Šoć: Umjereni Crnogorci ponovo postaju Srbi, esktremi srljaju u haos
PIŠE: Dragiša Šoć, hadžija
Očekivano, nakon smjene diktatorskog režima 30.avgusta, počeo je da se raščišćava talog DPS vladavine. Nekadašnji Srbi koji su bili dio nakaradnog sistema i preko noći se pretvorili po partijskom (čitaj vođinom) naređenju u nacionalne Crnogorce, vraćaju se poslednjih mjeseci, sedmica i dana na, kako se to "pomodarski" kaže - fabrička podešavanja. Napuštaju "voljenu" partiju, prelaze u aktuelene konstituente vladajuće većine, ili makar zauzimaju neutralne pozicije "dok se voda u zamućenom političkom potoku poptuno ne izbistri".
Neki su ponovo Srbi, vele - iz uvjerenja. Zbog vlastitog povratka na put predaka ne traže nikakve pivilegije, dok neki ipak očekuju angažmane i u novoj vladajućoj strukturi koju su dominantno i preesudno izglasali Srbi. Kako se primiču lokalni izbori i u drugim gradovima nakon Nikšića gdje se očekuju promjene lokalnih vlasti, tako je taj tredn sve izraženiji. U Baru je već značajno krenulo napuštanje DPS-ovog "Titanika".
U isto vrijeme evidentno je da se odvajaju i zauvijek od svoje istinske nacije otpadaju šićardžije i poslovno-socijalni konvertiti, koji su prodali i nacionalnu i vjersku i partijsku i svaku ljudsku pripadnost u nezajažljivoj želji da budu neko i nešto!
Odričući se najbližih predaka, braće i rođaka ne shvataju da u sistemu svih vrijednosti jedine i trajne su samo one koje su čovjeku trajanjem i rođenjem date. I poslednji kvazipatriotski skupovi takvih jasno govore da su oni ipak malobrojni i da polako ali sigurno postaju marginalni dio stvaornosti u Crnoj Gori.
Većina je, svjedoci smo, odustala od dalje bruke! Nakon svakih lokalnih izbora biće sve više onih koji ponizno priznaju da su do sada bili zavedeni i vođeni trenutnim čulnim "uživanjima".
Iz prakse u širem okruženju, ali i iz prakse poznavanja ovdašnjeg mentaliteta, očekujmo da će najduže opstati upravo oni koji su spremni na svako moguće prilagođavanje, nezavisno od ideologije.
Ono što je fakat jeste da su se ekstremni Crnogorci, tzv. montenegrini, odvojili i imaju jedan jedini cilj: da u beznađu zbog gubitka vlasti i privilegija, suočeni sa najavom krivičnog gonjenja zbog opljačkanog blaga, naprave haos i na taj način pokažu da je njihov lider, inače neprikosnoveni šampion konvertitstva, bio jedini dostojan vladar.
Pri tome ne biraju sredstva ni ljude, čak ni po naciji, vjeri ili državi! Sve protiv Srba je dobro došlo!
Jako je dobra stvar što su takvim djelovanjem, s pravom prepadnuti za bukvalno političko preživljavanje ključnog antisrpskog subjekta, nosioci montenegrinskog ekstremizma prosto pregazili svoje dosadašnje koalicione priveske. Naravno da ih neću imenovati, čitaoci ih već vrlo efektno prepoznaju.
Ovdje, naravno ne mislim na partije nacionalnih manjina. Doduše, i kod njih su raslojavanja takođe primjetna, premda se žestoke podjele među njima tek očekuju. To je neminovnost.
Suvišno je, ali podsjetiću da partije nacionalnih manjina zdušno podržavaju svaku antisrpsku aktivnost koju generiše stranka diktatora koji je još uvijek na funkciji šefa države. Potpuno pogrešno, naravno, što im se polako obija o glavu. Ne vjeruju oni čak ni najboljem među njima, kao na primjer Albancu - muslimanu Dritanu Abazoviću. Svakako da ni ja u potpunosti nisam sklon da vjerujem Dritanu, ali zbog drugih razloga, pa ne mislim da sam poput njih.
Ruka Srba je nacionalnim manjinama uvijek ispružena i to prema srcu, a ne prema džepovima kao što su im je do sada pružali oni koji su jedini u Crnoj Gori zapravo grešni prema nacionalnim manjinama - oni koji su organizovali i sprovodili sve moguće oblike nasilja nad njihovim sunarodnicima, naročito izvan Crne Gore, za vrijeme trajanja ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina minulog vijeka.
U Crnoj Gori ima mjesta za sve koji poštuju njenu istoriju, tradiciju i istinu. Za sve koji ne pristaju na falsifikate, nasilje i mržnju.
(Autor je učitelj istorije u penziji)
