Plamenac o crkvi na Rumiji: Lažovi prizivaju rat i krv, po uzoru na Račak!

Protojerej Jovan Plamenac, paroh šeste barske parohije i starješina crkve Svete Trojice na Rumiji, optužio je, kako je rekao, soroševske medije, ali i pojedine društveno- strukture da forsiranjem laži o rumijskoj svetinji i navodnom narušavanju međuvjerskog sklada u Baru da unose zlu krv među narod ovog kraja, posebno između Albanaca i Srba.

Saopštenje o. Plamenca prenosimo integralno....

*******************************************************************

Već godinama javno ponavljam da tvrdnja da je obnovljenje crkve Svete Trojice na Rumiji poremetilo barski međuvjerski sklad, da zbog nje u Rumijskoj litiji više ne učestvuju rimokatolici i muslimani, nema veze s mozgom, da ona, jednostavno, nije istinita. Na toj tvrdnji, dakle lažnoj, utemeljeni su svi zahtjevi za rušenje Rumijske crkve.

A ona je podmukla laž, koja je zacarila crnogorskim soroševskim medijima (ne kažem Soroševim, nego soroševskim, dakle svim medijima u Crnoj Gori koji ili dobijaju novac iz Soroševih fondacija, ili ga ne dobijaju ali se kandiduju za njega javnim ispoljavanjem tog spekulantskog duha, a oni su većinski i oblikuju pogled na stvarnost crnogorskom narodu), zatim crnogorskim skupštinskim mikrofonima kada su u rukama kako pripadnika vladajuće koalicije tako i članova prozapadnog dijela opozicije, te režimskim zombijima i drugim mrziteljima pravoslavlja koji marširaju ukorak: na društvenim mrežama, u komentarima na tekstove te tematike na raznim portalima, pa sve do kafana.

Ta tvrdnja je podvala onih koji su je izmislili i svih onih koji je, kao da su bez mozga, rasipaju naokolo. Ali ona nije obična laž, nalik ovim svakodnevnim po medijima.

Ona ima duboke i dalekosežne posljedice, ne samo po tome što je metom označila crkvu Svete Trojice na Rumiji i preko nje Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, nego i što unosi zlu krv među narod barskog kraja, prvenstveno između Albanaca i Srba.

Ova laž spravljena je po receptu i u duhu američkih laži kojima su svoj narod, ali i druge narode koje su porobili svojim spekulativnim duhom, pripremali da prihvate i opravdaju njihovo vojno nasilje širom svijeta.

Sjećamo se kako je počeo rat u Iraku: Petnaestogodišnja djevojčica Nairah iz Kuvajta na američkoj televiziji, uz suze, govorila je kako je vidjela iračke vojnike koji su u jednoj bolnici isključili dovod kiseonika u inkubatore bebama i tako usmrtili njih 300. Ovo „svjedočenje“ izazvalo je bijes naroda u Americi, ali i širom svijeta, protiv Sadama Huseina.

Amerikanci su ušli u rat protiv Iraka. Ispostavilo se da je Nairah ćerka Šeika Sauda Nasera Al-Saud Al-Sabaha, kuvajtskog Ambasadora u SAD, člana kraljevske porodice, i da nije ni bila u Kuvajtu. Ubrzo su američke naftne kompanije potpisale ugovor od 11,9 miliona dolara sa kraljevskom porodicom Kuvajta.

U eksploziji na pijaci Markale u centru Sarajeva 5. februara 1994. godine poginulo je 68 ljudi, a više od 140 ranjeno, a 28. avgusta naredne godine na istom mjestu, takođe ekspolozivnim napravama, ubijeno je 37 i ranjeno 90 ljudi. Srbi su optuženi da su sa okolnih brda granatirali pijacu i to je bio povod da NATO, predvođen Amerikancima, bombarduje Republiku Srpsku.

Kasnije se ispostavilo da su na Markalama bile postavljene mine i da to nije imalo nikakve veze sa Srbima.

Pripadnici posebnih snaga srpske policije u 3 sata ujutro 15. januara 1999. godine u selu Račak kod Štimlja na Kosovu i Metohiji ubili su oko 45 pripadnika UČK. Narednog dana, pripadnici verifikacione misije OEBS, pod kontrolom CIA, na čelu sa njenim šefom Vilijamom Vokerom, ovaj ratni sukob uniformisanih lica proglasili su masakrom nad albanskim civilima.

To je bio povod NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore. Kasnije je dokazana istina što se zaista dogodilo u Račku, ali to nije omelo američke kompanije da preuzmu eksploataciju rudnih bogatstava ovog dijela Srbije.

Još ranije, 1989. godine, svijet je obaviješten da su u Temišvaru, u Rumuniji, otkrivene masovne grobnice. U decembru je uslijedila „rumunska revolucija“ i likvidiran je bračni par Čaušesku. U stvari, svjetskoj javnosti prikazani su snimci leševa u mrtvačnici. Slični recepti primjenjeni su u Ukrajini, Siriji, Libiji...

U posljednjim ratovima na Balkanu žrtva ovakvih laži, zloupotrebe medija, bio je srpski narod. Američka agencija za odnose sa javnošću Ruder Finn Global Public Affairs specijalizovana je za ovu vrstu legalnog zločina, ali i lobiranje u američkom Kongresu i Senatu i povezivanje sa američkim tajnim službama. Nju su, u borbi protiv Srba, 12. avgusta 1991. angažovali Hrvati, 23. juna 1992. Vlada Alije Izetbegovića i oktobra 1992. Albanaci sa Kosova i Metohije.

Laž da je Rumijska crkva poremetila barski međuvjerski sklad počiva na ovoj američkoj školi. Prijetnje predstavnika albanskih političkih partija (od koga li osokoljenih!) u Crnoj Gori mirišu na krv.

 Kao što su u Račku uniformisane pripadnike UČK preobukli u civilna odijela, postavili mine na Markalama, doveli tinejdžerku Nairah na TV da odglumi rolu koju su joj pripremili..., tako su u Crnoj Gori, zloupotrijebivši Upravu za zaštitu spomenika kulture, uradili Elaborat o kultu Svetog Vladimira čija je poenta da je Rumijska crkva poremetila barski međuvjerski sklad i da je treba izmjestiti.

Teoretičari medija, metaforično, kažu da je demantovanje laži kao sakupljanje perja prosutog iz jastuka, koje je raznio vjetar. Ali, da pokušamo ovako (da bi se bolje čulo i bolje zapamtilo): Tvrnja da je crkva Svete Trojice na vrhu Rumije, obnovljena 2005. godine, poremetila barski međuvjerski sklad je – notorna laž, i svako ko je izriče, a da tu tvrdnju ničim ne dokazuje, lažov je, bitanga, protuva, smrdoč, podstrekač međuvjerskih sukoba u Crnoj Gori!

Elaborat o Kultu Svetog Vladimira uradio je stručni tim Uprave za zaštitu spomenika kulture Crne Gore. Ali, stručni tim Uprave to je uradio krajnje nestručno, nenaučno, u stvari diletantski. Ovaj tim je floskulu političara i medija neprijateljskih Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori da je Rumijska crkva poremetila barski međuvjerski sklad prihvatio zdravo za gotovo i bez ikakvog dokaza unio u Elaborat kao zaštitnu mjeru, bezmalo kao njegov zaključak.

Niko iz tog stručnog tima koji je potpisao Elaborat nikada nije došao na Trojčindansku rumijsku litiju, koja je srce kulta Svetog Jovana Vladimira, da vidi o čemu to treba da napiše „stručni rad“.

Jedino je Danijela Đukić, etnolog iz Perasta, dva puta došla na ovu litiju, ali nije uspjela da se ispenje do vrha Rumije. Ona je rješenjem Uprave bila dio njenog stručnog tima, ali je nema među potpisnicima Elaborata. Nije pristala na spekulativnu izradu „stručnog rada“ i „isparila“ je iz stručnog tima, bez ikakvog rješenja, ćuteći, nestala je u mraku crnogorske nauke ovog vremena.

Crkva Svete Trojice na Rumiji nije poremetila barski međuvjerski sklad! Ko kaže da je njenom obnovom 2005. godine prekinuto učešće muslimana i rimokatolika u Trojčindanskoj litiji laže kao pas.

To je izmislila aktuelna crnogorska fukara, podstrekači međuvjerskih sukoba u Crnoj Gori, oni koji, koristeći sve resurse koji su im na raspolaganju (a puno ih je), nastoje da istinsku crkvu ljubavi Svete Trojice, Boga Ljubavi, koja je ovaploćenje molitve i truda predaka starosjedilaca podrumijskog kraja, i pravoslavnih i rimokatolika i muslimana, koji su vjekovima u Trojčindanskoj litiji iznosili po kamen na vrh Rumije da bi ona danas bila tu i čije se duše raduju njenoj obnovi, proglase „crkvom razdora“.

Učešće rimokatolika i muslimana u litiji za krstom Svetog Jovana Vladimira nakon 2005. godine nije smanjeno ni za jednog jedinog čovjeka.

Dakle, kada čujete da neko kaže da je Rumijska crkva poremetila barski međuvjerski sklad, znajte da je on u službi onih koji prizivaju ratne sukobe u Crnoj Gori, svjesno ili nesvjesno, za novac ili neke druge benefite, ili samo kao brav.

Naravno, znam da je ovo moje saopštenje za medije puno dugačko, i znam da ga cjelovito mogu objaviti samo portali. Takođe znam da će to uraditi samo oni portali koji imaju dobru namjeru u ovoj galami koja se ponovo digla na Rumijsku crkvu.

Ali, i to će biti dovoljno da ljudi u Crnoj Gori koji prate medije mogu da uporede osnovni tekst sa onima koje će, u svojoj zloj namjeri, objaviti sorošovski crnogorski mediji čiji je najrigidniji predstavnik „Pobjeda“=„Portal Analitika“. Ili će ga, zbog ovoga što sam sada napisao, što njihovo zlodjelo razotkriva – ignorisati.