Danas je Vidovdan. Praznik nad praznicima srpskog naroda. Dan koji nije samo datum, već duševno čvorište, sabirni centar našeg istorijskog pamćenja, nacionalne svijesti i duhovne vertikale.
Danas, kao i svaki 28. jun, Srbi na svim stranama sveta – od Gazimestana do Bara – prinose molitve, svijeće, suze i ponos Svetom knezu Lazaru i svima koji su život dali za krst časni i slobodu zlatnu. Crna Gora, koja je u svojoj najdubljoj biti bastion srpskog duha, proslavlja Vidovdan sa sviješću o svojoj suštinskoj povezanosti sa Kosovom. Nisu li upravo Srbi sa Kosova i Metohije, bježeći pred najezdom Osmanlija, u 15. i 16. vijeku naselili mnoge krajeve Crne Gore i ugradili u njene temelje svoju vjeru, predanje, muku i zavjet? Ona Crna Gora koja se nije odrekla svog identiteta, ona „što se ne hće u lance vezati“, kako pjeva Njegoš, danas u Vidovdanu prepoznaje svoje najdublje ja. Upravo u tome i leži njena „posebnost“ — ne u izmišljenoj naciji, nego u činjenici da su Crnogorci najčistiji Srbi, potomci neustrašivih predaka koji su Kosovski zavjet ugradili u same gene svojih potomaka.
I u Baru će i ove godine ovaj veliki praznik biti obilježen molitveno, toržestveno i dostojanstveno, kao što dolikuje gradu koji čuva svoj srpski duh i kulturno nasleđe. Vidovdanska svečanost u Baru, koja važi za jedan od najposjećenijih kulturno-duhovnih događaja u gradu — uz Svetosavsku akademiju — počinje Svetom liturgijom u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u 9 časova. Nakon Liturgije, služiće se pomen svim postradalim vojskovođama i vojnicima – od Kosovskog boja do današnjih mučenika. Oni su dali život za naš zavjet i naš narod, a na nama je da ih pamtimo i ne iznevjerimo. U 20.30 časova, u porti Sabornog hrama, počinje Vidovdansko veče. Centralni događaj je besjeda prof. dr Mila Lompara, jednog od najznačajnijih srpskih intelektualaca današnjice. U nastavku programa, publika će uživati u kulturno-umjetničkom dijelu večeri, obojenom duhom istorijskog sjećanja, duhovnosti i narodne umjetnosti. Kao i uvijek, Bar će toga dana biti mali Gazimestan – u vjeri, u sjećanju, u slozi. A Gazimestan? Tu je srce današnjeg dana. Glavna vidovdanska proslava, kao i uvijek, biće u tom krvavom, a svetom polju, gdje će Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije služiti opijelo kosovskim junacima, u ime svih nas. Prethodno će u Gračanici bito služena Sveta liturgija, kojoj prisustvuju vjernici iz svih srpskih zemalja. Među njima, kao i prethodnih godina, i grupa Baran, koji nisu zaboravili ko su, šta su i kome pripadaju. Zato, gdje god su danas Srbi, u Baru, Beogradu, Banja Luci, Gračanici ili dijaspori, neka se sjete da je Vidovdan ne samo dan istorije, već i dan suda. Dan kad svaki Srbin pred sobom i pred Bogom položi račun: ko sam, šta čuvam, i čiji zavjet nosim. Vidovdan nije mit. To je srpski zavjet, srpska suština, narodni i duhovni DNK onih koji su stvorili Crnu Goru. A Bar, sa svojim hramom, svojom svetkovinom, i svojim vjernim narodom, pokazuje da taj zavjet živi i na Primorju, te da će živjeti dok živi srpsko ime i srpsko srce. Sa Vidovdanom u srcu – živjela Srbija, živjela Crna Gora, živjela Republika Srpska!!!