Vidovdansko veče u Baru: Kosovsko je opredjeljenje našeg naroda
U Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, pred velikim brojem posjetilaca, na praznik Svetog mučenika kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika, održano je Vidovdansko veče.
Program je zbog jakih udara vjetra održan u hramu, a ne u njegovoj porti, kako je prvobitno bilo planirano.
Skup je blagoslovio i praznik čestitao protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, starješina Sabornog hrama: “Vidovdan je naša zavjetna slava – dan u kome proslavljamo spomen Svetog velikomučenika kneza Lazara kosovskoga i svih Svetih srpskih mučenika i novomučenika. Onih, koji su nadahnuti vjerom i primjerom Svetog kneza Lazara ispovijedali Hrista raspetoga i vaskrsloga i sa vjerom u Njega i sa vjerom u vaskresenje, bez straha, to svjedočenje zapečatili i prolivanjem svoje mučeničke krvi. I svojim stradanjem, svojom žrtvom, cijeli rod srpski vezali za Carstvo nebesko i nerazorivi savez sa Hristom, Gospodom našim.”
Kako prof. dr Milo Lompar, redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, zbog preuzetih obaveza nije mogao da dođe, njegovu Vidovdansku besjedu naslovljenu “O kosovskom opredeljenju i Crnoj Gori“, pročitao je otac Slobodan Zeković.
“Dinamički potencijal kosovskog opredjeljenja, kao jezgra čitave tradicije, postoji unutar Lazareve odluke. Kao što bilježi srednjovekovni ljetopisac, knez Lazar pred Kosovsku bitku kaže: ‘Bolje je nama u smrti podvig, nego u sramoti život’. Ta odluka pokazuje da je u srednjovekovnoj predstavi bilo prisutno herojsko načelo”, napisao je, između ostalog, profesor Lompar, dodajući da kosovsko opredjeljenje podrazumijeva izbor Carstva nebeskog kroz podvig, a ne kroz poraz.
“Narodni pjevač je izdvojio situaciju u kojoj Lazar dobija opredjeljujuću poruku – ukoliko želi zemaljsko carstvo, on treba da učini juriš na Turke i pobijedi u bici, a ukoliko, pak, želi Nebesko carstvo, on treba da sazida crkvu Lazaricu. I knez Lazar odgovara klasičnim riječima narodne tradicije – ‘Zemaljsko je zamalena carstvo, a Nebesko uvijek i dovijeka’.“
To slijedi, piše dalje Lompar, i narodna tradicija i Njegoš. Da je motiv sijanja Lazareve krune važan u Njegoševom pjesništvu, pokazuju i početni stihovi Lažnog cara Šćepana Malog: ‘Veseli se prahu Nemanjića, / Nemanjića i Hrebljanovića, / Jer će vaše krune zasijati’, navodi profesor Lompar, dodajući da je Njegoš kao metafizički pjesnik poetički nužno usvojio i nebesku i zemaljsku dimenziju kosovskog opredjeljenja i nije ga mogao svesti samo na herojski (obilićevski) momenat. Njegoš je, u skladu sa poetikom romantizma dinamizovao Lazarevo opredjeljenje, postavivši smisaoni naglasak na obilićevski momenat, ali je on to mogao, tvrdi Lompar, zato što je upravo taj momenat postojao u Lazarevom (kosovskom) opredjeljenju.
“Tako se”, smatra profesor, “obrazuje unutrašnja veza između ‘Gorskog vijenca’ i ‘Posvete prahu oca Srbije’ koja mu prethodi: kao što Posveta prethodi ‘Luči mikrokozmi’, kao što epigraf određuje nešto bitno u ‘Noći skupljoj vijeka’. Kao što je kosovska formula došla iz dubine vjekova, tako će promijenjenih naglasaka nastaviti da postoji u vijekovima koji dolaze.“
“Ona svjedoči o neprekinutoj vezi kosovske tradicije i Njegoša, dakle o temeljnoj tradiciji Crne Gore”, napisao je na kraju, profesor Lompar.
U programu koji je uslijedio nastupili su: Hor Svetog Jovana Vladimira, pod dirigentskim vođstvom profesorice Maje Basarab, Pjevačka grupa “Darovi Svetog Jovana Vladimira”, KUD “Sveti Jovan Vladimir” i dječiji hor barske vjeronauke.
Tekst: Brankica Mandić
Foto/video: Dejan Vukić
