PIŠE: Ranko Babić
Isprva niko nije obratio posebnu pažnju na informaciju koja se pojavila na zvaničnom sajtu, da je Vlada MNE uputila dopis Vladi Ruske Federacije. Zasigurno još jedna od optužbi ili protesta za mešanje Rusije u unutrašnje stvari MNE, ili učešće RF u nekom novom državnom udaru na "demokratsku" vlast u MNE, možda objava odluke o proširenju ili produženju sankcija Rusiji . . .
Međutim, kao i sve bombe sa odloženim dejstvom, i ova je, na drugi pogled, snažno odjeknula i mnoge jako potresla, i unutra i spolja.
Da čitaocima ne bismo prepričavali tu neverovatnu vest, prenosimo tekst dopisa u celini.
****
Vladi Ruske Federacije
Predsedniku Vlade Mihailu Vladimiroviču Mišustinu
Uvaženi gospodine Predsjedniče,
Povodom vijesti da je Ruska Federacije prva u svijetu registrovala i pokrenula masovnu proizvodnju vakcine protiv kovid-19, što je veliki uspjeh ruske nauke i medicine, upućujemo vam najiskrenije čestitke (a kada mi kažemo "najiskrenije" to je stvarno iskreno) i od srca (a kada mi kažemo "od srca" to je stvarno od srca) vam želimo još mnogo uspjeha u tom pravcu.
Odnosi Rusije i Crne Gore imaju trovjekovnu tradiciju i uvijek su bili srdačni i bratski. Rusija je neprekidno i nesebično pomagala Crnu Goru. Istina je da su posljednjih par godina naši odnosi dobili jednu novu dimenziju kroz sankcije, ali smo ubijeđeni da će nas naša vjekovna braća Rusi potpuno razumjeti da to nije usmjereno protiv Rusije (jer gdje da mala i ekonomski slaba Crna Gora može Rusiji da uvođenjem sankcija nanese bilo kakvu štetu, to je kao malarični komarac na medvjeda), ali smo bili primorani da to uradimo zbog efekta prema EU i SAD i našeg bržeg ulaska u EU, jer su nam ti fondovi preko potrebni, zato što su resursi u samoj CG, koje bismo još mogli da eksploatišemo, nestali, a i turizam zbog korone nam je skroz propao.
Iskrenost naše pozicije prema Rusiji potvrđuje i činjenica da je naš predsjednik tražio da bude pozvan u Moskvu na proslavu jubileja pobjede u Drugom svjetsko ratu, te da garda Vojske Crne Gore učestvuje u defileu na Crvenom trgu (a toliko su vježbali za proslavu "Oluje", prava šteta što je toliki trud propao) ali eto, poziv je izostao.
S obzirom da vi nama niste uveli sankcije, ovom prilikom bismo vam zatražili da i Crnu Goru predvidite u planiranim kvotama za vakcinu, jer će to i za RF imati pozitivan ekonomski efekat, jer kada se vakciniše čitav narod u CG onda će vaši turisti moći masovno da dolaze na naše more bez bojazni od zaraze i pratećih medicinskih procedura testiranja i karantina. Sredstva za vakcinu obezbijedićemo tako što ćemo na cijenu za ležaljke na plaži vašim turistima dati popust sa 10 na 8 evra.
Da se naš dopis ne bi sveo samo na čestitku za postignuti uspjeh, već poslužio i kao podsticaj za vaše još veće uspjehe, slobodni smo da vam predložimo da razvijete novu vakcinu za jednu vrlo specifičnu bolest koja već neko vrijeme hara Crnom Gorom i unosi nestabilnost u funkcionisanje njene demokratske vlasti (tj. nas).
Ona se manifestuje tako što zaraženi tim virusom dobiju kritičku svijest koja im onda određuje ukupno ponašanje, što su skloni vjerskom zanosu, dakle nije respiratorni već sistemski virus, što imaju potrebu da se okupljaju pa se time zaraza jače širi, a to doprinosi i širenju korone, što im se razvija fizička hiperaktivnost koja se manifestuje dugačkim grupnim šetnjama, manijačnom trobojnom farbanju zidova itd. Posebno djeluje na crkvena lica, zbog čega smo primorani da mnoga stavimo u izolaciju kako bismo spriječili širenje zaraze. Kao naš doprinos istraživačkom radu slobodni smo da predložimo ime za dotični virus - litija-19.
Ukoliko uspijete da sintetišete i isporučite nam ovu vakcinu, spremni smo da razmotrimo olakšavanje sankcija, što će dovesti do daljeg unapređenja naših međudržavnih odnosa i povećanja robne razmjene.
***
U kabinet ministra spoljnih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova ulazi šef kabineta.
Dobro jutro, šta imamo danas? dočekuje ga Lavrov.
Imamo dva dopisa. Jedan je direktno iz Stejt dipartmenta, koji je lično potpisao državni sekretar Majk Pompeo u kojem se navodi da će zbog našeg stava prema događajima u Belorusiji balističke rakete na strateškim nuklearnim podmornicama mornarice SAD biti stavljene u bojevu gotovost. . .
Prekinuvši ga u pola rečenice Lavrov mu izdiktira:
Prenesite im da su naše nuklearne napadne podmornice stalno u repu njihovim i da će ih uništiti i na samu pomisao da lansiraju svoje rakete. Koji je drugi dopis?
Šef kabineta mu pruži dopis Vlade Crne Gore.
Lavrov ga je dugo čitao, pa opet, pa brisao orošeno čelo, da bi potom postao kao voštana figura koja gleda kroz papir u rukama. To potraja.
Šef kabineta, vidno zabrinut, jer prvi put vidi svog ministra, sivog vuka diplomatije, da je ostao bez reči, usudi se da polako zapita
Sergej Viktorovič, da li Vam je dobro? Da pozovem lekara?
I dalje nepomičan, u neko doba Lavrov rezigniranim glasom reče
Kako se zove onaj srpski pesnika koji je rekao ono o hrabrosti i stidu?
Mislim da je Jovan Dučić, odgovori šef kabineta.
***
Tako se Crna Gora još jednom vinula među velike sile, kao u tursko doba. Samo, tada se uzdizala junaštvom, uspesima na bojnom polju, čašću, a danas . . . ? Uostalom, pitajte Dučića.
