Boj za rođenje (4.): Zapisi o strašnom stradanju
Piše: Šoć Dragiša, hadžija
Mauro ili Mavro Orbini piše dalje ovako:"Kad je to vidio knez Lazar, koji se neštedemice borio, i kad je primijetio da mu je konj premoren, pošto je borba trajala od izlaska sunca do poslije 8 časova, ostavi tog konja, a uzjaha drugoga, odmornog.
Njegovi ljudi, međutim, koji su ga vidjeli kako se smjelo bori, u prvim redovima sav umrljan krvlju, svojom ali i neprijateljskom, izgubivši ga iz vida na kratko vrijeme dok je promijenio konja, pomisliše da je pao mrtav na zemlju, te se svi uznemireni počeše uzmicati i rastrojavati se."
A u "Pećkom ljetopisu" piše ovako: "I boj među obojima bi, i u boju tom nečastivi nasilnik pade od mača posred razboja, i tijelom i dušom, sa množinom svojom boguprotivnih vojnika. A ostaje toga sin jedan. I na kraju toga, ne znam šta istinitije reći, o ovom, da li je izdan kim od svojih hranjenika, ili je naprotiv, ovo sud Božji, koji se zbi nad ovim, u ruke toga uzima i poslije mnogih muka sam časnu i pobožnu glavu posječe".
U poznatom i mnogo puta prepričavanom tekstu "Slovo o knezu Lazaru", između ostalog piše: "Kad obje strane iznemogoše i bitka prestade, i bezbrojno mnoštvo obejih pobijenio bješe, to jest Srba i neprijatelja, i po Kosovu polju ležaše......".
Na ovo se nadovezuje citat Feliksa Petenčića: "Tu je Despot Lazar sa mnogo hiljada vojske svoje dočekao i ubijen bio, a od njegove vojske malo ih je u životu ostalo, a Turci su održali pobjedu, ali ne bez svoje krvi, jer im je tu njihov car poginuo, gdje se još njegova utroba u mramornom grobu nalazi, a tijelo mu u Bursu odnijeto i sahranjeno".
Tvrdnje za njegovu sahranjenu utrobu potvrđuje i Mauro Orbini koji eksplicitno navodi: "Na tom mjestu bješe rasporeno Muratovo tijelo, izvađena utroba i tu pokopana. Tako se još i danas vidi ondje jedna kula koju nazivaju Muratovim grobom ili piramidom. Potom je njegovo tijelo prenijeto ne u Sofiju kako neki rekoše, već u Bursu i metnuto u grob pored njegovih predaka, koji se nalazi blizu banje Burse, a za uspomenu na grob je obješena Miloševa ruka okovana u srebro". Bursa se, ranije, u evropskim jezicima spominjala kao Brusa, da i to objasnim.
Već pominjani Konstantin iz Ostrovice o ovom događaju kaže:" Pobijedivši, car Bajazit ostade na Kosovu polju i na ovom bojištu načini znak ondje gdje je njegov otac ubijen: na četiri stuba načinjen je svod olovom prekriven, koji i danas stoji. A stavivši u mrtvačke sanduke svog oca i brata, posla ih u Brusu, gdje je obavljena njihova sahrana".
Od pisanih dokumenata nastalih u vremenu, ne tako dalekom poslije bitke, posebno navodim sačuvani zapis iz Dioptre. Nažalost ova knjiga bugarske recenzije, koja je čuvana u Narodnoj biblioteci uništena je zajedno u krvavom bombardovanju Beograda u aprilskom ratu 1941. godine.
Čuvana je zajedno sa Šestodnevom Svetog Jovana Zlatoustog, i obje su uništene. Krajem 16 -og vijeka , prepisao ju je jeromonah Varnava, a u njoj su se nalazili rukopisi srpske recenzije. Tu se nalazio i ovaj rukopis, ali je na pominjani način u potpunosti uništen! Od svega sačuvana je samo ova rečenica:" ......grešni pop Ivan, neka je svakome poznato kolika tuga bijaše te godine po zemlji kada pogibe knez i veliki car turski".
Još jedan veoma važan dokument za ovaj, ali i za druge važne događaje, nazvan "Zapis iz Prologa" bio je pisan nekoliko mjeseci na pergamentu srpskom redakcijom, a dugo ga je proučavao Đura Daničić i zaključio da je nastao u godinama neposredno poslije Kosovskog boja. Od svega sačuvano je samo ovo što ću navesti:" Ovoga dana 1389. godine bio je boj kneza Lazara sa carem Muratom na Kosovu Polju. Tu mnoga tijela padoše od hrišćana i od Turaka. Prvo su bili Srbi razbili i cara Murata ubili. Zbog bjekstva nekih od srbske vojske, Turci preodoleše i bi velika bitka. Ubiše i slavnog srbskog kneza Lazara".
Nastavljam zapisom iz Apostola....
(Autor je profesor istorije i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)
