PIŠE: Mićo Lutovac
Nevjerovatno, ali istinito — jedna od najuznemirujućih vijesti, koja bi u svakoj uređenoj državi izazvala lavinu reakcija i potresla temelje institucionalne odgovornosti, u Crnoj Gori, i posebno u Baru je prošla gotovo nezapaženo. Radi se o slučaju seksualnog uznemiravanja maloljetnog djeteta u gradu pod Rumijom, koji se, kao nekad, ponovo sve češće pominje na stranicama crne hronike. Jučerašnji medijski izvještaji o ovom događaju su bili šturi, bez dublje analize, bez pitanja za nadležne, i što je najtužnije — bez glasa javnosti.
Ovaj slučaj nije samo pojedinačan incident, već jasno ogledalo jednog mnogo šireg, zabrinjavajućeg problema — našeg sistemskog ćutanja. Bar, kao i mnoge druge sredine u zemlji, nalazi se u začaranom krugu neefikasnog pravosuđa, medijske indiferentnosti i javne apatije.
Zakonski okvir koji se tiče zaštite maloletnika od seksualnog uznemiravanja ostaje nedorečen, nepotpun i u praksi često nedjelotvoran. Sankcije su blage, postupci dugotrajni, a preventivne mjere skoro pa nepostojeće.
Zato je krajnje vrijeme da se pokrene široka javna rasprava o novim zakonskim rješenjima koja će ovakve pojave tretirati s najvećom mogućom strogošću — i to ne samo u cilju sankcionisanja, već i prevencije. Moramo stvoriti društvo u kojem će djeca biti zaštićena, a potencijalni počinioci znati da ih čekaju brze i neminovno stroge kazne.
Podsjetimo, u kratkom izvještaju objavljenom juče, navedeno je da je u Baru prijavljen slučaj seksualnog uznemiravanja maloletne osobe, te da je osumnjičeni priveden. Bez detalja, bez reakcija, bez šokiranosti. Baš kao da se ništa nije desilo.
A desilo se. I dešavaće se ponovo — ako nastavimo da ćutimo.