Pjesnici iz Bara o genocidu u Jasenovcu (3): "Samo ti dijete radi svoj posao" - Neven Milaković

Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, Vukašin, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce).

Iz rodne mu Hercegovine odveden je u Sarajevo, a odatle 1942. godine deportovan u zloglasni logor Jasenovac, zajedno sa mnogim drugim pravoslavnim Srbima. U Jasenovcu je Starac Vukašin (iako nije bio mnogo star, no je krijući se po šumi sav bio zarastao u već prosedu bradu), januara 1943. godine, pogubljen od ustaškog koljača Žila Friganovića i to stradanje je opisao doktor Neđo Zec, takođe jedan od preživelih Jasenovačkih logoraša, pod naslovom „Samo ti, dete, radi svoj posao“ .

Ustaški zlikovac Friganović, videći Vukašina, postarijeg seljaka, kako spokojna lica i s nekim nedokučivim mirom na licu posmatra strašno klanje svoje Pravoslavne sabraće, dovede ga preko reda pred iskopanu jamu, gde su od ranog jutra klali i bacali nevine žrtve, te rešen da mu razbije taj mir i spokojstvo, zatraži od njega da vikne „Živeo Pavelić“. Kako Sveti Vukašin nije ništa odgovarao, nego je samo mirno i spokojno ćutao, ubica mu je nožem sekao jedno po jedno uho i nos.

Kada mu je mučitelj zapretio da će mu i srce iz grudi izvaditi, ako ne vikne pohvalu Paveliću (koji je, kao poglavnik zločinačke „Nezavisne Države Hrvatske“, tada sprovodio strahovit progon i zatiranje Pravoslavnih Srba svuda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini), blaženi mučenik Vukašin je, mirno pogledavši u mučitelja i kroz njega u Božju neizmernost, polako i razgovetno rekao: „Radi ti, dijete, svoj posao!“

Ovaj odgovor i zračeći nebeski mir sa već krvlju pokropljenog lica Svetog Novomučenika razbesneo je ubicu, pa mu je u besu iskopao oči, isjekao srce, preklao mu grlo od uha do uha, i onda ga nogama sjurio u jamu. Mučitelj ubica je zatim poludio, i ovo je sve ispričao u logorskoj ambulanti doktoru Neđu Zecu, koji je ovo kasnije i zapisao, i objavljeno je u zbirkama svedočenja preživelih logoraša iz Jasenovca.

Sveti Arhijerejski Sabor SPC kanonizovao je ovog novomučenika 1998. godine i Crkva ga slavi 16/29. maja.

 
,,Samo ti dijete radi svoj posao“

Nebo nadamnom bijaše krvavo
i zemlja ispod mene
i ptice i jaseni i oči ljudske
i majke što djecu stežu,
krv je obojila ustaške ruke
i grkljane presječene
i duše crne i prestrašene srne
i žice naoštrene da razum svežu.

Svud oko mene samrtni krici
krkljanjem preklanih smrt se cereka,
prilazim poslušno svojem ubici
i lednoj oštrici srbosjeka.

Gledam ga radoznalo u ugasle oči
tražeći u njima ostatke čovjeka
pijanog od krvi što mu s kame toči
kao dječja suza, kao kaplja mlijeka.

A on silan… raspojasan…
na gomili mrtvoj stoji,
nazdravlja opkladi dobijenoj,
pa on ih je zaboga najviše pogubio,
k’o dukate svoje žrtve
sa demonskim smiješkom broji
bodući ih da provjeri je li koji preživio.

„Što me gledaš tako starče,
zar si razum izgubio“,
riknu kao zvijer ranjena
i nožem ka meni krenu,
a ja sam se k’o pred pričest
svoju prvu prekrstio
radujuć’ se ko rođenju
samrtnome svojem trenu.

„A strah“…pomislih“…
„Zašto se ne bojim,
pa zvijer mi oči kopa
i režeći meso siječe…
zašto tako ravnodušno
pred dželatom svojim stojim,
kako mogu da ga žalim
dok mu krv sa ruku teče?“

Pa i on je nekad stvor Božiji bio,
i on dušu ima, kako ona samo pati,
ja sam mu sve nesrećniku,
još na ovom svjetu
pomračenom oprostio,
al’ kako će kad čas dođe
pred žrtvama svojim stati?

„SAMO TI DIJETE RADI SVOJ POSAO“,
šapnuh mu jezikom što je odsjekao
i vidjeh očima svojim iskopanim
strah što mu je grčem lice nagrdio,
kažu nije nikad više ni pile zaklao,
da se manit proklinjao i od ljudi vječno krio.

A ja se molim za dušu njegovu
kao i za duše onih koje je poklao,
možda me zbog toga ljudi Svetiteljem zovu,
možda zato pamte riječi:
„SAMO TI DIJETE RADI SVOJ POSAO“.

Neven Milaković