Porodica ubijenog Markovića iz Sutomora: "Naš sin je ostavljen da umre da bi se prikrila umiješanost policije i četvrte osobe u cijeli slučaj"

Otac ubijenog mladića Veselin Marković tvrdi da se brojne činjenice iz istrage i sa suđenja ne poklapaju, da postoje ozbiljne indicije da je u vozilu bilo još jedno lice, ali i da su policijski službenici mijenjali iskaze. Posebno pitanje, kako navodi, jeste zašto u obdukcionom nalazu nema tragova ukazivanja medicinske pomoći Radovanu, dok iz Hitne pomoći i bolnice tvrde da je reanimiran i da mu je pružena hitna medicinska pomoć.

Porodica ubijenog Radovana Markovića iz Sutomora i njihov pravni zastupnik, advokat Srđan Lješković, već duže vrijeme ukazuju na niz okolnosti za koje smatraju da dovode u pitanje zvaničnu verziju događaja u kojem je život izgubio ovaj mladić.

Za Radovanovo ubistvo koje se desilo 3. aprila 2024. godine u Meterizima optuženi su Haris Kočan i Vanja Burda. Prema optužnici, njih trojica su se kritične prilike nalazila u vozilu „mini kuper“, sa namjerom da počine krivično djelo. Prema toj verziji, puška koja se nalazila kod Kočana, koji je sjedio na zadnjem sjedištu, zaglavila se, a prilikom pokušaja da je izvadi došlo je do slučajnog opaljenja. Metak je pogodio Radovana, koji je upravljao vozilom. Burda se tereti da je nakon toga zapalio automobil.

Međutim, porodica Marković od samog početka tvrdi da u vozilu nije bilo samo troje ljudi.

Radovanov otac Veselin Marković kaže da je za porodicu postojanje četvrte osobe jedna od ključnih okolnosti cijelog slučaja i da se na to, po njegovom mišljenju, ukazuje iz više različitih dokaza i iskaza.

„Četvrta osoba po svoj prilici postoji, i na to ukazuje mnogo toga“, kaže Veselin Marković za "barski portal".

Prema njegovim riječima, dodatnu sumnju izazivaju i iskazi policajaca koji su prvi stigli na mjesto događaja.

Veselin navodi da su policijski službenici tokom istrage govorili da su na Kočanu vidjeli tragove krvi, što je, kako je tada bilo navedeno, dovođeno u vezu sa tvrdnjom da je Kočan pomagao Radovanu nakon ranjavanja.

Međutim, prema Veselinovim riječima, na suđenju su ti policajci negirali ili izmijenili dijelove svojih ranijih iskaza.

„Policajci koji su prvi došli na lice mjesta u istrazi su kazali da su vidjeli tragove krvi na Kočanu, koji je navodno pomogao mom sinu Radovanu. Na suđenju, koje i dalje traje, negirali su svoje prvobitne iskaze iz istrage i rekli da im je Rajo, dok je još bio živ i dok su ga ranjenog ispitivali, rekao da je u njega pucao izvjesni Dejan“, tvrdi Veselin.

On kaže da upravo taj dio priče otvara dodatna pitanja o tome ko se sve nalazio na mjestu događaja i šta se dešavalo neposredno nakon što je Radovan ranjen.

Pitanje medicinske pomoći
Posebno ozbiljnom Veselin Marković smatra okolnost koja se odnosi na medicinsku pomoć Radovanu nakon ranjavanja.

Obducent Nemanja Radojević je, kako navodi porodica, u svom nalazu konstatovao da nema tragova da je Radovanu nakon ranjavanja pružana medicinska pomoć.

S druge strane, iz Hitne medicinske pomoći i bolnice su, prema navodima porodice, saopštili da je Radovan reanimiran i da mu je pružena hitna medicinska pomoć.

Za Veselina Markovića ta razlika predstavlja jedno od najvažnijih pitanja cijelog slučaja.

„Veoma je simptomatično da obducent u svom nalazu navodi da nema tragova da je Radovanu, kada je ranjen, pružena medicinska pomoć. A sa druge strane, u Hitnoj pomoći i bolnici su naveli da su ga reanimirali i da su mu pružili hitnu medicinsku pomoć. To daje veliki osnov za sumnju i mora da bude objašnjeno“, kaže Veselin.

On ide i korak dalje, navodeći da sumnja da je njegov sin možda ostavljen da umre kako ne bi mogao da kaže ko je sve bio prisutan.

„Sumnjam da je moj sin pušten da umre da ne bi otkrio ko je sve bio prisutan i da bi se prikrila umiješanost policije“, tvrdi Veselin, naglašavajući da je riječ o njegovoj sumnji koju, kako kaže, zasniva na brojnim neslaganjima u dosadašnjem postupku.

Fotografije ranjenog Radovana nema u predmetu
Dodatnu sumnju kod porodice izaziva i postupanje policajca Miroslava Šćekića.

Prema riječima Veselina Markovića, Šćekić je ispitivao ranjenog Radovana, a rekao je i da ga je tom prilikom fotografisao.

Međutim, Veselin ističe da tih fotografija uopšte nema u spisima predmeta.

„Policajac Miroslav Šćekić, koji je ispitivao ranjenog Radovana, rekao je da ga je i fotografisao. Te fotografije, međutim, uopšte nema u predmetu. I to je jedno od pitanja na koje porodica traži odgovor“, kaže Veselin.

Prema njegovim riječima, dodatno je indikativno to što je inspektorka Dragana Gogić kod tužioca izjavila da je Radovan bio svjestan u trenutku kada ga je Hitna pomoć odvezla.

Sve to, kako tvrdi Veselin, otvara pitanje šta se dešavalo u periodu od njegovog ranjavanja do transporta u zdravstvenu ustanovu.

Osam policajaca ili pet?
Veselin Marković ukazuje i na još jedno neslaganje u službenim iskazima.

On navodi da je policajac Šćekić u službenoj zabilješci, koja se odnosi na događaj, naveo da je na licu mjesta bilo osam policijskih službenika, dok je kasnije na sudu izjavio da ih je bilo pet.

Za porodicu je i to pitanje koje zahtijeva objašnjenje, naročito imajući u vidu njihove tvrdnje da je policija bila prisutna na mjestu događaja u vrijeme kada se sve dešavalo.

Veselin tvrdi da je „u sve veoma umiješana policija“ i da je policija, po njegovom uvjerenju, bila na mjestu događaja kada je Radovan ranjen.

To su, naglašava, ozbiljne sumnje porodice, a ne konačno sudski utvrđene činjenice.

„Ako Kočan progovori, biće uhapšeno makar 20 osoba“
Porodica posebno ukazuje i na izjavu koju je, kako tvrde, policajac Goran Jokić dao pred njima.

Veselin navodi da je Jokić rekao:

„Ako Kočan progovori, biće uhapšeno makar 20 osoba.“

Porodica zbog toga traži da Jokić bude saslušan, kao i policajac Lazar Šćepanović, sadašnji direktor Uprave policije.

I advokat Srđan Lješković je tokom postupka zatražio njihovo saslušanje, ukazujući na neslaganja i na ono što je porodica iznosila tokom postupka.

Nakon saslušanja vještaka, Lješković je kazao da nalazi potvrđuju sumnje porodice da su službenici Uprave policije Goran Jokić i Lazar Šćepanović pokušali da sakriju četvrto lice koje se, prema tvrdnjama porodice, nalazilo u automobilu.

Vještaci doveli u pitanje verziju o jednom pucnju
Na prethodnom ročištu saslušani su balistički i medicinski vještak, čiji su iskazi otvorili dodatna pitanja.

Vještak balističar Radoš Malidžan pojasnio je da je potvrdio mogućnost da je do ispaljenja hica došlo u skučenom prostoru vozila „mini moris“, i to na način na koji je izvršilac bio na zadnjoj klupi, a žrtva na vozačevom sjedištu.

Ipak, Malidžan nije isključio mogućnost da je pucanje moglo da se dogodi i van vozila.

U balističkom nalazu bilo je 18 čaura koje su pretrpjele termičko dejstvo požara, kao i tri projektila i čaure koji pripadaju municiji kalibra 7,62x39 milimetara, odgovarajućoj za automatsku pušku M-70.

„Od raspoloživih čaura na samo jednoj je nađeno mehaničko dejstvo udara udarne igle, na inicijalnoj kapisli čaure“, kazao je Malidžan.

Upravo taj podatak advokat Lješković smatra važnim, jer se, kako je kazao, postavlja pitanje kako je moguće da se u čitavom slučaju govori o jednom slučajno ispaljenom metku, dok postoje podaci o većem broju projektila i povreda.

Medicinski vještak dr Nemanja Radojević kazao je da se na osnovu veličine ulaznih rana na koži ne može odrediti kalibar projektila.

On je, međutim, naveo da je Radovan Marković pogođen najmanje sa dva projektila, uz mogućnost da su povrede na njegovoj desnoj šaci posljedica dejstva i trećeg projektila.

„Marković je pogođen s najmanje dva projektila, a ne mogu isključiti mogućnost i da su povrede na njegovoj desnoj šaci posljedica dejstva trećeg projektila“, kazao je Radojević.

Za porodicu je to veoma važno, jer je u zapaljenom vozilu pronađena samo jedna čaura sa jasnim mehaničkim tragom udara udarne igle.

Lješković je zbog toga na suđenju kazao da je, imajući u vidu nalaze vještaka, teško prihvatiti tezu da je postojala samo jedna čaura sa tragom opaljenja.

Pet hitaca u vratima vozila
Porodica Marković ukazuje i na podatak da je pet hitaca završilo u vratima vozila.

Za njih je sporno kako je to moguće ako je, prema zvaničnoj verziji, pucano sa zadnjeg sjedišta u vozačevo mjesto.

Veselin posebno ističe nalaz prema kojem je prilikom pucanja postojala udaljenost od najmanje 1,5 metara od „usta“ cijevi do tijela pokojnog Radovana.

„Verzija da je u njega pucao optuženi koji je bio na zadnjem sjedištu nije logična. Vještak je utvrdio da je kod ubistva bilo najmanje 1,5 metar razdaljine od usta cijevi iz koje se pucalo do tijela mog pokojnog Radovana. Kako je onda moguće da se to desilo u vozilu u kojem su, prema zvaničnoj verziji, zajedno bili?“, pita Veselin.

On dodaje i da, prema njegovim saznanjima, barutne čestice nisu pronađene kod navodnog ubice, što za njega predstavlja još jedan razlog da sumnja u zvaničnu verziju.

„Zato je za mene neupitno da je postojala najmanje još jedna osoba, ako ne i više njih u cijelom ovom slučaju“, kaže Veselin.

Od „pištolja“ do puške u izvještajima
Porodica ukazuje i na neslaganje u dokumentaciji o smrti.

Veselin posebno navodi da je u izvještaju o smrti obducent prvobitno naveo da je Radovan ubijen iz pištolja, da bi se kasnije u postupku govorilo o pucanju iz puške.

I to je, kako kaže, jedno od brojnih pitanja koja za porodicu ostaju bez zadovoljavajućeg odgovora.

Prema njegovim riječima, kada se svi ti detalji posmatraju zajedno – broj projektila, tragovi u vozilu, udaljenost cijevi od tijela, odsustvo barutnih čestica kod navodnog izvršioca, pitanje čaura, medicinske pomoći, fotografija ranjenog Radovana, različiti iskazi policajaca i pitanje broja policajaca na licu mjesta – dobija se slika slučaja u kojem postoji previše nerazjašnjenih okolnosti.

„Naš Rajo nikada nije pominjao Kočana i Burdu“
Za porodicu je posebno teško i to što, kako kaže Veselin, Radovan prije tragičnog događaja nije pominjao ni Harisa Kočana ni Vanju Burdu.

„Naš Radovan, Rajo kako smo ga zvali, nikada nije pominjao Kočana i Burdu. Nikada do kobnog događaja nismo za njih čuli“, kaže Veselin.

On podsjeća i na tvrdnje koje su tokom postupka iznosili članovi porodice o tome da je policija znala za prisustvo još jednog lica.

Veselin smatra da bi se saslušanjem policajaca koji su bili neposredno uključeni u postupanje nakon ranjavanja moglo doći do odgovora na pitanje šta se zaista dešavalo u tim ključnim minutima.

Šćepanović govorio o planiranom ubistvu
Veselin posebno pominje i sadašnjeg direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića, koji je u vrijeme događaja bio pomoćnik direktora Uprave policije.

Prema Veselinovim riječima, Šćepanović je tada izjavio da je Radovanovo ubistvo bilo planirano.

Ta izjava je, kako smatra Veselin, dodatno važna jer se ne uklapa u verziju po kojoj je Radovan stradao kao posljedica slučajnog opaljenja iz oružja koje je, navodno, zaglavljeno na zadnjem sjedištu.

Upravo zbog toga porodica traži da se do kraja razjasni šta se zaista dogodilo, ko je sve bio na licu mjesta, ko je pucao i šta se dešavalo nakon što je Radovan ranjen.

Sud već dostavljao spise tužilaštvima
Zbog navoda koji su se pojavili tokom suđenja, predsjednik sudskog vijeća Višeg suda u Podgorici Dragan Babović dostavio je spise predmeta Specijalnom državnom tužilaštvu kako bi se provjerilo da li je neko od lica eventualno počinio krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Iz Višeg suda su potom saopštili da je SDT dopisom od 8. jula 2026. godine obavijestilo sud da je utvrđeno da nema osnova za pokretanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za krivična djela iz nadležnosti tog tužilaštva.

Nakon toga su dopis suda i prateći zapisnik proslijeđeni Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju, kao stvarno i mjesno nadležnom tužilaštvu, kako bi ono ocijenilo da li eventualno postoji krivično djelo iz njegove nadležnosti.

Predmet se, prema informacijama Višeg suda, i dalje nalazi kod cetinjskog tužilaštva.

Suđenje nije završeno
Posljednje ročište održano je 1. jula 2026. godine, kada su svoje nalaze i mišljenja iznijeli vještaci Radoš Malidžan i dr Nemanja Radojević.

Postupak protiv Harisa Kočana i Vanje Burde još nije okončan, pa se konačna odgovornost za događaj ne može prejudicirati.

Ipak, porodica Radovana Markovića insistira da se prije okončanja postupka odgovori na sva pitanja koja su, kako smatraju, ostala otvorena.

Za Veselina Markovića najvažnije je da se utvrdi puna istina o tome ko je bio sa njegovim sinom, ko je pucao, koliko je bilo pucnjeva, šta se dešavalo nakon ranjavanja i zašto postoje, kako tvrdi, brojna neslaganja između nalaza, službenih zabilješki i iskaza policajaca.

„Četvrta osoba po svoj prilici postoji. Na to ukazuje mnogo toga. Samo tražimo da se utvrdi istina o tome šta se dogodilo mom sinu i da niko ko je učestvovao u svemu ovome ne bude zaštićen“, poručio je Veselin Marković.