Iz prethodnih djelova: Od prvog kluba iz 1921. godine NK “Četnik”, 1923. godine nastaje NK “Crnojević”. U godinama između dva rata klub je ostvario 1926. godine, kada je igrao finale kupa Crne Gore. Nakon rata, prvi klub na Pristanu zvao se “Jadran” i “Napredak” (Stari Bar), onda “Obnova”, pa “Tempo” a od 1949. godine nastaje "Mornar" koji i danas nosi to ime.
Piše: Lazar Macanović. prof.
Godina 1951.
U okviru kvalifikacijama za učešće na prvenstvu Crne Gore, “Mornar” se nadmetao u III kvalifikacionoj grupi sa ekipama: ”Arsenal” iz Tivata, “Primorac” iz Bijele, “Jedinstvo” iz Herceg-Novog i “Mogren” iz Budve.
A jedine svoje pobjede zabilježio je u duelima protiv Mogrena.
Mogren - Mornar 0:4 - (22. april). Golove su postigli Mugoša i Dragović po dva.
Mornar - Mogren 1:0 - (2. jun). Jedini gol dao je Jovićević.
1. Arsenal 6 6 0 0 35:4 12
2. Primorac 6 4 0 2 15:5 8
3. Jedinstvo 6 2 0 4 9:12 4
4. Mornar 6 2 0 4 7:14 4
5. Mogren 6 1 0 5 5:25 2
Tabela je napravljena dva kola pred kraj kvalifikacija, svaka je ekipa trebala da odigra još po dvije utakmice.
“Mornar”je u prvoj utakmici pobijedio tim Jedinstva iz Herceg Novog.
Mornara - Jedinstvo 7:2 - (17. jun). Rezultat druge utakmice “Primorac” -“Mornar” nijesmo saznali, međutim, dalje se u izvještajima vidi da “Mornar” nije uspio da se kvalifikuje u republičku ligu.
Sezona1952 / 53.
Od jeseni 1952. ponovo se prešlo na prvenstveni period jesen - proljeće.
Poslije kvalifikacija u južnoj grupi, “Mornar” je bio najbolji (”Mornar”, “Mogren”, “Jedinstvo” i “Bokeljska pobuna” iz Bijele), u finalu je rezultat glasio Jedinstvo-Mornar 2:4 (1:3), da bi sa prvakom srednje regije razigravao za ulazak u republičku ligu.
U razigravanju sa ekipom“Mladosti”(Titograd), “Mornar” je u dva mela bio bolji i postao član republičke lige. U Baru: Mornar - Mladost 1:1 (0:1), dok je u Titogradu 2. novembra 1952. godine rezul-tat bio Mladost - Mornar 0:5 (0:3).
“Mornar” je na ovoj utakmici igrao u sastavu: Božo Kaluđerović, Nešo Brajović, Zejnel Čobić, Oso Peročević, Anto Radović, Kika Ivanović, Mujo Hadžić, Nikola Nikezić, Sreto Martinić, Đona Popović i Niko Janković.
Utakmica između ova dva kluba odigrana u Titogradu smatra se, za ono vrijeme, za jednu od najljepših utakmica. Fudbalere “Mornara” su sugrađani dočekali kao da su prvaci svijeta. Kao nagrada priređena im je večera u jednoj ugostiteljskoj radnji na Pristanu.
“Mornar” je i ove godine nastavio da sjajno igra u kvalifikacijama a jako loše u prvenstvu. Iz 14 prvenstvenih utakmica ostvario je samo jednu pobjedu i dva neriješena rezultata. Osvojeno je 4 boda uz gol razliku 12:46.
Jedina pobjeda ostvarena je u poslednjem kolu:
Mornar - Iskra 4:1 (1:1)
Strijelci za Mornar: Mijović(2 gola), Delibašić i Krcalović.
Mornar: Dragović, Nikezić, Čobić, Radović, Martinić, Đurović, Mijović, Vukotić, Barnaba, Delibašić, Krcalović.
1.Budućnost 14 11 1 2 55:14 23
2.Lovćen 14 9 3 2 54:13 21
3.Radnički 14 9 1 4 39:19 19
4.Sutjeska 14 7 3 4 32:17 17
5.Iskra 14 4 2 8 20:58 10
6.Bokelj 14 2 5 7 18:37 9
7.Arsenal 14 4 1 9 26:48 9
8.Mornar 14 1 2 11 12:46 4
Sezona 1953 / 54.
Atmosfera u Baru je bila posebna. Fudbalski klub “Mornar” je bio tada velika radost grada pod Rumijom, a nedeljne utakmice na starom stadionu kod Sokolane izuzetan događaj.
Uz zvuke bleh muzike propraćeni su golovi, a atraktivni potezi čuvene laste (skokovi i šutevi glavom), posebno Anta Radovića, ostaju zapamćeni kao nezaobilazni detalji takve atmosfere. Međutim, klubu nedostaju finansijska sredstva.
Treninzi su neredovni, a ni sa utakmicama nije išlo kako treba. “Mornar” ove sezone osvaja samo šest bodova iz 12 utakmica i na kraju biva plasiran na sedmo mjesto sa gol razlikom 15:37.
1.Bokelj 14 12 1 2 38:10 25
2.Sutjeska 14 11 2 2 36:6 25
3.Arsenal 13 6 1 6 31:30 13
4.Iskra 12 5 2 5 19:23 12
5.Breznik 14 5 1 8 21:31 11
6.Jedinstvo 14 3 4 7 20:26 10
7.Mornar 12 3 0 9 15:37 6
8.Radnički 13 2 1 10 14:31 5
Prva utakmica odigrana je 20. septembra:
Mornar - Bokelj 1:3 (0:2)
Strijelac za Mornar: Marović.
Mornar: Zaganjor, Čobić, Nikezić, Đurović, Radović, Prelević, Marović, Barnaba, Mijović, Delibašić, Krcalović.
Sezona 1954 / 55.
U sezoni 1954/55.plasman je bio još slabiji - poslednje mjesto sa osvojenih 6 bodova i gol-razlikom 17:36.
Generacija starijih fudbalera polako je prestajala sa aktivnim igranjem, tu su, prije svih, Zejnel Čobić, Aleksa Novaković, Nešo Brajović, Leonardo Barnaba, Đuro Marović i mnogi drugi.
Kako na vrijeme nije obavljena smjena generacija, mladi ali izuzetno talentovani barski fudbaleri nijesu pokazali svoj talenat pa je “Mornar”poslije ovih slabih rezultata pauzirao sa takmičenjima dvije godine.
Kada nije išlo sa fudbalom, mnogi mladi Barani su prešli na neki drugi sport, svi su bili svestrani, pa su oni sa fudbala prelazili na rukomet, stoni tenis, gimnastiku ili bilo koji drugi sport koji je osvajao i ove prostore. Najviše uspjeha su imali u atletici, gimnastici, odbojci i rukometu, gdje su se uspešno nosili sa mnogo jačim i organizovanijim klubovima u Crnoj Gori.
1.Sutjeska 14 12 2 0 48:18 26
2.Mladost 14 6 4 4 25:19 13
3.Radnički(NK)14 5 4 5 37:21 14
4.Radnički (I) 14 6 2 6 27:27 14
5.Jedinstvo(HN)14 6 1 7 27:32 13
6.Iskra 14 6 1 7 16:32 13
7.Arsenal 14 4 2 8 23:35 10
8.Mornar 14 3 0 11 17:36 6
Aleksandar Cvetinović, nekadašnji načelnik Granične tržišne inspekcije, bio je svestrani sportista i član uprava mnogih sportskih kolektiva iz grada pod Rumijom. Oprobao se u više sportskih disciplina, baš kao i ostali njegovi vršnjaci.
Ipak, kako sam kaže, fudbal mu je bio i ostao najveća ljubav, a kada bi bio u mogućnosti da opet krene iz početka, ništa ne bi promijenio na svom životnom i sportskom putu.
Rado se sjeća kada su se igrale fudbalske i druge utakmice, kada su se vraćali radosni zbog pobjede, ali često i tužni zbog poraza. Ali, bilo gdje da su gostovali bili su srdačno dočekani.
Tako se stvarao i jedan snažan i neraskidiv lanac prijateljstva koji i danas veže sportiste iz raznih krajeva Crne Gore i Srbije, pa i sa tla bivše Jugoslavije.
Učestvovao je i na “Partizanskim igrama” u Skoplju gdje je učestvovao u disciplini - skok sa trambulina u bazen. Najbolji rezultat na tim igrama postigao je Anto Radović u trci na 1.500 metara.
Interesantna je priča da je Aleksandar Cvetinović bio jedan i od pionira stonoteniskog sporta u Baru, zajedno sa Mikicom Mijuškovićem, Batom Lekićem, Miodragom - Ćakijem Lekićem i drugim.
Sportsku karijeru Aleksandar - Aco Cvetinović završio je tamo gdje je i najduže bio, a to je u Fudbalskom klubu “Mornar”, uključio se u rad Uprave kluba, a dugo je bio i predsjednik FK „Mornar”.
“Bar je nekada bio poznat po maslinama i Pristanu. A Pristan je bio onaj mali dio grada uz samu morsku obalu, na mjestu gdje je sada Luka Bar, gdje je bujao život i bukvalno sve važno se tu održavalo”- ističe Aco, koji je ujedno i član nevladinog udruženja “Pristan”.
Slike:
1. Ekipa “Mornara” iz 1951. god: Stoje s lijeva na desno: Veljko Radulović, Nikola Mijović, NN, Rade Božović, Zefa Karanikić, Nikola Nikezić. Čuče: Zejnel Čobić, Mujo Hadžić, Nikola Dikan Vlahović, Bato Radonjić, NeŠo Brajović.
2. Ekipa “Mornara” iz 1953. god: Stoje s lijeva na desno: Đuro Marović, Anto Radović, Sveto
Stanišić, Sreto Martinić, Bato Krcalović, Nikola Mijović, Aleksa Novaković, Zejnel Čobić,
Savo Jovićević, `Čuče: Duško Đurović, NN, Veselin Dragović, Milija Delibašić.
3. Tim “Mornara” iz 54. godine, 24. septembar. S lijeva na desno: Anto Radovič, Sveto Stanišić, Dimovski, Ristić, Milija Delibašić, Zejnel Čobić, Bato Krcalović, Veselin Dragović, Lazar Krcalović, Kurelović, Aleksandar Cvetinović.
4. Poslednji dogovor fudbalera “Mornara” pred početak utakmice
(U toku je prikupljanje materijala za monografiju 100 godina fudbala u Baru, svi zainteresovani mogu svoje slike, biografije, zanimljivosti - dostaviti autoru ovih redova ili poslati na mejl: macko@t-com.me)