Na praznik Sretenja Gospodnjeg, 15. februara 2014. godine, na Cetinju se dogodio čin koji je izazvao veliku pažnju javnosti i ostavio snažan duhovni i simbolički trag. U crkvi na Ćipuru, na grobu Ivana Crnojevića, kršten je ugledni beogradski ekonomista Mahmut Bušatlija, koji se tim činom vratio pravoslavnoj vjeri nakon pet vijekova tokom kojih je njegova porodica pripadala islamu.
Kako je tada izjavio za medije, povratak pravoslavlju nije doživljavao kao nešto neobično, već kao prirodan povratak onome čemu je njegova porodica istorijski pripadala.
„Vratio sam se korijenima nakon pet vijekova, koliko dugo smo bili islamizirana porodica. Ne mislim da je to nešto neobično, jer sam se vratio tamo gdje smo ranije pripadali“, kazao je Bušatlija, jedan od najcjenjenijih ekonomskih stručnjaka za strana ulaganja u Srbiji.
Potomak Stanka Skender-bega Crnojevića i Mahmut-paše Bušatlije, na krštenju je dobio ime Stanko Crnojević. Svetu tajnu krštenja obavio je arhijerejski protoprezviter cetinjski otac Obren Jovanović, sekretar Eparhijskog upravnog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske, saopšteno je tada iz Mitropolije.
Nakon krštenja, novokrštenog Stanka miropomazao je blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji mu je ujedno bio i kum.
„Cio čin obavljen je u crkvici na Ćipuru, a mitropolit Amfilohije je moj kum. Inače sam bio i ostao komunista i veliki poklonik ideala Francuske revolucije i Pariske komune, čije su ideje, po mom mišljenju, u mnogo čemu bliske hrišćanstvu“, kazao je tada dr Bušatlija.
U liturgijskoj besjedi, blaženopočivši mitropolit Amfilohije podsjetio je da je Stanko Crnojević prije pet stotina godina došao na Cetinje kao sandžak-beg.
„Danas, na ovaj divni praznik, njegov potomak je primio Sveto prosvjećenje na grobu svoga praoca Ivana Crnojevića, u onom manastiru koji je podigao Ivan Crnojević. U manastiru koji je bio i ostao duhovno ognjište, svetilište i prosvjetilište ovoga grada i ovoga naroda. Obasjan svjetlošću, istinom i ljubavlju Božjom, Mahmut se vratio svome domu, svojoj svetinji“, rekao je tada mitropolit Amfilohije.
Posebnu istorijsku težinu događaju dao je i osvrt mitropolita na lik Mahmut-paše Bušatlije i njegovo mjesto u istoriji Crne Gore, uz podsjećanje na riječi Svetog Petra Cetinjskog nakon bitke na Krusima 1796. godine.
Da povratak pravoslavlju nije bio trenutni čin, već trajno i svjesno opredjeljenje, Bušatlija je potvrdio i prije dvije godine, kada je govorio o tome da pravoslavne praznike živi u punoći i u skladu sa tradicijom.
„I ove godine, uz česnicu i pravoslavne običaje, proslavljam Badnje veče i Božić“, rekao je tada Mahmut Bušatlija, ekonomista i konsultant za strana ulaganja, naglasivši da mu pravoslavlje nikada nije bilo strano, već da je samo došlo vrijeme da se vrati korijenima.
Kako je tada kazao, praznike obilježava u potpunosti po običajima.
„Proslaviću Badnje veče, Božić, sve po tradiciji. Pridržavam se običaja kao i svi drugi koji slave i vjeruju. Za Božić će biti česnice i novčića, ali tim ritualima se najviše raduju djeca. Ne bih izdvojio nijedan ritual, ali sve ih strogo poštujemo“, istakao je Bušatlija.
Podsjetio je i da je prilikom krštenja dobio ime Stanko Crnojević, ali da to ime nije mijenjao u ličnim dokumentima, već isključivo u crkvenim knjigama.
„Ime sam primio u duhovnom smislu, kao povratak tradiciji i vjeri, ali u dokumentima sam ostao Mahmut“, kazao je on.
Tako se događaj iz 2014. godine, kroz godine koje su uslijedile, pokazao ne samo kao istorijski i duhovni čin, već kao trajno svjedočanstvo ličnog opredjeljenja, povratka vjeri i nasljeđu koje je nadživjelo vijekove.