Šoć: Politička periferija da povuče kandidature, da bismo skinuli jaram s vrata
Piše:
Iako, ne volim politiku, iako je smatram prljavim poslom (bar u Crnoj Gori), ova strašna atmosfera me dotiče, veoma!
Posjetilo me ovih dana nekoliko drugara, prijatelja čak, sa nekakvim listama za potpise podrške nekim od kandidata za predsjednika države.
U principu, naravno, da smatram da svako pod zakonom propisanim uslovima ima pravo i može da se kandiduje za predsjednika. Ipak, za nekolicinu onih koji su se već kandidovali ili su to najavili, nikako ne bih mogao dati potpis.
Naravno, to ne znači da su manje vrijedni od ovih koji traju poduže. Jednostavno, moj nacionalni profil i ideologija kojoj istinski pripadam, tako nalažu.
I, dešava se da kada zaista lijepo i ljudski pokušam da objasnim tom nekom drugaru - aktivisti koji je došao za potpis svoj odnos prema ovoj temi, on lično uvrijeđen i ljut izjuri iz kancelarije.
Prvo se nađem u čudu, jer mi nije jasno zašto, a onda promislim : - pa ja bih zapravo, trebao biti ljut! Kako je mogao i pomisliti da bih ja podržao tu neku, političku i nacionalnu opciju kojoj ne pripadam...
Godinama u nekim kafanskim i bezveznim razgovorima uvijek potenciram da je jedina šansa ove države zajedništvo opzicije. To mislim i sada.
Zar je teško na osnovu jasnih pokazatelja, (mislim na infrastrukturu, broj poslanika, čak i onih koji su u međuvremenu promjenili dres i slično) izabrati jednu opciju za stožera i okupiti se oko nje? Pa, ako se pobijedi, tek onda dogovarati vlast.
Da, da, okupiti se svi, po svaku cijenu. Jedini kriterijum mora biti nezadovoljstvo sa nenarodnom vlašću. Čak i tada su male šanse za pobjedu, ali ipak najveće.
Svi, baš svi, i šuti i rogati, pa kad se, i ako se pobjedi, tek onda dijeliti vlast!
Najgore je što su uspaljeni i ponešeni velikim ili malim nacionalizmom mnogi zauzeli neki elitistički stav, pa su postali veći Srbi od Svetog Save, katolici od pape, ili muslimani od sulatana Amida.
Ljudi okupite se i pobjedite, ako se može! Poslije možemo ispoljavati svoje nacionalizme! Poslije možemo svi u vlast, ne brinite se. Ima mjesta za svakoga!
Ima vlasti kod nas koliko god hoćete, čak mislim da ima nedovoljno ljudi za ovoliko vlasti!
U skladu sa vlastitim načinom razmišljanja podržaću one za koje mislim da su centripetalna sila opzicije, a svi neka rade kako ko hoće?
Podržavajte i dalje političku periferiju i eto nam za vratom ovih još 30 godina!
(autor je profesor istorije i direktor Izdavačke kuće "Jerusalim" iz Bara)
