PIŠE: Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demorkatije i jedan od lidera Demokratskog fronta
Tačno prije mjesec dana u Srebrenici je formirana vlast koju čini 15 odbornika srpskih i 6 odbornika bošnjačkih stranaka. Bošnjaci su nastupili na izborima u koaliciji „Moja adresa – Srebrenica“ i njihovi glasovi nisu bili potrebni za uspostavljanje nove vlasti jer Skupština Srebrenice broji ukupno 21. odbornika. Međutim, u cilju pomirenja, postignut je istorijski dogovor. I veoma je važno što je ovaj dogovor postignut. Garantovano, nije bilo lako ni Srbima, ni Bošnjacima, jer je građanski rat ostavio teške rane na obje strane ali ovo je jedini put ka pomirenju i šansa za dalji zajednički život.
Dok se dešavaju pomirenja između Srba i Bošnjaka, između rođaka žrtava iz Srebrenice i Bratunca, u Crnoj Gori Demokratska partija socijalista sa satelitima pokušava da zavadi Srbe i Bošnjake, a samo sa jednim ciljem – da se pokuša vratiti na vlast i nastavi dalju pljačku Crne Gore. Dok se u Srebrenici uveliko formiraju multietnički organi vlasti, DPS sa političkim privescima piše nove rezolucije pokušavajući da svađa; traži pojedinačna izjašnjenja Srba da im priznaju da se u Srebrenici dogodio genocid, te siju mržnju na sve strane. Takva izjašnjavanja od političara srpske nacionalnosti, kao ultimatum ne postavljaju bošnjački političari u Srebrenici u vidu uslova za političku saradnju, zajednički rad i budućnost svojih naroda.
Sigurno da bošnjačkim političarima iz Srebrenice dešavanja iz 1995. godine nisu manje važna nego DPS-u i satelitima iz Crne Gore. Posebno ako se preslušaju govori Mila Đukanovića iz 1996. godine u kojima on potencira da je mnogo zaslužniji za pomoć Vojsci Republike Srpske od tadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića.
Od DPS-a i satelita ovo kameleonsko ponašanje je očekivano jer su oni odavno krenuli putem izdaje vlastite politike, ali ne znamo zašto autentični politički predstavnici Bošnjaka pristaju da budu dio najnovije igre Mila Đukanovića?
To što se svakog dana u medijima bliskim nekadašnjem režimu, vjerovatno kao opomena, pojavljuju podaci o kreditima i stanovima bošnjačkih političara, ne treba da ih obeshrabri i zaustavi u donošenju odluka koje su najbolje za njihov narod. Takve slične kredite i stanove dobijali su mnogi. Neki se nalaze i u ovoj sadašnjoj vlasti, zato što je metod potčinjavanja političkih partnera bivšeg režima upravo počivao na takvim postupcima. Nije nikakva tajna da se malo ko u ovoj zemlji obogatio, u vlasti ili u „struci” napredovao, a da nije bio dio neke koruptivne šeme bivšeg režima DPS-a.
Da li postoji spremnosti i snage da se bošnjački političari u Crnoj Gori prvenstveno koncentrišu na interese vlastitog naroda ili će nastaviti da učestvuju u kampanji mržnje prema Srbima gdje ih u prve redove gura DPS sa satelitima? Odgovore će nam ubrzo dati najavljena „komitska okupljanja“.
Nakon izbora 30. avgusta, u pismu upućenom od kolege Milana Kneževića i mene autentičnim predstavnicima Bošnjaka i Albanaca, predložili smo da zajednički radimo za budućnost naroda koje predstavljamo. Srbi su se vlastitom snagom izborili da nikad više ne budu diskriminisani i poniženi u Crnoj Gori. To nam ne daje za pravo da takav odnos sada uspostavljamo prema nekom drugom narodu.
Mi želimo da živimo u slozi sa svojim komšijama. A da ta sloga i multietnički sklad između Srba i Bošnjaka nisu prekinuti, pokazali su prethodni blagi dani povodom jednog od najvećih islamskih praznika Ramazanskog bajrama, kada su Bošnjaci dobili veliki broj iskrenih čestitki od komšija i prijatelja Srba.
Naš iskreni poziv i ispružena ruka prijateljstva i pomirenja je spremna da prigrli iskrenu ruku političkog predstavnika naroda koji nam je po svemu blizak, a sa kojim smo u prošlosti imali mnogo zajedničkog života, ali i nesporazuma, pa čak i sukoba sa tragičnim ishodima.
Kao što smo u našem pismu istakli, naše opredjeljenje je da u Vladi Crne Gore treba svoje mjesto da zauzmu autentični predstavnici i političke partije Bošnjaka i Albanaca je iskreno i nepromjenjivo.
