Promocijom edicije „U spomen i slavu Svetog Jovana Vladimira“ u 10 tomova, u kripti hrama, počelo je svečano obilježavanje druge godišnjice osvećenja Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.
Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije se prvo prisjetio samog početka, kada je devedesetih godina prošlog vijeka do njega došla ”Čitanka o Svetome kralju Jovanu Vladimiru” Svetog Vladike Nikolaja, kako je odmah bilo organizovano njeno preštampavanje i otvaranje prve knjižare koja nosi ime Svetoga kralja, u Podgorici.
”Ono što je tad započeto, to je i nastavljeno i evo, tu je ovih devet knjiga u kojima je sabrano sve što je ikada napisano o Svetom Jovanu Vladimiru i prije Svetog Vladike Nikolaja i poslije njega, a najviše je tekstova sa velikog međunarodnog naučnog skupa održanog septembra 2016. godine, čak dva toma”, rekao je mitropolit, naglasivši da su na naučnom skupu učestvovala zvučna imena iz Rusije, Grčke, Bugarske, Makedonije, Albanije…
Vladika se osvrnuo na tok događaja povratka crkve na Rumiji, o legendi u narodu koja kaže da će, kada se sakupi dovoljno kamenja na vrhu Rumije, crkva tu i doletjeti. Tako je i moralo biti.
Prisjetio se drevne tradicije izdizanja Krsta Svetog Jovana Vladimira na Rumiju, zabrane ovog običaja i njegovog ponovnog oživljavanja. Pomenuo je optužbe kako se sa hramom narušava zajedništvo stanovnika Bara, a suprotno od toga, hram daje onu svepravoslavnu dimenziju ovom gradu i ovom narodu.
”Najljepša poema i najljepša knjiga, to je upravo ovaj Hram. U njega se pretočilo i ono što je napisano i ono što nije napisano o Svetom kralju Jovanu Vladimiru”, zaključio je mitropolit Amfilohije.
Protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije, nadovezao se na Mitropolitove riječi, rekavši da sve što radimo od kad ugledamo svijet pa dok se ne vratimo Bogu na istinu, razapeti smo između svojih želja i ograničenja, po čemu se vidi da smo samo ljudi.
”Iako nikome nije padalo na pamet da će ovih knjiga biti 10, sasvim spontano došlo je do ovog broja”, rekao je otac Gojko, stavivši akcenat na paralelu između 10 tomova knjiga i 10 vjekova jubileja Svetoga Jovana Vladimira.
Otac Gojko je posebno naglasio važnost da se Sveti Jovan Vladimir prikaže kao suprug Kosarin, da se stavi akcenat na njihovoj ljubavi, upravo zbog toga što smo svjedoci današnjeg vremena kada se djeci proturaju pogrešna učenja kroz razne udžbenike i školske programe.
On se osvrnuo na starozavjetnu priču o stvaranju svijeta, na Pjesmu nad pjesmama, zatim na Njegoševe stihove o ljubavi između muškarca i žene i sve to povezao i utkao u priču o Vladimirovoj i Kosarinoj čudesnoj ljubavi.
Profesor dr Vasilj Jovović se osvrnuo temeljno na sve one koji su zaslužni za realizaciju ovog značajnog zbornika, a svoje obraćanje završio stihovima pjesnikinje Milice Pakrač, Uspavanka ljubavi.
Otac Jovan Plamenac je govorio o svom prvom susretu sa Svetim Jovanom Vladimirom, preko pokojnog oca Bogića Femića, sjetivši se kako se kroz trideset godina njegov svjetonazor promijenio i sazrio.
Prisjetio se pronalaženja moštiju Svetoga Kralja, osvrnuo se na gradnju crkve na Rumiji.
”Nikada neću zaboraviti proročke riječi mitropolita Amfilohija, koje je izgovorio kada smo prvi put iznijeli krst na vrh Rumije. Tada kad je na mitropolita pao prvi zrak izlazećeg Sunca, on je, pomenuvši legendu o kamenju sakupljenom na Rumiji, rekao: ”Siguran sam da ima dovoljno kamenja da se sagradi crkva.”
I tako, devet godina kasnije, pokazalo se da kamenja zaista ima dovoljno”, rekao je otac Jovan. Ukazao na posebne zasluge arheologa mr Mladena Zagarčanina, koji je nakon Oca Jovana temeljnim izlaganjem uputio sve prisutne u tok njegovog istraživanja i rada na liku i djelu Svetog Jovana Vladimira.
Izlaganja su upotpunjena bogatim kulturno-umjetničkim programom, a zajedničarenje je nastavljeno trpezom ljubavi.
www.mitropolija.com