Piše: Protojerej Jovan Plamenac
„Poslje rata Crnogorsko-turskog godine 1853. negđe u aprilu mjesecu u Veliki post te godine bilo je Vaskrsenje Hristovo 19. aprila i bješe taj dan petak, pazarni dan na Vir. Taj dan rano stiže glas na Vir da će doć Knjaz Danilo od Rijeke vozom (očito greška; vjerovatno brodom, ili vodom – J.P.) na Vir. Pođoše mu u susret na Blato s čunom…“, zapisao je u svojim „Memoarima“ serdar Rade Turov Plamenac, koji je kada se ovaj događaj zbio imao 10 godina.
„Okupiše se okolo Knjaza svi vojnici uz pratnju. Mene nije moglo dopast da se i ja pridružim tome skupu. On je bio pristupan samo junacima. Okolo podne čuh da je Knjaz u kući Nikole Božova Podgoričanina koeme majka držaše kafanu i jelo ko naruči. Na taj glas i ja pođem u onu kafanu, kad onamo u jednoj maloj tamnoj sobici sjedi Knjaz Danilo za jednom trpezom oblom i niskom i sa njim samo Arhimandrit crnogorski Nikanor Jovanović i ručahu varene ribe. To je bilo prvi put u Crnoj Gori da se vidi đe se Crnogorac omrsijo sa ribom.“
Rade Turov piše i koja je hrana pripremana za ručak nakon sahrana u vrijeme posta:
„Obično smok za pokajanje upotrebljava se u Veliki i Gospođinski post varena fadžola, u Božićni i Petrovski post riba pečena ukljeva a ostale godine sira.“
O krsnoj slavi svoje porodice on piše:
„Naše krsno ime je ‘Začatije sv. Jovana Krstitelja 23. septembra (po julijanskom kalendaru – J.P.)“. Naši stari pričahu: kad su došli u Boljoviće da im je bilo krsno ime 24. juna rođendan Sv. Jovana, no zašto postoi u post Petrovski zato da su uzeli da slave ‘Začatie’.“
Dakle, Rade Turov kaže da je knjaz Danilo na Viru 1853. godine bio prvi Crgorac koji je viđen da je u vrijeme vaskršnjeg posta ručao ribu. On čak naglašava: da se OMRSIO RIBOM.
Moj otac Mitar pričao mi je da je porodica njegovog đeda Jovana (čije ime nosim) u „velje posti“ koristila dvije boce ulja, dva litra. A bili smo brojna porodica. Đed Jovan, jedinac u oca i majke, kojeg su njegovi stari roditelji Nikola i Mara, kada više niko nije vjerovao da će moći dobiti dijete, u Boga izmolili, i baba Jovana, izrodili su osamnaestoro djece, od kojih je desetoro odraslo, oženilo se i udalo. Nijesu te dvije boca ulja imali zbog nemaštine, đed Jovan je bio imućan čovjek, nego zato što su postili i to onako kako je ustavom Crkve propisano.
Vaskršnji i velikogospojinski post su strožiji: u vaskršnjem ribu je dopušteno jesti samo na Blagovijesti i Cvijeti, a u velikogospojinskom samo na Preobraženje. U ostale dane jela su pripremana ili na ulju, ili samo na vodi, bez ulja. Zato Rade Turov kaže da se knjaz Danilo u velikom postu omrsio ribom.
U ova dva posta, nakon sahrane, jeli su pasulj, a ribu samo u božićnom i petrovskom postu, koji su blaži.
Moji Plamenci krsnu slavu su prenijeli sa Ivanjdana na Začeće svetog Jovana Krstitelja. Zadržali su istog svetitelja za svog nebeskog zaštitnika, a samo su promijenili njegov praznik. I to su uradili zbog posta, poštujući post.
Očito, stari Crnogorci znali su za post i postili su pravilno. A u to vrijeme nije bilo marketa i svakojakih posnih đakonija u njima.
Današnji Crnogorci, u ogromnoj većini, ne haju za post: ne poste ni u četiri velika posta ni u srijedu i petak kada je to predviđeno. Jedino, poneko od njih, posti nekako na Badnji dan i na Veliki petak. A i tada jedu ribu, iako ne bi trebalo. Nikoljdan, koji je uvijek u postu, i druge slave kada padnu u dane kada se posti uveliko slave mrsnom hranom, mesom. Eventualno pripreme malo ribe ako im dođe u goste neko ko posti.
Mnogo puta sam čuo da neće da poste jer je neko vidio popa kako u kafani na Veliki petak jede meso. Ili, krsna slava im je, u zimu, pala na dan u koji je predviđen post, pa su mladići iz njihovog sela pošli na Primorje da kupe ribe. Kada su se vraćali, posmrzavali su se. Onda im je sveti Petar Cetinjski blagoslovio da za slavu pripremaju meso.
Prosto je nevjerovatno kako ovakve gluposti komunističke propagande ljudi primaju zdravo za gotovo, kao da nemaju glavu, ili barem kao da nemaju ništa u njoj. Ali, to je tako jer današnjim Crnogorcima pamćenje seže do ’45. godine. Sve što nije onako kako je od kad su komunisti oteli vlast na ovim prostorima, njima nikad nije ni bilo.
Stari Crnogorci su poštovali post zato što su znali za Boga. Sva njihova borba za slobodu, kroz istoriju, bila je „za Krst Časni“. I očuvali su se toliko vjekova od raznih osvajača, očuvali su svoju vjeru i preko nje svoje ime, svoj duh i kulturu.
Čuvena slika Jaroslava Čermaka Ranjeni Crnogorac. Na nosilima je serdar Turo (Spiridon) Plamenac, Radov otac
Današnji Crnogorci ne haju za Boga. I slobodu koju su im darivali njihovi preci utronjali su. Porobljeni su a da i ne vide da su. Porobljeni su paganskim, protivbožnim duhom.
Stari Crnogorci čvrsto su se držali za Hrista. Današnji se drže za pjenu šarenih laži.
(Autor je paroh barski)
-200x200-rez.jpg)
