U knjizi "Barska Gimnazija - hram znanja", autora Milenka Ratkovića, gdje se govori o školstvu i kulturi u prošlosti, navodi se, pored ostalog i sledeće:
"Za 180 godina, koliko je barski kraj bio u sastavu nemanjičke Srbije, nije bilo mnogo ratova, pa je u to vrijeme postigao najveći procvat u kulturi i obrazovanju."
Takođe, u istom dijelu knjige, poznati književnik i dugogodišnji direktor barske Gimnazije, piše o legendarnom Radu Neimaru.
"U to vrijeme živio je i gradio legendarni Rade neimar. Narodni pjesnik u baladi "Zidanje Skadra" kaže da Rade neimar rukovodi sa tri hiljade graditelja Skadra. Što oni danju grade, to vila noću razgradi. No, bez obzira na neiistorijsku osnovu ove pjesme, naimar Rade je stvarna ličnost. Rodom je iz Bara, a zove se Rade Borović ili Borojević (po ocu Boroju). Rođen je oko 1335.godine. Potiče iz porodice poznatih graditelja i klesara. Rodonačelnik te kamenorezačke porodice je Radoje Bjelmužević. On se 1335.godine obavezao da će izgraditi 40 konzola od korčulanskog kamena, a godinu dana kasnije, sa sinom Borojem Radivojevićem i još dvojicom Barana, obavezuje se da izradi 24 vrata od korčulanskog kamena na opštinskim kućama u Dubrovniku. U dokumentima se javlja dvojni oblik imena Boroje i Beroje, kao i kraći i duži oblik prezimena njegovog sina Borović i Borojević. Ponegdje se Boroje pominje kao Borko.
Rade Borojević je stekao najveću slavu od svih barskih graditelja. Izgradio je mnoge značajne i veleljepne građevine. Za kneza Lazara podigao je manastir Ljubostinju 1387-88.godine i kao protomajstor uklesao svoje ime na pragu portala. Postoje osnovane indicije da je njegovo djelo i manastir svete Bogorodice na Novom Brdu kod Prištine. Ime Rada neimara pominje se u srpskoj narodnoj pjesmi "Opet zidanje Ravanice" i u muslimanskim narodnim pjesamama "Kako se ogradila ćuprija na Višegradu", "Tvrđa Srbina u vjeri" i "Hasan - aga".
(Iz knjige "Barska Gimnazija hram znanja", autora Milenka Ratkovića)