PIŠE: Dejan Đurović, poslanik Demokratskog fronta
Crnogorska javnost zna da mi iz Demokratskog fronta, sa izuzetkom nekoliko ministara, nismo bili zadovoljni personalnim rješenjima u Vladi Zdravka Krivokapića. Mi nismo, prije svega, bili zadovoljni činjenicom da je Demokratski front, najveći konstituent sada već bivše parlamentarne većine, ostao izvan Vlade Crne Gore, a da su u Vladu dovedeni ljudi koje, ne samo da niko nije glasao i nisu imali politički kredibilitet, nego za većinu niko nikada nije ni čuo. Stoga mi ne žalimo za tom Vladom. Taj nametnuti eksperiment je kratko trajao i neslavno se završio.
Kratkotrajni „brak“ između Građanskog pokreta URA i Zdravka Krivokapića burno se završio, na šta smo, doduše, mi iz DF-a upozoravali, još dok je on uveliko trajao i izgledao kao da će trajati vječno.
Umjesto da je URA na kraju te svoje avanture priznala grešku i prihvatila iskren i častan poziv DF-a da se na novim osnovama napravi nova Vlada sastavljena od partija pobjednica izbora iz 2020. godine ili da se organizuju novi izbori, ona je krenula da na ruševinama izborne volje građana iz 2020. krpi i sastavlja novu Vladu od partija bivšeg režima i manjeg dijela dosadašnje vladajuće većine.
Ova Vlada je od strane njenih konstituenata, a i od strane DPS-a, oročena na godinu dana, ali sve i da nije, jasno je da ovako skrojena većina ne može dugo da traje. Ona je najavljena kao pomiriteljska i evropska. Bojim se, neće ova Vlada biti ni pomiriteljska, ni evropska. Nemoguće je da ona to bude uz podršku i učešće DPS-a, SDP-a i njihovih satelita iz tzv. manjinskih partija. Takva Vlada je skrpljena po naređenju stranih centara moći sa jedinom svrhom da bude most za pokušaj povratka DPS-a na vlast.
Uostalom, u DPS-u to i ne kriju. Oni se javno hvale time. Sasvim su, dakle, jasni motivi DPS-a i njegovih privezaka za podršku i učešće u ovoj Vladi. Njima URA i SNP nisu prirodni partneri i oni neće sa njima iskreno sarađivati, nego će učiniti sve da stvore uslove da ih se, kad dođe vrijeme, otarase i sami formiraju vlast. Zbog toga smo mišljenja da ova Vlada neće uspjeti da opstane ni godinu dana.
URA i SNP su danas sa onima za koje su nekad govorili da su „političko krilo mafije“.
Gledali smo u Skupštini kako lider URE 2015. godine napušta Pozitivnu CG i sa, maltene, gađenjem glasa protiv Vlade DPS-a i Pozitivne CG i to sa riječima: „NE! TAKO MI BOG POMOGAO!“.
Gledali smo kako taj isti čovjek u izbornoj kampanji 2020. kaže: „Glasajte za sve, osim za DPS i njegove satelite“. Gledali smo kako u večeri 30. avgusta 2020. taj čovjek najavljuje pad DPS-a i istorijsku smjenu vlasti. Gledali smo kako opet , ovdje riječima „i vi ste na spisku“, u jednom emotivnom govoru prije nekoliko mjeseci najavljuje da će lidere DPS-a stići krivična odgovornost.
Šta se desilo sa liderom URE? Kakvom su to magijom jedan strani izaslanik i jedna strana ambasada uspjeli da Dritana Abazovića pretvore u Darka Pajovića?
Što se SNP-a tiče, čini mi se da i veliki broj funkcionera ove partije ne vjeruje da će se u ovoj Vladi išta pitati. Ipak, zbog vlasti pristali su da daju legitimitet ovoj cirkusijadi. Ako je članovima i funkcionerima SNP-a lako da zaborave svu onu golgotu kroz koju su prošli od 1997. do 2020. od strane istog tog DPS-a čijom podrškom su danas vlast, onda je to politički mazohizam nezabilježen u političkoj istoriji i tome ne bih više ništa dodao.
Pa ne misli valjda neko zaista da je sa partijama bivšeg režima moguće podići ekonomiju, procesuirati odgovorne za višedecenijsku pljačku, korupciju i kriminal.. Da je moguće riješiti neriješena ubistva… Da je moguće zaustaviti podjele, uvesti demokratiju, ukinuti cenzuru i političke pritiske… Da je moguće prekinuti partijsko zapošljavanje i ucjene…
Jasno je dakle i zašto ove partije nove većine ne smiju da izađu na izbore, ni parlanemtarne, ni lokalne. Zbog toga odlažu i jedne i druge. Sa druge strane, takva inicijativa je i neustavna, jer se njome produžuju mandati lokalnim samoupravama na više od četiri godine, a Ustav to zabranjuje.
Tačno je da evropski zvaničnici, radi racionalnosti, preporučuju objedinjavanje izbora, ali tu se podrazumijeva skraćenje mandata, kako bi izbori bili održani u okviru roka od četiri godine, a ne produženje mandata, čime bi se taj rok probio, što je protivzakonito.
Ipak, šta god da se danas desi, jedno je sigurno. Ovaj nesrećni kolaž različitih interesa i motiva samo će se kratko zvati Vlada Crne Gore. Neminovno slijede izbori na kojima će se potvrditi promjene iz 2020. godine. To je neminovnost koju niko ne može da spriječi.
