PIŠE: Dragutin Dašo Durutović, advokat
Sjećam se dobro svojih suza, koje su kapale sve do Pješivaca, tamo gdje se već ukazuje manastir u onim gredama gdje sam prestajao da plačem i molio se tiho u sebi Svetom Vasiliju. Majaka se krstila i gledala u one grede. Tako je izgledao moj odlazak iz Nikšića, svaki put kada sam se vraćao za Bar.
Nisam možda nikada ni otišao iz njega, eto i danas se ljudi čude kako sam zadržao taj prepoznatljivi govor nakon toliko godina.
Moj Nikšić je kažu ovih dana poprište, pretvorio se u polje na kojem se vode borbe -lokalni izbori za opštinsku skupštinu. U okolnostima u kojima žive drugi narodi bi se borba vodila za neke lokalne potrepštine i za listu koja bi najbolje pružila građanima toga grada život dostojan čovjeka u danima poodmaklog 21 vijeka.
Kako je kod nas sve drugačije i kako smo vjekovima prepoznati kao poligon na kome se ratuje i Nikšić se nalazi u pravom ratu oko lokalnih izbora. Ukrstili su barjake sve moguće ideologije, svi pokreti iz prošlosti , došlo je do ujedinjenje onoga što je teško spakovati zajedno,ali mi smo zemlja i grad čuda.
U ovm gradu, odnosno njegovojj okolini je sahranjivan Bog nakon drugoga rata, čak su i sveštenika prisili da mu očita opijelo. Jahali su sveštenike i ubijali, progonili na svaki mogući način. Nikšić nakon 76 punih godina koliko su sa njim vladali komunisti, bez obzira kako su se oni zvali, oblačili ili predstavljali zaslužuje novu vlast i novo ruho.
Prepoznatljiv je to grad, ne samo u bivšoj Jugoslaviji već i šire. Tu je prvenstveno pleme Nikšići čoji stanovnici čine većinu građana, ima ih iz Stare Crne Gore, Hercegovine,Banjana,Grahova, Pive, Golije, Drobnjaka Uskoka.
Kao malog majka me jednom povela u Bileću, na stanici je sjedio starac u narodnoj nošnji, ja sam povikao, vidi mama Crnogorac, a ona je odgovorila, sine to je Hercegovac, ali to ti je potpuno isto. Ista nošnja je bila kao naša - crnogorska.
Ovi izbori se izgleda ne vode za lokalni parlament i za dobrobit grada i građana ,opet su upletena razna pitanja koja nemaju veze sa lokalnim izborima. Maše se raznim zastavama nose se slike raznih ljudi koji su skoro 100 godina pod zemljom, okupili se na jednom mjestu komunisti, partizani, desničari , tzv komite (neopravdano uzimajući naziv boraca protiv asutrougarske okupacije), prim aut.
Kažu, uzeće im se Nikšić, posrbiće ga Vučić, nestaće Crna Gora, te razne slične udbaške gluposti koje mi zaista nije jasno ko može da proguta. Znate li koliko Vučić misli i koliko ga je briga za izbore u Nikšiću. Ne vjerujem ni da zna za njih.
Srbija i Vučić imaju dosta svoga jada i problema da im na um ne padaju naše razmirice. Sve i da nemaju, ne vjerujem da bi se mješali niti imaju nikakav motiv za izbore u Nikšiću. Neće Nikšić niđe, ostaće tu đe je na istoj geografskoj širini i dužini.
Ovi što su 76 godina vodili Nikšić kažu da bi opet, imaju pravo da konkurišu, ali dosta je bilo. Da ste sve pozlatili evo skoro čitav vijek.
Šta ste uradili od Nikšića vidljivo je golim okom. Sada licemjerno i na najprizemniji način iskorišćavate neznaven i ostrašćen svijet, paleći ih na neke toliko deplasirane stvari o navodnoj ugroženosti države, nacije koje zaista više ne znam kod koga mogu da prođu.
Vi ste ti koji su ugrozili sve, pa i Nikšić, grad genijalnih ljudi od sportista, intelektualaca, zanatlija, guslara , narodnih pjesnika, grad koji je bio ponos Crne Gore, grad gdje si sa ponosom mogao da kažeš da si Nikšićanin, čak su se knjige pisale o raznim zanimljivim Nikšićanima i to daleko od toga istog Nikšića. Grad lijepih soj djevojaka, svega onoga što ga je krasilo.
Nije slučajno kralja Nikola Petrović ostavio oporuku da se sahrani u porti manastira koji je i sam bio ktitor.Želja mu je bila da počiva između Novaka Ramova i Stojana Kovačevića, eto Crnogorci mu ne ispuniše želju , ostao je na Cetinju da mu grob skrnave oni kojima je titova šapka važnija od krune Milutinove i sablje Dušanove kojom se taj isti kralj Nikola okitio .
Htjeli ili ne vodi se borba ne samo za lokalne teme već i borba između dvije ideologije, dva pogleda na prošlost, sadašnjost i buduđnost Nikšića. Borba između Crne Gore i nekakvog Montenegra koji je pokušao poslednjih 25 godina da se utemelji i sruši Crnu Goru, onakvu kakva je ona bila vjekovima.
Montenegro koji nosi istovremeno slike Krsta Popovića, Ljuba Čupića, Vita Nikolića, Miladina Šobića, Tita i Mila, te kralja Nikole i nekakve izmišljene zastave zelene boje koje nikada nisu nosili Zelenaši, već je to produkt ovog novog poimanja Montenegra. Kakve veze imaju ovo ljudi jedan sa drugim, sve su to različiti ideološki nacionalni i svaki drugi elemen(a)t.
Ne možete biti za Krsta koji je ratovao protiv Ljuba, za Tita koji je komunista i koji se borio protiv toga istoga kralja kao austrougarski kaplar i koji je republikanac i protivnik monarhije i hrišćanskog poimanja države i ustrojstva na čelu sa Božijim pomazanikom - monarhom. Na drugoj strani su vjerujem oni koji žele da vrate Nikšić sebi, onom što je bio i što jeste, ponos Crne Gore i Hercegovine, jer znamo da je Nikšić dugo pripadao staroj Hercegovini i ako se može reći da postoji jedinstvo prostora ljudi, govora i običaja to je Nikšić sa okolnim plemenima i istočna Hercegovina.
Nezamisliv je Nikšić bez stare crnogorske trobojke i krstaša, bez gusala, bez narodnih pjesnika, bez manastira , bez careva mosta koji sagradi Ruski car čijim potomcima uvedosmo sankcije i obrukasmo se. Sve da je prethodna vlast pozlatila Nikšić, a ne ga uništili dao neprepoznatljivsti - dosta je bilo.
Vrijeme je da upravljanje tim gradom preuzme neko drugi. Pa ako ne bude valjao mjenjaćemo ga. Dosta je bilo DPS-a i njihovih djela, svemu dolazi kraj politički pa i njima. Nije mi jasno kako to ne mogu da vide. Nema više povratka na takav način života i rada, da vam država bude sredstvo za lično bogaćenje. Ova zemlja sa ovakvim resursima i sa ovolikom brojem stanovnika, kada bi se sva ta bogatstva podijelila ravnomjerno i pravedno bi bila sigurno najbogatija u Evropi.
Neko će reći sa dam politiki obojen i jesam,ko bi mogao danas da ostane po strani da nije zabrinut za budućnost Nikšića i Crne Gore. Šta će biti nakon 14 marta, ništa biće 15 i nadamo se nova vlast koja će Nikšić da podigne gdje je nekada bio.
Ja sam i dalje u Nikšiću, mislima, željama, nadom , tamo gdje sam se rodio , u ulici Baja Pivljanina i danas pamtim svaki stih pjesme o Baju i Limu kada su spriječili Hamzu da odvede ukradenu nevjestu iz kuće Jokovića.
Spriječite ih i sada da ukradu budućnost Nikšiću. Za budućnost Nikšića.
