KAKO SE KAŽE: "Šušanju" ili "Šušnju", "Sutomorani" ili "Sutomorčani"...

U vječitoj igri riječi, naglasaka i padeža, među palmama i borovima našeg primorja, neka pitanja i dalje ostaju bez konačnog odgovora. Da li je gramatički pravilno reći „u Šušnju“ ili „u Šušanju“? Je li stanovnik Sutomora „Sutomoranin“ ili „Sutomorčanin“? Ili možda – i jedno i drugo?

Ove naizgled bezazlene jezičke nedoumice već godinama podižu prašinu u razgovorima Barana, a naročito među stanovnicima Šuš(a)nja i Sutomora. Rasprave se vode na ulicama, u kafićima, ali sve češće i na društvenim mrežama, gdje svaka objava na ovu temu izazove salve komentara, anegdota, pa i strastvenih prepirki.

Ono što ovu temu čini posebno zanimljivom jeste činjenica da ni stručnjaci – profesori književnosti, novinari, lingvisti – često nisu potpuno jedinstveni u svojim stavovima. Različiti oblici koriste se paralelno i u medijima i u svakodnevnom govoru, što dodatno unosi zabunu, ali i inspiriše živu jezičku diskusiju u narodu.

Upravo zbog toga odlučili smo da se u ovom tekstu pozabavimo ovim fenomenom – ne samo sa lingvističke strane, već i iz ugla lokalnog identiteta i osjećaja pripadnosti. Kroz odgovore naših sagovornika – profesora, novinara i književnika – pokušaćemo da makar djelimično osvijetlimo ove dileme i ponudimo bar dio odgovora na pitanja koja traju koliko i sami nazivi naših naselja.

Pozivamo vas, dragi čitaoci, da zajedno zaronimo u ovaj jezički mozaik i otkrijemo šta nam o našoj govornoj tradiciji kažu sagovornici koje smatramo veoma relevantnim za ovu temu.

Za novinara, književnika i publicistu Milana Vujovića - dileme nema. Kaže, pravilno je "Šušanju", "Šušanja"... To je, veli, toponim i ne podleže promjenama kao imenice koje su nastale od onomatopejskih uzvika. Isto je, smatra, i za Prčanj ("Prčanju", "Prčanja"...).

"Naziv stanovnika Sutomora je "Sutomoranin", jer je sufiks za izvođenje ovih imenica "anin", "ani", pa tako pišemo i govorimo "Baranin", "Kotoranin", "Boranin",  pa "Barani" "Kotorani", "Borani". U nekim slučajevima dolazi do glasovnih promjena ("Tivćani" npr.), ali u slučaju Sutomora toga nema - kaže Vujović, koji je glavni i odgovorni urednik Radio Bara.

I njegov kolega po peru iz iste medijske kuće, Željko Milović, ima identičan odnos prema ovoj temi. 

- Kazaću vam isto što je meni rekla jedina osoba koja me je nešto naučila o novinarstvu, pa i to (riječ je o pokojnom uredniku i direktoru Radio Bara Momčilu Popoviću, do čijeg sam mišljenja izuzetno držao).  Dakle, uvijek se kaže "Šušanju" , "Prčanju" ... Jer, riječ je o lokalizmima koji imaju naglasak na zadnjem slogu. Znači "Pr-čanj", "Čr-vanj", "Šu-šanj". Isto kao recimo "Bušat". "Bu-šat". Ne piše se genitiv "Bušta" već od "Bušata"  - ističe Milović.

Kod izgovora u Srbiji je, kaže dalje on, drugačije.

- Oni imaju dugouzlazni akcenat na prvom slogu "Šuuu-šanj", "Prrr-čanj". E,  da se tako stvarno izgovara, a ne izgovara, već  kratko i odsječno -  "Šušanju", bilo bi onda "Šušnju", "Prčnju"... Zato je gramatički ispravno "Šušanja", "Prčanja"... Dakle, ovdje lokalpatriotizam nema veze s tim, već čista gramatika -  navodi Milović.

Književnik i profesor srpskog jezika i književnosti Slobodan Čurović ima drugačije viđenje vezano za predmetnu dilemu. Kako kaže, treba poštovati jednostavnost.

"Stoga, za mene je pravilnije i prirodnije reći "Šušnju", "Prčnju". logikom nepostojanog a. Da se ne lomi jezik" - ističe Čurović.

Za mišljenje o ovoj temi smo pitali i našeg sugrađanina Nevena Milakovića, pjesnika i književnika koji živi upravo u naselju Šušanj. 

Njemu lično je, kako nam je kazao,  bliže reći "u Šušnju", ali je, kaže,  očito ispravno "u Šušanju".

"No, ne smatram se kompetentnim da dajem svoj sud, jer nisam ni lingvista, niti starosjedilac", kazao je Milaković. Ipak, kako je napomenuo, nemoguće je da se ne primijeti kako se povremeno  okupe stručne ekipe i izvrše standardizaciju jezika.

"Tako se često prihvataju  rješenja koja nisu neminovno ispravna"  zaključuje Milaković.

Prema zaključku  pojedinih profesora srpskog jezika i književnosti vlastita imena i njihova deklinacija nose pečat lokalnog govora, i rezultat su, kako kažu, tzv.implicitne jezičke norme, prećutno, nesvjesno usvojene od strane društvene zajednice. Takođe, postoji i pravilo o čuvanju porijekla ili značenja riječi, zbog kojeg se u određenim slučajevima odstupa od jezičke norme. Tako na primjer, jedan od jezičkih stručnjaka ukazuje da će zajednička imenica "Šušanj" pretrpjeti glasovnu promjenu, i nepostojano A izgubiće se već u genitivu jednine.

"Dakle, A u genitivu jednine vlastite imenice Šušanj ima distinktivnu semantičku funkciju u odnosu na zajedničku", jedno je od stručnih pojašenja koje smo dobili.

Urednik portala IN4S Gojko Raičević ima svoj sud. 

-Kao Baranin po rođenju, uveden u knjigu rođenih u Sutomoru, od roditelja sa Sozine (dakle malo šire tumačenje) i Spičanin i kao neko ko zbog prirode posla koji radim i sam često imam te dileme, moram da kažem da smatram da je pravilno reći "u Šušnju’, "u Prčnju" i "Sutomoranin’" To su oblici koji, rekao bih, prate standardni srpski jezik. Razumijem da mnogima drugačije zvuči prirodnije, ali mislim da mediji treba da njeguju ispravan jezik, jer imaju odgovornost i prema publici i prema kulturi govora. Sasvim je u redu da u neformalnom govoru ljudi koriste različite oblike, ali u novinarstvu bi trebalo da postoji jasniji osjećaji za normu  kaže Raičević. 

 Idealno bi bilo, smatra naš sagovrnik,  kada bi se kroz tekstove i emisije pojašnjavale ovakve dileme — da ljudi znaju da je gramatički pravilno reći jedno, ali da ne moramo nikoga ispravljati ako kaže drugačije u svakodnevnom govoru.

"Mediji imaju tu moć da obrazuju nenametljivo i zato pozdravljam ovu akciju Barskog portala, inače jednog od mojih omiljenih izvora informisanja kad su u pitanju mediji u Crnoj Gori" - istakao je Raičević.

Milenko Jovanović