Crna Gora da promijeni ime u Duboko Grlo: Ustašama sve progutala!
PIŠE: Milan Knežević
Zbilja ko pobijedi sinoć između Crne Gore i Hrvatske? Nisam čuo rezultat od skandiranja “Ubij Srbina”, “Ko ne skače taj je pravoslavac”, a bio je i transparent iz Dubrovnika da im popušimo jer nema oproštaja koji smo tražili preko lovćenske vile u Zagrebu.
Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33% Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija. Htjeli bi oni da progovore, nije da ne bi, skuplja im se pljuvačka u ustima, grče im se prsti da im sve po spisku…ali onda se sjete Brisela i onog malog crnog dječaka što urinira u fontanu, i ujedu se za to malo jezika što im je ostalo. Jer ako progovore zlo će nas naći od Grlić Radmana, Picule, Štira, Sokola, odmah će nam tražiti Herceg Novi, pošto smo im Prevlaku već dali.
Kako su krenuli, doći će do Zete, i donijeti neki papir da je tamo rođen njihov na daleko poznati kralj Blesimir. I nije problem što oni traže, nego što im mi dajemo. Takvi smo se potrefili, volimo da damo, pa to ti je.
Milije nam je da damo no da kažemo “ne”, jer ako bi kazali “ne”, pitanje je više kad bi bili u prilici da opet kažemo “da”. Mada kad bolje razmislim, zašto bi reagovao naš državni vrh, oni su po posljednjem popisu svi Crnogorci, i to se njih ne tiče. Da su hrvatski navijači skandirali “Ubij Crnogorca” , e onda bi imali posla s našim rukovodstvom, bila bi to tuča ka’ na Hajberiju. Jedan jedini Hrvat ne bi pretekao.
Jedino se dva puta uključio dežurni spiker (mora da je Srbin) i zamolio mlade Paveliće i Artukoviće da fer i sportski navijaju kako i priliči NDH omladini.
Ispade spiker sa stadiona Pod Goricom jedini zvanični glas države koji je čuo kako nas Srbe iz Crne Gore treba ubiti. I za vazda mu hvala. A mi smo domaćini, mimo domaćina, obezbijedili smo im policijsku pratnju i zaštitu, našli podgoričke lokale gdje će pjevati Tompsonove pjesme, preventivno pohapsili navijače Crvene Zvezde i Partizana, da slučajno ne iritiraju Torcidu i Bad Blu Bojse, dok po podgoričkim ulicama pjevaju “Čavoglavu” i urliču “Za dom spremni.”
I da se Ante Pavelić kojim slučajem našao sinoć u Podgorici, onako sanjiv ustavši iz groba, pomislio bi da je u Zagrebu maja 1941. i sav ushićen održao bi govor na galeriji Welder puba. I zato treba svi da budemo zahvalni hrvatskim navijačima jer su nam omogućili jedno divno putovanje u prošlost koje je u stvari njihova sadašnjost i budućnost. A zvaničnoj Crnoj Gori hvala na svemu, pokazala je i njima i nama da je nema. Lakše bi mi bilo da je okupirana nego što je nema. Ovako bi se borili protiv okupacije ka’ naši stari, a kako sad da se boriš protiv samog sebe koga više nema.
Najbolje bi bilo da u susret novim hrvatskim zahtjevima na putu ka Briselu promijenimo ime. Da se više ne zovemo Crna Gora nego Duboko Grlo, jer to što mi možemo progutati, a pritom ne povratiti ne može niko. A i na engleskom zvuči moćno: Deep Throat. Samo zamišljam kad na nekom evropskom plenumu najave obraćanje nekog visokog zvaničnika novoprimljene države Duboko Grlo.
A on počne govor o svijetloj istoriji, slobodarskom duhu, nepokornom kršu, Grahovcu i Vučjem dolu, dok ga predsjedavajući ne upozori na fer i politički korektno obraćanje u trajanju od minut i po. Nešto slično kao spiker sa stadiona Budućnosti koji je pozivao hrvatske navijače da ne ubijaju Srbe, samo što oni njega nisu poslušali. A zbilja, kad smo kod utakmice, koji ono bi rezultat?
