Omaž Rajku Šćepanoviću uz promociju njegove posthumno objavljene knjige

Biblioteka "Mihailo Miho Vuković" Danilovgrad, u saradnji sa Međunarodnim udruženjem književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano" iz Bara,  održala je promociju knjige „Nekazano“ autora Rajka Šćepanovića, koja je objavljena posthumno.

Moderator večeri bila je Vesna Kovač, a o knjizi su govorili književnik i književni kritičar Perivoje Popović  i pjesnik Labud N. Lončar, koji je napravio izbor do sada neobjavljene poezije Šćepanovića, sa kojim je bio lični prijatelj.

Vesna Kovač  pozdravila je goste ističući da su stihovi Rajka Šćepanovića trajnog karaktera i da svjedoče o tome da je život jači od smrti, te  da čovjek fizički nestaje, ali mu djela vječno žive. 

Pjesnikinje Gordana Srećković i Silvana Jovanović čitale su pjesme iz novobjavljene knjige Šćepanovića, da bi Lončar ispred izdavača, ali i kao priređivač i dugogodišnji Rajkov prijatelj,  obratio se i pozdravio prisutne, ne krijući zadovoljstvo što je do ove promocije došlo u zavičaju Šćepanovića i činjenici. Dodao je Lončar i kako je upravo Danilovgrad bio ujedno prvo njegovo službovanje u Vojsci, gdje je radio, pa ni sam, kako je kazao, nije umio da sakrije emocije zbog toga.

Rajko Šćepanović je objavio za života sledeće knjige: „Gramatika ljubavi“ (1979),“Naslovi tišine“ (1981),“Stvaranje svijeta“(1986), “Slike zrenja“(1988),“Kamene ćutnje“ (1988), “Slobodno padanje“ (1992) i „Dnevni red“(1996) a iza njega je ostalo i čak dvanaest pripremljenih knjiga koje nijesu ugledale svijetlost dana. 

"Polazeći od osnovne pretpostavke da napisanu knjigu upokojenog pjesnika niko nema pravo mijenjati, a pogotovu ne njeno ime, ovim povodom objavili smo izbor pjesama iz bogate riznice poezije Rajka Šćepanovića. Kao što rekosmo, Rajko je za sobom ostavio veliki broj knjiga spremljenih za štampu koje nije uspio da objavi za svoga života jer je smatrao da je važnije da pomogne mladim piscima da objave svoju knjigu a svoje ostavljao za kasnije. A onda ga je smrt pretekla. Pretekla u namjeri da prikaže svoje viđenje svijeta. Tako ispada da je ono što je kazao, a kazao je mnogo toga, postalo nekazano sve dok to neko ne objavi i to onako kako je on napisao, bez mijenjanja bilo čega" - rekao je Lončar.

Poslije Rajkove smrti, dodao je, objavljena je trilogija njegove neobjavljene poezije u kojoj je priređivač promijenio originalne nazive knjiga poezija te je tako knjiga „Muška zanimanja“ preimenovana u „Iverje snova“, knjiga „Ukrštene riječi“ preimenovana u „ Iza svoje sjenke“ i knjiga „Postojbina nade“ u „Peta strana svijeta“. Srećom za knjigu „Zeleni monolzi“ priređivač nije znao jer bi nesumnjivo i njoj promijenio ime.

"Ne želimo da ulazimo u razloge preimenovanja imena knjiga pokojnog Rajka Šćepanovića, ko, kako i zašto je to uradio.

Sigurno nije iz zle namjere. Ali to nije niko imao pravo da uradi, to je činjenica i tačka!
Nezapamćeno u istoriji književnosti. Čak i prava!
Mi samo želimo da se njegove neobjavljene knjige zovu onako kako ih je on nazvao. Toliko mu dugujemo. Da ne mijenjamo njegovu riječ.
Istorija će potvrditi veličinu Rajkove poezije a budućim naraštajima ostavljamo u nasleđe da ocijene i daju svoj sud.

Zbog skromnih novčanih sredstava napravili smo mali izbor poezije nadajući se da ćemo u skorije vrijeme pronaći sredstva za obimniji i studiozniji prikaz djela Rajka Šćepanovića jer nas je on svojim činjenjem i pisanjem toliko zadužio. I ne samo nas! Iz poštovanja prema njemu i njegovom djelu a vođeni njegovom pjesmom Nekazano prilikom osnivanja našeg udruženja dali smo ime udruženju Nekazano. I postigli smo da smo danas jedno respektabilno međunarodno udruženje. Stekli smo ime. Objavljujemo časopis za kulturu i umjetnost, kao i časopis za Haiku – oba nose ime Nekazano. Imamo i portal koji se zove tim imenom.
Rekoh da objavljujemo časopis za kulturu i umjetnost Nekazano. Svaki broj časopisa namijenjen je uspomeni na nekog od književnika i umjetnika Crne Gore i regiona. Tako smo iz poštovanja prema Rajku prvi broj namijenili njemu i održali smo promociju u Dvorcu kralja Nikole kojoj je prisustvovao veliki broj njegovih poštovalaca i prijatelja" - podsjetio je Lončar.

Perivoje Popović je pozdravio prisutne, odajući ujedno priznanje Lončaru na naporima koje čini u namjeri da se osvijetli lik i djelo Rajka Šćepanovića, i nikada ne padne u zaborav.

"Ne želim da kažem da Šćepanović nije vjerovao u ljude i njihovog tvorca. Znao je kao što mi danas i običnim vidom možemo da vidimo da je Poezija besmrtno privlačna i da kad čovjek-pjesnik, promijeni svijet, ovim ovdašnjim, prolaznim i ode na onaj vječni, koji se imenuje kao bolji, kao svijet bez bola, onda se na zemaljskoj strani postajanja neminovno ruši jedan obični svijet – budući, da svaki čovjek sobom čini mikrosvijet ovoga vijeka i ovdašnjeg živovanja.

Posebno je na dobitku onaj drugi, rekosmo, bolji svijet, kada se ugasi ovozemaljsko trajanje istinskog pregaoca, čovjekoljupca bez mane i straha kakav je nesumnjivo bio i neumorni istraživač čovječnosti, iskušenik ljubavi prema svemu što je pjesničko, stvaralačko, visokospoznajno, blagorodno i bogougodno – da, to je bio i tako uvijek gledajući naprijed hodio Rajko Šćepanović" - kazao je Popović.

Rajkovim odlaskom sa ovoga svijeta, dodao je on, ovaj naš mali i kratkotrajni život ovozemaljski osiromašen je za bogatu humanističku i stvaralačku lepezu nadahnuća i pregalaštva kakva se rijetko srijeće i kakvom se rijetko ko može kao takav ocijeniti.

"Prolaznost je osiromašena za jednu neiscrpnu suštinsku energiju dobra. Sreća je što postoji vaskresenje i što će tom energijom biti silno ukrašena vječnost koja je beskrajna i neprekidna u svoj svojoj punoći i prostranstvu duha…
Uprkos svemu, pjesnički svijet Rajka Šćepanovića ispunjen je valjanim, jezgrovitim, metaforičnim, stilski i jezički preciznim slikama stanja duše, duhovnosti i materijalnosti ovovremene, savremene kontroverzne zbilje. Nijedna od karakteristika koja posebno naglašava stvarnost postojeću ili mašti dostupnu, nije izmakla dobrovidećem pjesničkom oku Rajka Šćepanovića.

Odazvao se ljubavi kao nenadmašnoj snazi koja pokreće život. Potom tišini koja životu kao takvom daje poseban smisao, boju i nadu. Svijet je stvoren po volji ali i po kazni Gospodnjoj, što je u njegovom stvaranju Šćepanović i te kako prepoznao i označio u punoj pjesničkoj zrelosti, imajući pritom u vidu i sliku, i emociju, i misao koje mogu da razumiju ćutanje kamena, zemlje i neba, da u slobodnom padanju i neminovnom uzdizanju uspostave dnevni red i red dnevi koji dolaze za pjesnika, za čovjeka, za čovječanstvo, što često nije u stanju da spozna razliku između osvita i sumraka, između jutarnje vedrine i predvečernjeg naoblačenja. Taj posebni trenutak kada se svjetlost pretvara u mrak i kad bi ponovo mraku trebalo da se otme svjetlo, naročito je zanimao pjesnika Rajka Šćepanovića. U svim pomenutim objavljenim knjigama vrijednog i odanog stvaraoca naslova tišine dobrano se uočavaju upravo komponente nadmetanja mraka i svjetlosti, dana i noći, sunca i tame pod nebesima i na njima kao videćem dijelu opštega prostranstva. Ono nas neprekidno okružuje i čini spokojnima ili nespokojnima, dostojnima ili nedostojnima imena Čovjek, datog po slici i prilici Stvoritelja.

Rajko Šćepanović se imao rašta roditi i kao pjesnik i kao čovjek. Zato njegovo trajanje kroz vrijeme vaskrsava i raste te tako, neminovno podrazumijeva čast i ponos – za sve koji su ga voljeli i znali, ali i prekor za one koji nerazumno, ali i bezuspješno hoće da ga zaborave. Gospod, Ljudi i pravda su na Rajkovoj strani, jer On je volio i znao, vidio u svom pjesničkom osvjetljenju sve dobre ljude ovoga svijeta, svu veličinu i malog i velikog stvaralačkog truda" - istakao je Popović.