O Vođinim glasačima ograničene mentalne sposobnosti

Piše: Dragutin Dašo Durutović, advokat

Kakva riječ  - izbori ? Dakle,  iz zbora se neko izbira ili bira, izdvaja...

Tako mi nekako zvuči da je nastala ova riječ u našem jeziku.

Jednom je Sokrat rekao doslovce ovako: Da li vidite ona tri čobana pored stada, da oni će nadglasati mene i Platona, nas smo dvojica, a njih trojica, većina su, to je demokratija!

Isto tako razmišljam da se nekim čudom (pretpostavimo) nađu Sokrat i Platon i sa njima odemo u neko afričko pleme kanibalista. Organizuju se demokratski izbori, oni kandiduju svoga vrača poglavicu - kanibala, a na drugoj listi su Sokrat i Platon.

Većina domorodaca glasa vrača-kanibalistu. Većina su!  A,  da li je on bolji, pametniji od Sokrata i Paltona? Nije naravno, ali to je demokratija!

Sjetimo se najjezivijeg izbora u istoriji čovječanstva, izbora između Boga i razbojnika. Da, Pontije Pilat je dao ljudima da slobodno aklamativno biraju, koga hoće, narod je izabrao razbojnika po imenu Baraba, a ne Boga.  Boga su dali da se razapne! Takođe se radilo o demokratiji.

Prije neki  dan je takođe pobijedila demokratija u Montenegru, koji se nekada zvao Crna Gora. Istine radi,  i tada dok se zvao Crna Gora,  i dok je nešto bilo vrijedno, podaništvo je bilo na najvećem nivou.

Mijenja se samo gospodar i  ruka koja narod drži za perčin.

Dugo sam se čudio kako je moguće da toliko naroda nakon toliko nedaća , osiromašenja obezglavljenja i na svaki način moralnog i svakog drugog posrnuća glasa onoga ko ga je upravo doveo u takvo stanje.

Na kraju priče sam uspio da riješim zagonetku. Postoji nekoliko nivoa svijesti u univerzumu, svaki čovjek nije građen fizički za određene rezultate, tako nije ni mentalno, umno...

Da sada pitamo  90% birača koji su dali glas  kandidatu DPS-a da li podržava NATO pakt, reći će ne, da li podržava nezavisnost KiM, reći će ne, da li je za promociju gej populacije - takođe će reći ne,  da li mu je krivo što je osiromašen, da li je pravilno ono za Limenku, za Telekom za mnoge stvari, što je država i narod u lošem stanju, što su velike cijene, nepravda, nepostojanje ljudskih prava i mogao bih da nabrajam do ko zna kad, reći će - da, a onda ga pitaj zašto si glasao onoga koji je sve to projektovao, reći će da ne zna.

Ne zna, zaista ne zna, jer nema perceprciju stvarnosti, nema mozak razvijen do toga stepena da može da prepozna stvari. Većina tih ljudi su ograničenih mentalnih sposobnosti, ali nisu duševno bolesni.

Naprotiv, zdravi su umno, ali njihov um ide do određene razine i preko toga ne prepoznaje stvarnost i okolinu.

Ljudi ne vide da je za svaku rupu na putu, za svako čekanje u redu, za svaki račun, za svaku nepravdu, za sveko poniženje, šamar od milicije, loše presude, loše zdravstvo, školstvo ubijenu privredu, krivac samo jedan -  onaj koga su glasali.

Čist primjer je glas mještana Lipovske Bistrice koji se ubiše od muke da spriječe gradnju elektrane, a onda glasaju za oca  onoga ko je tome istome omogućio tu elektranu. Za rubriku vjerovali ili ne!

Dakle, ljudi ne vide dalje od narednih pet minuta ispred sebe, ne vide dalje od svoga dvorišta, svoga trenutnog prizemnog i bijednog interesa.

U strukturi tih birača ima nekoliko grupa.

Najvažnija je interesna grupa koja ima debeli meterijalni interes od toga za koga glasa, ne vidi dalje od toga i nije ih briga za buduća pokoljenja.

Druga grupa je ostrašćena nacionalno i vjerski, mada bez potrebe, jer smo svi istog DNK u Crnoj Gori .

Oni u njegovom djelanju i postojanju vide uništenje druge nacije i vjere i bez obzira što i njih gazi, bitno je da je protiv Srbije i Rusije, te pravoslavlja, on za njih predstavlja personifikaciju toga, iako u stvarnosti on sam u duši nije ni antisrbin ni antirus, a iako je ateista nije ni antipravoslavac.

Čovjek se bori da sačuva ono do čega mu je stalo, ne bira sredstva i našao se u kolu iz kojega bi rado izašao, ali kolovođe ne daju vani.

Treća i najveća grupa su bezglavi ljudi, duhovno mrtvi slijepi i gluvi, ne fizički, već mentalno, od kojih većina  nema  mogućnost da spoznaju pravo  stanje stvari i koji nemaju razumski pristup problemu, već emocionalni, sa rečenicama: a što je lijep, a ko je bolji, a ne no bi ti bolje, ovi su se nakrali, pa ako dođu drugi i oni će, sve će biti isto i niz neobjektivnih stanovišta.

Ova tema iziskuje ozbiljnu studiju , malo je moje pero da sve to opiše. Uočavamo da je nastala jedna čitava populacija čiji nacionalni, duhovni. moralni i ljudski integritet se stvara  po naliku na vođu.

Njegovi glasači nisu samo njegove političke pristalice, oni o politici ništa ne znaju. Oni ga obožavaju, gledaju sa starhopoštovanjem, ljube fotografije, klanjaju mu se, a istovremeno su u takvom stanju duha da bi voljeli biti on, bogati, poštovani, da vas se plaše i da se lako i brzo obogate. 

Čovjek se rađa od oca i majke, rođenjem stiče genetiku, nasleđuje osobine roditelja i predaka, nosi određenu naciju i vjeru, to se ne bira, to se stiče, to ostaje sa čovjekom od rođenja do groba.

Čovjek se kod nas mijenja zavisno od političkih zbivanja u društvu, mijenja političku opciju što je u redu,  a onda mijenja naciju, pa mijenja vjeru,  mijenja jezik, pa tim za koji navija, opredjeljuje se onako kako gospodar radi.

Onomad je bila i utakmica.  Da zaključim, na toj utakmici niko nije navijao za Budućnost, nego protiv Zvezde. Ostaršćeno,  sa mržnjom! Jer, Budućnost ( čast momcima koji igraju za istu) , je partijski projekat za širenje ideologije koju zastupa vođa . 

Na kraju, Hristos Voskrese - Vaistinu Voskrese, pozdrav Hrišćana  sve do Spasovdana (40 dana po raspeću).

Vaš brat u Hristu Dragutin.