Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) Crne Gore podnijeta je dopuna krivične prijave koja se odnosi na zločin nad Albancima i Bošnjacima sa Kosova koji su, kako se navodi, prisilno regrutovani u Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije za potrebe oslobađanja današnje Hrvatske i osvajanja Trsta.
Aktivista za ljudska prava i politike sjećanja Aleksandar Saša Zeković saopštio je da je dopuna prijave zasnovana na memoarskom zapisu Vasa Markovog Vujovića, koji, prema njegovim riječima, dodatno rasvjetljava ovaj događaj.
Kako je naveo, skriptu o životnom putu pokojnog Vasa Vujovića njegova porodica ustupila je crnogorskom nezavisnom nedjeljniku „Monitor“, nakon čega je ta građa učinjena dostupnom javnosti i biblioteci Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore.
„Skriptu o životnom putu pokojnog Vasa Vujovića njegova porodica je ustupila crnogorskom nezavisnom nedjeljniku ‘Monitor’, a oni javnosti i biblioteci Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore“, naveo je Zeković, upućujući i na objavu dostupnu na internet stranici Univerziteta Crne Gore:
Prema navodima iz prijave, u Baru je 1. aprila 1945. godine, „u miru, ne u ratu“, prema zvaničnim vojnim podacima ubijeno najmanje 452 lica albanske i bošnjačke nacionalnosti, dok je 104 osobe ranjeno.
„Egzekuciju su izvršili pripadnici X crnogorske udarne brigade kojoj su regruti bili predati na sprovođenje od Skadra do Bara“, navodi se u saopštenju.
Zeković dodaje da je riječ o istoj brigadi čiji su pripadnici, kako tvrdi, u novembru 1944. godine na Cetinju izvršili ratni zločin nad civilnim stanovništvom.
„Ulice u više crnogorskih opština i danas nose ime po ovoj brigadi“, navodi on.
Pozivajući se na memoarske zapise Vasa Vujovića, Zeković navodi da se u njima pominje i da je jedan broj ranjenih Albanaca i Bošnjaka ubijen „sa po jednim metkom“ iz vatrenog oružja kako bi bili „pošteđeni daljih muka jer im nije bilo spasa“.
„Vujović tvrdi da su partizani, kojima je i sam pripadao, na željezničkoj stanici prikupili tijela 700 ubijenih kosovskih Albanaca i Bošnjaka, složili ih u četiri vagona i odvezli iz Bara“, navodi se.
Prema njegovim zapisima, „negdje ispod Sutormana tijela su izručena, polivena benzinom i zapaljena“.
U memoarima se, kako se navodi, pominje i pljačkanje ubijenih kosovskih regruta.
„Ovakvo postupanje prema mrtvima suprotno je i islamskoj pravnoj tradiciji“, ističe se.
Zeković je izrazio zahvalnost Željku Vujoviću i nagrađivanom novinaru Jovu Martinoviću zbog odluke da ovu memoarsku građu učine dostupnom javnosti i ustupe je naučnoj zajednici.
„Demokratska javnost duguje poštovanje i zahvalnost Željku Vujoviću i nagrađivanom novinaru Jovu Martinoviću zbog odluke da konkretnu memoarsku građu, odnosno autentičnu ljudsku priču, učine javnom i ustupe nauci i politikama sjećanja na dalju obradu“, naveo je on.
Prema njegovim riječima, specifičnosti ovog zločina sada su „znatno jasnije“.
On podsjeća da je u ranijim dopunama krivične prijave ukazano da je značajan broj ubijenih civila, posebno onih koji su sa glavne lokacije zločina pokušali da pobjegnu ka Starom Baru, sahranjen na brdu Mukoval u opštini Bar.
„Mještani su te prikrivene masovne grobnice decenijama savjesno obilježavali, čuvajući ih od zaborava“, navodi se.
Krivičnoj prijavi se, kako je dodao, pridružila i nevladina organizacija „Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava“, na čijem je čelu advokat Velija Murić iz Rožaja.
Zeković ističe da se „masakr u Baru nesumnjivo dogodio“ i da „žrtve više nije moguće poricati ili negirati“.
Nadležnom tijelu Skupštine opštine Bar, na čiju se građansku i političku autonomiju posebno računa, od strane advokata iz Tuzi Kole Camaja i Aleksandra Saše Zekovića predložena je i memorijalizacija ovog zločina.
„Brojne su, širom Crne Gore, ulice ili trgovi posvećeni žrtvama fašizma ili golootočkim žrtvama čiji nazivi ne smetaju tamošnjem stanovništvu niti vlastima koje su svojevremeno obrazovale iste političke stranke koje trenutno upravljaju i Barom“, navodi se u obraćanju.