Zebnja raste: Gorivo skače i do 31 cent, a plan države se ne vidi

Dok se već najavljuje da bi od ponedjeljka cijena evrodizela mogla porasti i do 31 cent po litru, a benzina oko 15 centi, među građanima Crne Gore se širi osjećaj zebnje koji lako prerasta u paniku.

Ovo, dakako, nije uobičajeno poskupljenje. Riječ je, bez dileme, o najavi udara koji prijeti da se prelije na svaku kasu, svaki transport i svaku porodicu u državi.

U isto vrijeme, globalna ekonomija potresena je zbog zatvaranja Ormuskog moreuza, jedne od ključnih tačaka svjetskog snabdijevanja naftom. Dok u regionu zasjedaju najviši državni forumi, donose se hitne mjere i traži odgovor na krizu koja se ubrzano razvija, u Crnoj Gori izostaje jasan signal da postoji plan.

Naftne kompanije već bilježe gubitke i do 8.000 dolara po cisterni dizela, što je direktna posljedica zastarjele uredbe iz 2002. godine, koja više ne odgovara realnosti tržišta. U takvim okolnostima, upozorenja o mogućem ograničavanju prodaje zvuče kao ozbiljan alarm, a ne kao puki pritisak. Tako scenario redova na benzinskim pumpama, za koji se vjerovalo da pripada prošlosti, ponovo postaje realna mogućnost.

Situaciju dodatno usložnjava najava blokade graničnih prelaza od strane prevoznika za 23. mart. Najavljuje se da bi mogla biti blokirana i Luka Bar.  Ukoliko do toga dođe, postojeće zalihe goriva mogle bi biti dovoljne tek za tri do četiri dana. Takav razvoj događaja neminovno bi izazvao lančanu reakciju – od poremećaja snabdijevanja do rasta cijena osnovnih životnih namirnica.

Uprkos svemu, stiče se utisak da institucije situaciju posmatraju kao prolazni problem, a ne kao krizu koja zahtijeva hitnu i odlučnu reakciju. U vremenima neizvjesnosti, građani ne očekuju optimistične izjave, već konkretne poteze, jasnu komunikaciju i osjećaj sigurnosti da sistem funkcioniše.

Dok države u okruženju već smanjuju akcize i usklađuju cijene na nedjeljnom nivou, Crna Gora se i dalje oslanja na mehanizme stare dvije decenije. Najavljeno smanjenje akciza od oko 11 centi, iako može donekle ublažiti udar, djeluje nedovoljno u odnosu na razmjere problema.

Ekonomska logika govori da bi dio gubitaka od smanjenja namjeta bio nadoknađen kroz veći prihod od PDV-a, usled više nabavne cijene. Zbog toga uporno zadržavanje postojećeg sistema, u trenutku kada privreda već trpi pritisak, može proizvesti više štete nego koristi.

Kriza u Ormusko moreuzu traje već sedmicama. Vremena za odlaganje više nema. Ukoliko izostane brza i promišljena reakcija, ponedjeljak neće označiti samo novi cjenovnik na pumpama, već početak dublje ekonomske neizvjesnosti čije će posljedice osjetiti svi.