RAPORT GENERALU
Gospodine generale
smije li Vam se obratiti
vojnik bez vojne pošte
ratnik bez ratnog rasporeda,
čovjek koji je vojničku zakletvu
sramno pogazio,
dezerter bez Otadžbine i časti
pokoran kvislinškoj vlasti,
što plašljivo pred sobom gleda
kako kurjaci oštre
svoje očnjake krvave,
cereći se zlokobno
nesvijesti našoj dubokoj
i nemoći našoj da spasemo sebe
braneći Komandanta!
Moja je jedinica Generale
izbrisana iz brojnog stanja,
moja je četa žrtvovana
i više ne postoji,
našoj se „slavi” tiranin
grohotnim smijehom klanja,
a naše duše
đavo trljajuć ruke broji!
Moji su saborci kontuzovani
kreštavim ženskim glasom,
oči nam spržiše bljeskom
mesije antihrista,
u tor nas ugoni farmer
svojim čuvenim lasom,
naše je dostojanstvo
zgažena kišna glista!
Marame crne ne vidimo,
crn nam obraz ne smeta,
grobova svojih se stidimo
stid nam je najmanja šteta,
i djecu svoju
bez stida u oči gledamo,
jer i nas se očevi stide,
i Vas bi Generale
htjeli da predamo,
i red je da svi vide
da nismo ni Srbi, ni Pravoslavci,
ni ljudi ni pokorni sužnji,
ni prokletnici što Vam
svjesni izdaje svoje zavide,
ništa od toga Generale
MI SMO OBIČNE GNJIDE!
Praštajte slavni Generale
ako se oprostiti može
vojniku što nema
ni hrabrost ni volju
da kaže:
„Pomozi nam Bože,
naš je Komandant
na bojnom polju
i još se junački bori,
da oslobodi vojsku svoju
da starog Srbina stvori,
da skine povez sa očiju naših
da budemo opet predaka vrijedni,
pomozi mi Bože, ljudi se plaših,
žrtvovah dušu
za život bijedni”.
Neven Milaković (2008.)
