O nesvakidašnjoj vjeridbi u Sutomoru: Bojana Nikoli obećala devet sinova, kao devet Jugovića

Sutomore, poznato ljetovalište i svratište ljudi sa svih strana, vjerovatno je, kako često kažu „hroničari“ ove varošice, najživopisnije „parče“ crnogorske obale kada  je riječ o uspomenama njegovih gostiju.

Veliku većinu sutomorskih priča i tajni znanih samo njihovim akterima i Svevišnjem,   svakako, more će odnijeti u svoju utrobu. U najveće dubine, gdje će ih daleko od očiju svjedoka ljubomorno sačuvati.

Ipak, jednu od zanimljivijih ovdašnjih priča  od minulog ljeta, sa zadovoljstvom je sa „Barskim portalom“ podijelila Bojana Načić (25), djevojka iz Kosovske Mitrovice, koja, kako nam je priznala, zahvaljujući Sutomoru uveliko živi novi život. Ljepši i srećniji, podrazumijeva se.

„Već poduže smo ja i moj momak Nikola Savić u vezi. Odlučili smo se za prvi zajednički odmor. Za ljetovanje smo odabrali Sutomore. Ne znam ni sama zašto. Valjda je, kao i sve što nam se u životu manje više dešava, u pitanju bila božja volja.

Smjestili smo se u aprartmanu kod ljubaznog Rusa Olega, u ulici Cara Lazara. Mi Srbi sa Kosmeta, ulica našeg cara Lazara, kosovskog mučenika, gazda iz nama najmilije Rusije,  a domaćin koji brine o ruskoj vili Dragan, takođe čovjek sa Kosmeta koji u Sutomoru živi od rata u pokrajini 1999.godine.

Rekoh sebi, niko kao Bog ne zna da udesi ugođaj. Osjećala sam se, malo je reći kao kod kuće.  Odmor, ali i provod kakav se samo poželjeti može. Nikola, koji je rođen u Prišitini, sve vrijeme mi je  ugađao, koliko god mi je to ponekad i smetalo. Bio je neobičniji nego do tada.

Nekako mnogo pažljiviji, iako na njegov odnos prema meni nikada nisam imala ni najmanju primjedbu. Naprotiv. Trudio se da se osjećam što moguće bolje u Sutomoru. I uspijevao je u tome“ – priča Bojana za „Barski portal“ svoju najdražu priču. Pa nastavlja:

„Primicao se polako i rastanak sa Sutomorem i divnim ljudima koji su nas ugostili. Oblačno popodne. Neka na baš uobičajena atmosfera. Bio je četvrtak. Nekako, dan za spavanje kao stvoren. Nikola i ja smo svuda išli zajedno. Čak i u prodavnicu za najobičnije svakodnevne potrepštine.

Legli smo da odspavamo i „napunimo baterije“ za večernji izlazak. U jednom trenutku sam se probudila i vidjela da Nikole nema pored mene. Pomislila sam da je u dvorištu sa domaćinima, jer sam čula glasove na terasi ispod našeg apartmana. Nastavih da spavam.

I taman što me je san uhvatio, neko me budi. Otvaram oči, a Nikola s otvorenom kutijom i vjereničkim prstenom u njoj, ispružio ruku prema meni. Pomislila sam za trenutak da sanjam. Protrljala sam oči i pogledala u njegove koje su u tom trenutku sijale jače od sunca.

Od uzbuđenja bez riječi smo i ja i on. Suze radosnice u našim očima, pa snažan, nikad snažniji zagrljaj. „DA“ – rekla sam i prije nego da me zaprosio. Osjećala sam se nikada srećnije. Tim prije jer se o tome nismo dogovarali nikada. Prosto smo htjeli da vrijeme učini svoje. A, moj Nikola je bio odlučniji. Hrabriji“ – s puno emocija svjedoči Bojana.

„Znali smo oboje što želimo, ali on je učinio prvi i presudan korak. Osvojio je moje srce za čitav život. I rekla sam mu, a to kažem evo i javno, vama, pa objavite gdje god želite: rodiću mu devet sinova. Kao devet Jugovića. Devet Kosovaca. Ako mi Bog da, naravno. Jer sve je, ponavljam, božja volja. Teško onom ko u Boga ne vjeruje“ – poručuje sagovornica našeg portala, koja je u sjevernu Kosovsku Mitrovicu stigla iz rodne Plemetine, sela koje se nalazi takođe na Kosmetu.

U skorije vrijeme, ona i Nikola planiraju da stanu i na „ludi kamen“. Kažu junaci ove priče da će se „Barskom portalu“ javiti da isprati i taj događaj, kao krunu priče koja se „rodila“ u Sutomoru.