Pitate se što je ovo „ge“? Tako barski i mrkojevićki muslimani kažu za „gdje“, „đe“. I sada od njih očekujem da se oglase povodom ovog, moderno rečeno, vandalskog čina uklanjanja table na kojoj je bio naziv ulice sa imenom popa Vasa Vukotića.
**********************************************************
Piše: Protojerej Jovan Plamenac, paroh barski
Odlukom nadležne opštinske komisije, proisteklom iz nagodbe opozicije i vlasti u Skupštini opštine Bar, svojevremeno je jedna od barskih ulica dobila ime znamenitog sveštenika Vasilija Vukotića, paroha barskog.
Vodeći se logikom, Komisija je imenom popa Vasilija, Vasa, naimila uličicu uz samu portu crkve Svetog Nikole u Starom Baru, u kojoj je on Bogu službu prinosio.
Dana 1. novembra 2018, prije podna, na početku te uličice, pored porte crkve, bila je tabla sa njenim imenom. Da li je postavljena juče ujutro, ili dan prije… ne znam. Tek, juče popodne nije je bilo. Neko je izvalio stub na kojem je bila tabla sa imenom popa Vasilija i sa njim i tablu. Uličica je tako ostala bez oznake svog imena.
U toj uličici žive muslimani.
Ovaj incident nije, na primjer, ravan paljenju crkve. Ali, govori taman toliko kao da je neko zapalio crkvu.
Knjaz Nikola Petrović je, nakon što je crnogorska vojska oslobodila Bar od turske okupacije, dva dana nakon Božića 1878. godine (računajući po gregorijanskom kalendaru), svojom milošću abolirao barske muslimane, vjerne podanike Turaka i sa njima jedinovjerne.
Barski i mrkojevićki muslimani ostali su da žive u Crnoj Gori kao dobri susjedi pravoslavnih Crnogoraca. Znali su ko su i što su, znali su da su njihovi preci bili pravoslavni, pa i njihova prezimena su zadržali. Ostali su u svojoj vjeri i odlično su znali da su jedne krvi sa svojim susjedima pravoslavcima. Na toj jednokrvnosti počivalo je čuveno barsko međuvjersko saglasje.
Tako je bilo dugo godina, sve dok vlast u Crnoj Gori ne preoteše ovi sada. Sa njima je krenulo pospješivanje međuvjerske i međunacionalne netrpeljivosti u Baru (i ne samo u Baru). To je samo jedan od potencijalnih sukoba koji aktuelni crnogorski režim njeguje i na kojem surfuje.
Razaranje međuvjerskog i međunacionalnog sklada žitelja barskog kraja crnogorski režim posljednjih godina izvodi zloupotrebljavajući obnovu Rumijske crkve. Koliko je režimu važno zakrvljenje naroda u podrumijskom kraju govori činjenica da su sve svoje resurse: medije koje kontrolišu („Pobjeda“=„Portal Analitika“ i sada, nakon puča, TV Crna Gora i druge), na koje su se samopridodali mediji istog duha, soroševski, aktiviste i srodne propagatore interesa DPS-a i onih koje su podvukli u svoju koaliciju da bi, po principima prevare zvane demokratija zajahali crnogorskim narodom, špijune ANB-a i druge ljigavce koji uskaču na tacnu privilegija koje im nude, pa i Ministarstvo kulture, upregli kao šarabaj beskrupulozne laži da je „Rumijska crkva poremetila barski međuvjerski sklad“.
Evo im ploda: izvaljeni stub na kojem je bila tabla sa imenom popa Vasilija Vukotića pored crkve Svetog Nikole u Starom Baru.
Staviću glavu na trupac da to „junačko“ djelo, da ga niko ne vidi, nije izveo nijedan musliman zrelih godina, starosjedilac Bara ili Mrkojevića. To je djelo ili muslimana došljaka u Bar ovih posljednjih godina, koji se napalio na laž da je „Rumijska crkva poremetila barski međuvjerski sklad“, ili nekog mlađeg starosjedioca koji je potpao pod uticaj dođoša, ili pak operativca aktuelnog crnogorskog režima.
Muslimani starosjedioci Bara i Mrkojevića na udaru su operativaca aktuelenog crnogorskog režima, od novinara u soroševskim medijima do pijandura po kafanama, koji im pune glave lažju da je „Rumijska crkva poremetila barski međuvjerski sklad“, ali i – još više – novopridošlih muslimana, prvenstveno iz Rožaja (Znate onu anegdotu, ili vic, svejedno: u Rožaju pošao mladić za Ameriku, a njegova majka plače, suze joj se ne suše. Tješe je rođaci i susjedi: ne plači, vratiće se – nije pošao u Bar), kao i iz Plava, Novog Pazara, sa Kosova i Metohije…
Vjerska i nacionalna struktura barske opštine posljednjih godina intenzivno se mijenja. Kuće, placeve, stanove, poslovne prostore… kupuju muslimani, pored onih iz Rožaja i drugih krajeva koje sam naveo, sada i Turci. I niko iz ovog bijednog režima ne pita ih odakle im novac. A oni, bukvalno, kupuju Bar. Rade ono što su prije 30-40 godina radili Albanci na Kosovu i Metohiji. I mi to gledamo i – ćutimo. Uh, kako smo bijedni.
Odakle Rožajcima, koji u Rožaju nemaju nikakva primanja, novac da kupuju nekretnine po Baru? Da ovi iz crnogorskog režima, koji podmićivanjem lakomih i plašenjem plahih, u najvećoj sistemskoj prevari od kad je svijeta i vijeka zvanoj demokratija, vladaju crnogorskim narodom, nekada časnim i hrabrim, imaju išta ljudskog u sebi – barem to bi ih pitali.
A ge nestade pop Vaso Vukotić?
Pitate se što je ovo „ge“? Tako barski i mrkojevićki muslimani kažu za „gdje“, „đe“. I sada od njih očekujem da se oglase povodom ovog, moderno rečeno, vandalskog čina uklanjanja table na kojoj je bio naziv ulice sa imenom popa Vasa Vukotića.
Ili se oglasi, ili se ćutanjem saglasi! Nema sredine. To isto očekujem i od moga susjeda glavnog imama u Islamskom centru – džamiji Selimiji u Starom Baru Muidina Milaimija. To očekujem i od Vukotićâ, velikog bratstva crnogorskog, prvenstveno od Mima, znamenitog Baranina, stomatologa i sportiste, unuka popa Vasa, i njegove žene Bećke, bivše gradonačelnice Bara i ambasadorske Crne Gore u Srbiji.
Sinoć sam trpio pritiske da prećutim uklanjanje table sa nazivom ulice imenom popa Vasa Vukotića. Da ne talasam, jer sve to će biti izglađeno. Izdržah nekako.
Ko sukobe želio, u kući mu bili – kaže naš narod. Ali ćutati o izazivanju sukoba, u stvari – učestovanje je u njihovom izazivanju. Lopov je ne samo onaj koji krade, nego i onaj koji mu merdevine pridržava.
Nojevskim nabijanjem glava u pijesak ništa nećemo riješiti. Problem u odnosu pravoslavnih žitelja Bara i njegove okoline i novopridošlih muslimana, Bošnjaka i Albanaca, evidentan je. On se, kao na plazmi velikog formata, odlično vidi na odnosu prema Rumijskoj crkvi. Taj sukob tinja. Muslimani na barskom području, novcem, osvajaju teritoriju. Pravoslavci ćute.
Neće proći puno vremena i biće kasno za rješenje ovog problema. Zato je mudro i čestito što prije o ovim problemima otvoreno pričati, mirno, susjedski.
Jutros je stubić sa tablom na kojoj je napisan o „Ulica popa Vasa Vukotića“ osvanula u porti crkve Svetog Nikole. Neko je tokom noći ubacio preko zida. Policija je izvršila uviđaj…
Autentičnim potpisom popa Vasa Vukotića od 20. marta 1910. godine:
2. novembra 2018. godine pozdravlja Vas pop Jovan Plamenac, paroh barski.
