Piše: Saša Stojanović
Crnogorska politička zbilja dobija nove obrise zahvaljujući rezultatima izbora od 30. avgusta i prekomponovanju političke scene na kojoj su dosadašnji akteri zamijenili mjesta, kako suštinski, tako i simbolično, u Skupštini Crne Gore. Sigurno je rezultat izbora bio dijelom iznenađenje za mnoge, rekao bih i za mnoge aktere istih, no šta je – tu je, broditi se mora. Dosadašnja opozicija dolazi na vlast u veoma teškom ekonomskom trenutku u kome je država zadužena gotovo četiri milijarde eura i stvaranje uslova za vraćanje tog duga će sigurno biti prioritet nove vlasti. Ništa manji prioritet neće biti ni nacionalno pomirenje nakon podjela koje je DPS s uspjehom sijao tri decenije. Pustoš koju je na tom planu ostavio nemjerljiva je i mislim da će trebati mnogo više vremena za taj oporavak od onog ekonomskog. U tom smislu pomirljivo nastupaju lideri tri koalicije koje će formirati novu vladu pokušavajući da relaksiraju dobar dio stanovništva koji sumnjičavo vrti glavom. Eksplicitnim izjavama kako neće biti političkog revanšizma i kako će se formirati vlada koja neće biti isključivo politička i u kojoj će uglavnom raditi eksperti iz svojih oblasti i stručni kadrovi, lideri tri koalicije prave diskontinuitet od dosadašnje vlasti i poimanja politike u našoj državi, no da li će u praksi to izgledati onako kako teoretski lijepo zvuči?!
Mandatar za sastav nove vlade gospodin Zdravko Krivokapić djeluje odmjereno u izjavama i saglasan sam s većinom stavova koje iznosi. Međutim, ne vidim koja ga je predizborna retorika kandidovala da sada poziva u vladu manjinske partije koje su eksplicitno glasale za zakon o vjerskim zajednicama, zbog čega je gospodin Krivokapić najvećim dijelom stao na čelo liste koja je imala jasan cilj, a to je povlačenje spornog zakona. Da li na poziv za PREGOVORE (kako piše štampa, a na pregovore se poziva samo ako nemaš većinu!) manjinske partije kandiduje partijsko, rođačko ili nacionalno zapošljavanje, „odbrana države” od liste koju je predvodio gospodin Krivokapić, korumpiranost većine najuticajnih kadrova Bošnjačke stranke, preprodaja stanova dobijenih po ekstrapovlašćenim uslovima i neplaćanje poreza na dobit ili možda zbog „istorijskog postignuća prethodnih vlada u kojima je participirala BS, što su istorijske činjenice” prema riječima političkog direktora BS-a Sulja Mustafića?!
Ili možda to što su kroz institucije vlasti uspjeli da kroz temeljne programske odrednice utrostruče broj bošnjačko-muslimanskog naroda u institucijama, pa sad želite da im omogućite da to još utrostruče. U suštini, ne bih imao ništa protiv te velikodušnosti gospodina Krivokapića da za sve te godine trećina stanovnika Crne Gore srpske provenijencije nije bila na rubu egzistencije, boreći se svakodnevno sa problemima golog preživljavanja pri čemu se niko nije osvrtao na to, a manjinske partije su od borbe za lične pozicije, bogaćenje i uticaj jednostavno ostale slijepe i gluve na tu činjenicu, već su nalazile uhljebljenje za svoje sunarodnike poput državnog preduzeća „Monteput” i njemu sličnih.
Ako mandatar Krivokapić iskreno želi građansku državu kao što je svi želimo, ako to žele i lideri ostale dvije, nominalno, građanske koalicije, zbog čega je bitno zvanično učešće tzv. manjina u demokratskoj vladi Crne Gore? Zar ne postoje brojni mehanizmi da se pripadnici nacionalnih manjina inkorporiraju u sistem? Zar jedina preporuka ne treba da budu stručni i školovani, bez obzira na nacionalnu pripadnost? Ili treba? U tom slučaju teoretski biste mogli da zadržite i ministre zdravlja i prosvjete, i oni su pripadnici manjinskih naroda, premda nisu stručni. Ili ćete možda preuzeti praksu Demokratske CG da kupi DPS otpatke i promoviše ih kao novu vrijednost udarajući to „na sva zvona”?!
Gospodine Krivokapiću, glasali smo za slobodu, za promjene, za smjenu režima, za građansku državu, za obračun sa korupcijom, kriminalom, nepotizmom, neznanjem, partijskim zapošljavanjem, a ne da djelove tog sistema rehabilitujete i zovete u vladu. Za to niste dobili glasove građana, a još manje mandat. Nećemo da nam briselska administracija sastavlja vladu nego jasno izražena volja građana na izborima od 30. avgusta.
Ne inicirajte novu opoziciju jer ulica je uvijek tu. Najteže je (bilo) prvi put.
(DAN)
