Odlazeći predsjednik da konačno spozna snagu države
PIŠE: Dejan Đurović, poslanik Demokratskog fronta
Ko je uspio sebe da natjera da gleda gostovanje Mila Đukanovića na RTCG u večernjim časovima, 13. ovog mjeseca, mogao je da vidi jednog umornog, odlazećeg, davno prevaziđenog diktatora koji je po hiljaditi put prežvakivao jedne te iste floskule o ugroženosti Crne Gore od Srbije, DF-a, doskorašnje opozicije, a sadašnje vlasti, o sebi i DPS-u kao jedinom i bogomdanom braniču crnogorskih interesa i slične do sada mnogo puta izrečene gluposti.
Sve je ovo naravno izrekao u društvu svoje omiljene novinarke Tamare Nikčević, koja je povremeno padala u trans od oduševljenja izazvanog njegovim nastupom. Vjerovatno da je ona ustvari i jedina osoba koja vjeruje u to što je odlazeći predsjednik Crne Gore izrekao u tom intervju. Skoro je sigurno je da u to više ne vjeruju ni njegovi najzagriženiji saradnici iz vrha DPS-a,a narod i glasači u Crnoj Gori sasvim izvjesno ne.
O nestabilnosti govori onaj koji je vodio ratove 90-ih godina prošlog vijeka; o izdaji govori onaj koji je prizivao NATO bombe 1999; o za DPS blagotvornoj promjeni vlasti govori onaj koji je držao vlast trideset godina gvozdenom pesnicom; o uticaju Srbije na sadašnju vlast u Crnoj Gori govori onaj koji je služio Slobodana Miloševića skoro deset godina; o miješanju Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore govori onaj koji je priznao tzv. nezavisnost dijela te iste Srbije; o poštovanju Ustava Crne Gore govori onaj čija je partija tri puta kandidovala istog čovjeka za predsjednika države, što taj isti ustav zabranjuje; protiv SPC govori onaj koji je 1997. išao u Cetinjski manastir da traži podršku od pokojnog patrijarha Pavla; o tzv. izbornom inžinjeringu govori onaj koji je lažirao sve izbore koje je organizovao…
Međutim, dvojac Đukanović-Nikčević je zaboravio jednu važnu stvar, a to je da su se okolnosti promijenile. Da je Crna Gora uspjela prošle godine da razgrne višedecenijski mrak i da smijeni jednu nenarodnu i anticrnogorsku vlast. Oslabljen je represivi aparat navikao da udara po protivnicima i kritičarima lika i djela odlazećeg predsjednika Crne Gore. Tako da su te njegove riječi „DF širi pećinski nacionalizam…demokrate i URA čuvaju vlast sa crnim đavolom DF“ samo zveket u prazno.
Suštinski, na kraju se može zaključiti da su nastupi ocvalog diktatora potpuno nebitni. Ono što je bitno je da se nova Vlada intenzivnije pokrene. Da se učine dodatni koraci ka razvlašćivanju poslednjih ostataka jednog trulog režima, da Skupština usvoji tužilačke i ostale zakone da profunkcioniše pravna država. Da odlazeći predsjednik i njegova klika najzad upoznaju snagu države o kojoj su stalno govorili i na koju su se pozivali za toliko decenija svoje vlasti. I naravno, nova vlast mora pod hitno da oslobodi RTCG kako bi prestali da šire netrpeljivost i mržnju.
