PIŠE: Ranko Babić
Tajipu se sloši na sve strane,
s koca im je, za dlaku, uteka,
sustopice Gulen za leđima,
država mu cjela, ali pola,
oteše mu Stambol i Ankaru,
okrvavi glavu sa Asadom,
za Libiju Egipat mu smeta.
Grci glave nešto s Amerikom,
a Persija u dogovor s Kinom,
među njima planina od para.
Ljutu travu na najljuće rane,
pa poreče Kemalov amanet.
Ne bi Kemal turski Ata bio,
da je gledo kako Tajip gleda.
Na kocku bi Stambol da povrati,
poturčenu Sofiju na kartu.
Naredan je vaseljenski fenjer.
Malo je pamet, hikmet u glavu.
***
San okruni gordoga Tajipa,
bi da bude drugi Sulejmane.
Žuri mnogo, ko da je pred glavu,
grize mnogo al slabo odgriza,
"Velja kruška u grlo zapadne."
Svuda za njim zla krv preostaje.
Hoće barjak da bude islamu!
***
Nije Kur"an da se šnjime igra!
Kad se čita treba dublje orat,
ili pamet zanese u stranu.
Najdublje se čita čistim srcem.
I vrlinom teško do Ekbera,
a poganstvom lako do šejtana.
Za čovjeka pisana je vjera,
ne za zvjerad i ostalu marvu.
Ne grdi se vjera od čovjeka,
no (ne)čovjek svoju vjeru grdi.
A u oba, po oka pameti.
***
Ima Sofija i na Lovćenu,
mnogo manja, a mnogo viša od sestre,
podiže je sebi, i nama,
veliki vladika iz maloga grma,
filo-sofos narodne misli.
Ne podiže je,
sama izniče iz kamena,
ko da je tu od Stvaranja.
Postade Lovćen crkva,
okamenjena vera,
prava i slavna.
***
Razapinjali su i Hrista,
a ne da sruše zavet-kapelu.
Od tela ostade simbol.
Od kamenja postade simbol.
Nerazrušivi.
***
Kad su je, opet, rušili 72-ge,
postiđe ih, sve,
mubarek Iso,
ne htede svetinju da ruši.
Iso je u Kur"anu
ime za Isusa (sura 3., ajeti 44-46).
Preduboka je to simbolika.
***
Imamo i mi "Tajipa",
goreg od Tajipa.
Imaju li oni Isu?
