazredni intelektualci se upinju iz petnih žila da kralja Nikolu i sve Petroviće suprotstave srpskoj svijesti i srpskom identitetskom obilježju Crne Gore u svim njenim etapama nespornog državnog postojanja. Niko više nije ponosan na crnogorsku državnost od vaskolikog srpskog naroda. Srbi nisu antidržavni elemenat. Srbi jesu brana i odbrana Crne Gore i jedini garant njene državnosti u cijelom njenom državotvornom biću. To što na aktuelnim poslovima nema Srba, osim vještih pojedinaca, govori o iskonskoj odanosti državi Crnoj Gori.
Nije slučajno stoga Lovćen bio prva žrtva namjerene konverzije Crnogoraca u antipod svega što jesu i nije zarad toga posthumno Njegoš razvjenčan pravoslavnim Lovćenom i stavljen u faraonski sanduk Ivana Meštrovića.
Režim se dobro zahuktao ukidajući svojim građanima jezik, pismo, istoriju, tradiciju, kulturu, demografiju, crkvu i šta sve ne.
Ukidanje odluka Podgoričke skupštine i nazivanje "sramnom", zato će proći nezapaženo čak i kada to izgovori veliki um Dragan Ivančević (Crnogorska), ili kada tome dodamo "sažaljenje" Ivana Brajovića sa mjesta predsjednika skupštine, DPS-ovo "Bizarni vašar nacionalista i šovinista", kritike Ranka Krivokapića, medisjke naslove poput "Klero-fašističke orgije u Budvi" (Dnevne novine), ili "Pobjedin" izvještaj "Nasrbovali se sinoć do mile volje".
Takmičenje u pljuvanju se nastavlja. Mrtva je trka.
(Autor je predsjednik Udruženja novinara Crne Gore)
