Nastavljena polemika: Leković poručio Markoviću da odgovori zašto je tražio uklanjanje trobojke, a ne da priča o precima

I danas je nastavljena polemika između predsjednika Udruženja Crmničana „13. jul“ Zorana Lekovića i predsjednika UBNOR-a Bar Đura Markovića započeta povodom trobojke postavljene na spomen-obilježju u Virpazaru.

Nakon što je Marković, u reagovanju objavljenom na portalu Bar info, odbacio Lekovićeve navode i poručio da nije ni slutio da će, kako je naveo, poslije smrti svog oca morati da dokazuje biografiju porodice i svojih predaka, on je detaljno podsjetio na njihovo učešće u Narodnooslobodilačkoj borbi. Saopštio je da je njegov otac Nikola Đurov Marković bio učesnik Trinaestojulskog ustanka 1941. godine, borac Pete crnogorske brigade i zatočenik albanskih i italijanskih kazamata, da je njegov đed Đuro poginuo na Tarabošu i Brdici, da je majka bila aktivni simpatizer Narodnooslobodilačkog pokreta, te da su stričevi Blažo i Božo bili borci, od kojih je Blažo poginuo u borbi protiv italijanskog okupatora i, kako je naveo, domaćih izdajnika, dok je Božo bio pripadnik Četvrte proleterske brigade, a potom i srpskih brigada.

Marković je naveo i da je njegov ujak Marko bio učesnik Trinaestojulskog ustanka, borac u bitkama na Brajićima i kod Pljevalja, da je bio teško ranjen, zarobljen i strijeljan na Kamenici kod Rijeke Crnojevića.

Nadalje, u reagovanju je poručio da sve to navodi zbog javnosti i onih koji ne poznaju njegovu porodicu. Najavio je i da će, kako je kazao, „sve tvrdnje, neistine i laži“ Zorana Lekovića dokazivati pred sudom, te da tim saopštenjem završava svaku polemiku sa njim.

Na to je Leković danas ponovo reagovao, navodeći da je Marković izbjegao suštinska pitanja i da je, umjesto odgovora o zahtjevu za uklanjanje crnogorske trobojke sa spomen-obilježja i pozivanju policije, javnosti ponudio biografiju svojih predaka. Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti:

.......

Nakon još jednog reagovanja predsjednika Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Bara Đura Markovića, osjećam dužnost da polemiku završim na način što ću ukazati na činjenice, a za razliku od pomenutog neću skretati sa teme.

Marković je pobjegao od suštine polemike, baveći se isključivo svojim precima.

Pitanje nije ko su čiji preci bili, već ko danas sebi daje za pravo da jedan istorijski simbol Crne Gore proglašava nepoželjnim i odlučuje ko ima pravo na tumačenje istorije.

Zato mu se obraćam javno i vrlo direktno.

Đuro, pustimo pretke. Tu priču ostavi za porodični skup. Tvoje istorijsko sjećanje ne slaže se sa sjećanjem velikog broja Crmničana, pa ni tebi najbližih. Hajde da razgovaramo o onome što danas radiš.

Đuro,

Nisam ni pomislio da ćemo nas dvojica, poslije toliko godina poznanstva i prijateljstva naših porodica, doći u situaciju da se javno prepiremo. Još manje sam pomislio da ćeš umjesto odgovora na pitanja koja sam postavio početi da nabrajaš zasluge svojih predaka, kao da je iko njih dovodio u pitanje.

Nijednom riječju nisam osporio žrtvu tvog oca, stričeva, ujaka ili bilo kog člana porodice Marković. Njihova borba i stradanje, možda, zaslužuju poštovanje. Ali, Đuro, oni nisu tema našeg spora.

Tema je to što si, kao predsjednik UBNOR-a Bar, zatražio da se sa spomen-obilježja 13. jula ukloni tradicionalna crnogorska trobojka i što si, umjesto razgovora, pozvao policiju da interveniše protiv ljudi koji su je postavili.

Na to pitanje nisi odgovorio nijednom rečenicom.

Umjesto toga, javnosti si ponudio biografiju svoje porodice.

Kažeš da je tvoj otac bio ustanik, borac Pete crnogorske brigade i logoraš. Kažeš da ti je đed poginuo na Tarabošu, da su ti stričevi bili borci, da ti je ujak strijeljan. Ako je sve tako, njima pripada poštovanje.

Ali, Đuro, kakve to ima veze sa pitanjem koje sam ti postavio?

Da li žrtva tvojih predaka tebi daje pravo da odlučuješ koji su istorijski simboli Crne Gore prihvatljivi, a koji nisu?

Da li si zato pozvao policiju?

Da li si zato zatražio uklanjanje trobojke?

Nisi odgovorio.

Kažeš da pišeš zbog javnosti. Onda javnosti duguješ odgovor i na jedno drugo pitanje.

Ti si predsjednik Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata, ali nisi bio borac Narodnooslobodilačkog rata. Rođen si 1943. godine, kada je rat već trajao, a nisi učestvovao ni u ratovima devedesetih. To nije uvreda, već činjenica.

Niko ne spori tvoje pravo da budeš predsjednik jednog udruženja. Ali nemoj zbog zasluga svojih predaka sebi pripisivati pravo da određuješ ko je antifašista, a ko nije, ko poštuje Crnu Goru, a ko ne.

Antifašizam nije porodično nasljeđe, već vrijednost koja se dokazuje djelima.

A tvoje djelo bilo je da pozoveš policiju zbog stare crnogorske trobojke.

Trobojka koju smo postavili nije ni tuđa, ni okupatorska, ni fašistička. To je istorijska zastava Crne Gore, pod kojom je ova država postojala mnogo prije nego što je osnovan UBNOR.

Zato te ponovo pitam:

Zašto nijednom riječju u svom saopštenju ne odgovaraš na istorijske činjenice o crnogorskoj trobojci, već se baviš time ko je šta rekao o tvojim precima?

Markoviću, neka pitanje učešća tvojih predaka u ratnim dešavanjima ostane za sud, kako si i sam predložio. Tamo ću imati priliku da govorim i o tvrdnjama iz tvojih saopštenja, kao i o „herojstvima“ nekih koje pominješ. Danas to ne želim da iznosim u javnost, ne zbog našeg „bivšeg prijateljstva“, već iz poštovanja prema tvojoj porodici.

Ako smatraš da su moji navodi neistiniti, zašto onda insistiraš na javnim saopštenjima, a ne na institucijama na koje se sam pozivaš?

Crmničani, oni koji znaju ko su i od koga su, neće dozvoliti da im bilo ko oduzme pravo na sopstveno istorijsko pamćenje. Istorija se ne brani funkcijama, saopštenjima i etiketama, već činjenicama.

O zastavama, simbolima i istoriji sudiće dokumenti, a ne političke kvalifikacije. Ovim završavam polemiku i pružam tebi i „borcima“ priliku da svoje tvrdnje dokažete pred sudom" - stoji u obraćanju Lekovića medijima.