Vidovdanska akademija koju tradicionalno organizuje Pravoslavna crkvena opština barska ove godine po prvi put održana je na platou ispred hrama Svetog Jovana Vladimira, umjesto u Ljetnjoj bašti Doma kulture, kako je do sada bila praksa .
Sudeći prema broju posjetilaca, i ove godine će proslava svetog velikomučenika i ugodnika Božijeg cara Lazara s pravom opravdati epitet najvažnijeg kulturnog događaja u gradu.
Obilježavanje Vidovdana kao vjerskog praznika započeto je Svetom liturgijom u Hramu Svetog Jovana Vladimira, koju je služio jerej Mladen Tomović, a sasluživao mu je protojerej Ljubomir Jovanović.
Sveštenstvo Sabornog hrama je u večernjim satima služilo akatist Svetom Nektariju Eginskom.
Pred velikim brojem vjernika uznesene su molitve svetitelju za iscjeljenje oboljelih do kancera i drugih teških bolesti.
Vidovdanska akademija koju je na platou ispred Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira organizovala pravoslavna crkvena opština Bar, započela je uvodnim pozdravom protojereja Jovana Plamenca.
Zatim je Vidovdansku besjedu održao dr Dejan Mirović, profesor Pravnog fakulteta na Univerzitetu u Kosovskoj Mitrovici, a za kulturno-umjetnički program bili su zaduženi KUD Sveti Jovan Vladimir, djeca sa vjeronauke, hor Svetog Jovana Vladimira i pjevačka grupa Darovi Svetog Jovana Vladimira.
Mirović je, govoreći o značaju Kosovske bitke 1389. i Lazareve žrtve za srpski narod, naveo brojne kako je kazao “ svijetle primjere Vidovdanske tradicije”.
“Žrtva Lazarova je nadahnjivala Srbe kroz vijekove. Podsjetiću vas, za vrijeme prve pohare Kuča 1776. godine kako umire Đulja Jovanov, prima smrt sa osmijehom jer neće da ide protiv svoje braće Drekalovića i neće da bude izdajnik.
Sto godina nakon toga, nakon uspješnog rata 1876-1878 u kojem je oslbođen Bar, Marko Miljanov i vojvoda pop Ilija Plamenac ispunjavaju taj sveti kosovski mit, nadahnuti upravo tim svijetlim Lazarevim primjerom ali i primjerom kulturne obnove koju je započeo Njegoš, koji je redefinisao i ponovo uzdigao kosovski mit i Vidovdan.
Sjetite se kako počinje Lažni Car Šćepan mali, pozivanjem na Dečane, na Lazara i na svetinje na srpskom Kosovu i Metohiji… 40 godina poslije oslobađanja Bara i Ulcinja, imate ponovo jedan svijetli primjer - Gavrilo Princip, nije to uradio zato što je bio terorista, već neko ko je htio da spere uvredu sa srpskog imena koja je pokušana na nasvetiji srpski praznik”, kazao je dr Mirović.
Po njegovim riječima danas je na Kosovu i Metohiji “poslije mnogo godina komunizma i prozapadne propagande primjer nečega što bi trebalo da se zove promjena svijesti”.
“Govori nam se da je to lažni kosovski mit, da je Kosovo izgubljeno 1389. godine ili za vrijeme I i II seobe Srba i da jednostavno, moramo da se okrenemo nekim drugim vrijednostima. Na žalost, ta “promjena svijesti dolazi sa strane sa koje se najmanje moglo očekivati – vlasti u Beogradu”.
Mirović je podsjetio da je ovih dana tridesetak srpskih intelektualaca potpisalo “Vidovdanski proglas” u kojem se između ostalog kaže “da nema podjele Kosova i Metohije, da nema podjele srpskih svetinja, da se ne može pregovarati na sopstvenu štetu i da se rješenje za svetu srpsku zemlju mora naći u okviru srpskog Ustava i Rezolucije 1244 SB UN”.
“Zato je važno da se sada, kada se čini da je sve propalo, i da su Kosovo i Metohija u rukama onih koji žele da je otmu i prodaju zarad pukog opstanka na vlasti, čuju naš glas, da se čuje glas SPC i svih onih koji žele da očuvaju ono što su nam preci ostavili.
U tom smislu, braćo i sestre, ništa nije uzaludno, i ovaj skup, i bilo koji apel i intelektualna borba, i borba našeg mitropolita i SPC… jer, ako sada ne sačuvamo Kosovo i Metohiju i Vidovdanski mit, onda će nas generacije poslije nas proklinjati da smo bili najgora generacija u istoriji srpskog naroda”, zaključio je na kraju besjede dr Mirović.
V.R.
(Foto: Mitrolija crnogorsko-primorska i Bar info)