"Olimpijski san" Silvije Otašević - za tinejdžere koji sanjaju velike snove

Knjiga „Olimpijski san“ Silvije Otašević, objavljena uz podršku Olimpijskog komiteta Srbije, namijenjena je tinejdžerima koji sanjaju velike snove, ne samo u sportu već i u nauci, umjetnosti, drugarstvu, ljubavi…, a najveći žiri, sastavljen od stotinu beogradskih osnovaca proglasio je za najbolju i krajem prošle godine dodijelio joj nagradu „Dositejevo pero“.

Riječ je o knjizi koja ne govori samo o odlasku na najvažnije takmičenje na planeti, već i o potrebi da se zaštite slabiji, o generacijskom prijateljstvu, školi za supertalente, školskim keceljama, … i jednom Marku koji ima najčvršći zagrljaj i crne oči kao junaci japanskih manga stripova.

Sanjajući o odlasku na Olimpijske igre u Japan 2020. godine, glavna junakinja na specifičan način proživljava odnos s roditeljima, drugarima, bakom, sestrom, sestrino zaljubljivanje, gubljenje ranca u koji je ušivena amajlija – autogram njenog idola Misi Frenklin  ali i zatvaranje svih bazena u gradu 11 dana prije najvažnijeg takmičenja i suočavanja sa ljutom protivnicom Danielom O. koja uz sve, podsjeća na Selenu Gomez.

Napisana je u želji da pokaže optimizam, snagu, odlučnost i poruči da se prepreke prevazilaze čvrstom vjerom u sebe.

„Sport kao temelj duha moja je omiljena knjiga. Biografiju Džonija Vajsmilera znam napamet. Njegov put od Međe, u centralnom Banatu do Staze slavnih u Holivudu, preko pet zlatnih olimpijskih medalja u plivanju i bronzane u vaterpolu mi uvijek uliva nadu. Kada mi sve lađe potonu, kada mi kažu da budem relana, da je moj idol Misi sve mogla jer je rođena u Kaliforniji, a ja ovdje, sjetim se Velikog Džonija, mog omiljenog Tarzana“, kaže glavna junakinja.

Knjiga je inspirisana pričom roditelja Majkla Felpsa i razlozima zašto su Majkla upisali baš na plivanje. Napisana je i u namjeri da svakom djetetu šapne da na stvari gleda drugačijim očima, da svoje „mane“ vidi kao tajno oružje a ne kao prepreku.

Da ima na umu ono što je poručio najbolji igrač hokeja svih vremena Vejn Grecki – “da je poraz zagarantovan samo onda kada ne probaš”.

„Olimpijski san“ objavila je "Pčelica" iz Čačka uz podršku Olimpijskog komiteta Srbije. A riječi ohrabrenja, namijenjene djeci da ne odustaju od svojih ciljeva, napisali su sportisti kojima se nekada divila cijela nacija.

Knjizi „Olimpijski san“ krajem godine pripala je nagrada 20. jubilarno “Dositejevo pero”.

Najveći i najiskeniji žiri sastavljen od stotinu beogradskih đaka proglasio je za najbolju objavljenu knjigu u prethodnoj godini, u kategoriji za starije osnovce.

Pred njima je bilo 47 naslova prispjelih na konkurs Dječje kritike, a koje su tokom drugog polugodišta morali da pročitaju i ocijene.

Silvija Otašević (po ocu Baranka, prim.red) dobila je prvu nagradu i za knjigu „Plurkini musketari“. Napisala je i modenu bajku „Gradić pufnastog sunca“, u želji da najmlađima pomogne da prevaziđu strah od mraka.

Glavna junakinja kod koje je poštar Peca, koji je radio u žalbaonici u koju su svakodnevno stizala pisma od djece, po najiskrivljenijem rukopisu ( jer strah od mraka kvari rukopis) prepoznao najveći strah odlazi u Gradić Pufnastog sunca kroz dugačak i uzak tunel upravo kao onaj od Virpazara do Bara.

Prije preseljenja u SAD Silvija Otašević bila je najmlađi novinar saradnik najtiražnijeg časopisa za tinejdžere „Ćao“ u SFRJ, kao i jedan od nosilaca projekta "Filing urban" u magazinu „Vreme zabave“.

Pisala je i za „8“ nedjeljnik koji je izdavala „Borba“, a među najvažnijim intervjuima koje je uradila bio je onaj sa Filom Filipovićem poslije njegove pobjede na Venecijanskom bijenalu, velikim umjetnikom od koga je u mladosti učila i Marina Abramović.

Dobitnik je dva Dositejeva pera i Zlatne značke Kulturno prosvetne zajednice za nesebičan, predan i dugotrajan i stvaralački doprinos u širenju kulture.