PIŠE: Ivan Milošević
Digla se velika buka oko čestitke Alekse Bečića albanskom Kosovu*. Kao da je to nešto neočekivano! Ukoliko se prati razvoj Demokrata od osnivanja do danas jučerašnja čestitka ne bi trebalo nikoga da iznenadi, jer je njihovo ponašanje u skladu sa njihovom ideoološkim, odnosno komunističkim pogledom na svijet. Demokrate se od osnivanja prepoznaju po komunističkim potezima, ne samo u sferi ideologije, nego i svakodnevnog nastupa. Njihove crvene kravate uvijek su mi mirisale na nekadašnje pionirske marame, a nastupi njihovih funkcionera i prvaka na deklamacije nekadašnjih srednjoškolaca na prijemu za Savez socijalističke omladine. Uostalom i nastali su izdvajanjem iz jedne jasno profilisane komunističke stranke – SNP-a, koja je od osnivanja imala komunistički pedigre i od DPS se razlikovala samo po tome što nijesu mogli da kažu da nijesu porijeklom Srbi, dok je DPS sa tim odmah raskrstio!
Crna Gora danas ima puno važnijeg posla nego da se bavi Kosovom. Niti će ko Crnu Goru da pita hoće li Kosovo priznati Srbija ili bilo šta sa time u vezi, pa je nejasno što je ovo trebalo Bečiću. On nije toliko neiskusan niti neznaven da nije mogao da pretpostavi da će njegova čestitka izazvati buru negativnih komentara i to iz redova sopstvenih birača. Ipak, Bečić je svjesno sve to rizikovao i uradio što je uradio. Kao da je morao i kao da je gubitak podrške nekoga sakrivenog iza političkih kulisa važnija i od volje birača Demokrata. I ova čestitka, kao i slična ponašanja Zdravka Krivokapića, pokazuje da iza ove vlade ne stoje birači koji su je doveli na vlast, nego neko moćniji od njih. Ko je to vjerovatno nije teško pretpostaviti!
Da se vratim crvenim maramama, pardon kravatama. Bečićeva čestitka me je uvjerila da Srbima nema spasa ukoliko jednom za vijek vjekova ne raskrste sa komunizmom! I to u svakom segmentu, pa čak i onom modnom i koloritnom. Srbi ne bi trebalo ni da nose odjeću koja nije mješavina tradicionalnih srpskih boja, a isticanje samo crvene jasan je predznak da u njima još uvijek čuče komunisti. A čitava komunistička ideologija jasno je antisrpska i nastala je još prije 100 godina sa jasnim ciljem da se bori i slomi bitne srpske vrijednosti. A to su prije svega crkva i kruna! Mogu da se Demokrate ljute na mene koliko hoće, ali mislim da njihova ideologija pripada ateiziranom pogledu na svijet, gdje je maksimum njihovog obzira prema crkvi da prema njoj budu ravnodušni! I mislim da su Demokrate ravnodušne prema crkvi, pa ma koliko oni išli po sahranama i tamo držali govore. Siguran sam da među Demokratama ima istinskih vjernika koji poštuju i žele da grade i čuvaju crkvu, ali takvima nije mjesto pod crvenim kravatama i bilo bi lijepo da u skladu sa svojim vjerskim stavovima odaberu neku drugu stranku! O odnosu prema srpskoj kruni Demokrate se do sada nijesu izjašnjavale, ali ne sumnjam da bi se prema njoj odnosili taman onako kao što se Bečić prije nekoliko godina izjasnio prema srpskom jeziku!
Pitam se decenijama šta je nama Srbima te nikako da iz sebe izbacimo komunizam? Ta ideologija je načisto propala, u EU su čak njeni simboli zabranjeni i evropski i ostali istraživači još uvijek broje nevine žrtve crvenog terora, a u Crnoj Gori se još uvijek maše crvenim maramama (kravatama), srpom i čekićem. Dok su ova dva zadnja simbola duboko potisnuta u podsvijest, onaj prvi kod Demokrata ističe se u prvi plan i njihovi predstavnici i danas se diče crvenim maramama, pardon kravatama! Šta je to sa Srbima, pa jedan dio toga naroda ne može da prelomi u mozgu i odrekne se na sve četiri strane komunizma i vrati se i prigrli vrijednosti koji ih čine dijelom evropske kulturne i političke civilizacije. A to su crkva, demokratija i kruna!
Muti, smuti pa prospi, ali uglavnom Bečić je u skladu sa utabanom komunističkom pričom zbog obaveza prema nekom moćnom igraču iza kulisa uradio što je uradio i pokazao kao dobar mladi komunista da mu je vlast preča od svega. A to je klasičan komunistički metod vladanja – opstanak na vlasti vrhovna je politička zakletva koja nema cijenu!
Da je kojim slučajem na Bečićevom mjestu Srbin koji je raskrstio sa komunizmom čestitka albanskom Kosovu u bilo kojem obliku ne bi mu padala na pamet, a moćnom igraču iza kulisa bi rekao da za tu rabotu nađu nekoga drugog, a da on ide kući da se bavi pametnijim poslom od ljigave politike!
Ovako ostaje mi samo da još jednom žalim nad žalosnom srpskom sudbinom i zlim komunističkim naslijeđem, koje Srbi, kao niko u svijetu, i dalje vuku za sobom. Iako ih taj prtljag davi i predstavlja omču oko vrata oni je i dalje stiskaju i sami sebe osuđuju na politička i kulturna samoubistva. Čudo su Srbi, čudo! Koliko mogu da te oduševe, taman toliko mogu i da te razočaraju!
***
P.S: Čitam i neke komentare pravdanja Bečića, a odnose se na ljude sa Srpske liste bliske Aleksandru Vučiću koji su kabinetima albanske države na Kosovu. Kada mogu Vučićevi ljudi da sjede u albanskim kabinetima, zašto da se Bečić pravi veći Srbin od Srbijanaca? Što se mene tiče komunistička dijagnoza kako za Crnu Goru važi i za Srbiju i po tom pitanju nema neke velike razlike između Podgorice i Beograda!
