Planirana izgradnja zaobilaznice oko Bara, odnosno dijela saobraćajnog koridora koji bi trebalo da poveže Virpazar sa Barom, posljednjih dana postala je jedna od glavnih tema u gradu pod Rumijom. O tome se sve glasnije govori među građanima, maslinarima, ekolozima, vlasnicima imanja i stručnjacima, koji ne osporavaju potrebu za izgradnjom savremenih puteva, ali upozoravaju da bi predložena trasa mogla ostaviti nepopravljive posljedice po prirodno i kulturno nasljeđe ovog kraja.
Bar, nema sumnje, ima potrebu za novom saobraćajnom infrastrukturom. Rasterećenje postojećih puteva, bolja povezanost sa unutrašnjošću i bezbjedniji saobraćaj predstavljaju važne preduslove njegovog daljeg razvoja. Međutim, sve je izraženije pitanje da li se taj razvoj mora platiti uništavanjem viševjekovnih maslinjaka, narušavanjem ambijenta Starog Bara i potencijalnim ugrožavanjem izvorišta vode od kojih zavise stanovnici pojedinih naselja.
Upravo je to suština polemike koja je posljednjih dana dobila znatno šire razmjere od uobičajene rasprave o jednom infrastrukturnom projektu.
Među prvima koji su u aktuelnoj javnoj raspravi oštro upozorili na moguće posljedice predložene trase bio je Branislav Nenezić, poslanik Evropskog saveza u Skupštini Crne Gore i predsjednik Skupštine opštine Bar. On je ukazao na moguće ugrožavanje područja Zubaca, Starog Bara, Ddžidžarina i drugih vrijednih prirodnih cjelina, insistirajući da se preispitaju ponuđena projektna rješenja.
Na ova upozorenja nadovezao se pjesnik i slikar Igor Rems, koji se i sam bavi maslinarstvom. On je u autorskom osvrtu problematizovao odnos prema prirodi i nasljeđu, ukazujući na opasnost da se u ime modernizacije uništava ono što su generacije Barana čuvale i ostavljale potomcima.
U javnu raspravu uključio se i hidrogeolog Slavko Hrvačević, čije je stručno upozorenje dodatno proširilo temu sa zaštite maslinjaka na pitanje podzemnih voda, izvorišta i mogućih hidrogeoloških posljedica izgradnje.
Potom se javnosti obratio i Mladen Đuričić, izvršni direktor preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ Bar, koji je ujedno predsjednik Opštinskog odbora DPS-a u Baru. Njegovo obraćanje uslijedilo je u atmosferi pojačane zabrinutosti zbog mogućeg uticaja planirane saobraćajnice na vodne resurse.
"Barski portal" je prethodnih dana pratio ova reagovanja, koja su pokazala da se pitanje zaobilaznice više ne može posmatrati isključivo kao tehničko-projektantska tema. Ono je postalo i pitanje zaštite životne sredine, poljoprivrede, vodosnabdijevanja, prostornog planiranja i odgovornosti institucija prema budućim generacijama.
Konferencija u Kući maslina: Glas struke i maslinara, ali bez nadležnih institucija
U takvoj atmosferi, u Kući maslina održana je konferencija posvećena odnosu izgradnje novih puteva i očuvanja hiljadugodišnjih maslina, u organizaciji NVO „Maslinijada“ i Udruženja maslinara „Antivari – Bar“.
Okupljeni maslinari, predstavnici ekoloških organizacija, vlasnici zemljišta i zainteresovani građani pokušali su da odgovore na pitanje koje se sve češće čuje u Baru: može li se izgraditi savremena saobraćajnica, a da se pritom sačuvaju maslinjaci koji predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog grada?
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da konferenciji, iako su bili pozvani, nijesu prisustvovali predstavnici četiri resorna ministarstva, Agencije za zaštitu životne sredine i Opštine Bar.
Izostanak predstavnika „Monteputa“ objašnjen je porodičnim razlozima stručnog lica koje je bilo određeno za učešće. To preduzeće je, ipak, dostavilo pisano izjašnjenje i video-prezentaciju planirane trase.
Učesnici su se saglasili da razvoj saobraćajne infrastrukture nije sporan, ali da se ne smije planirati bez detaljnog sagledavanja posljedica po stare maslinjake, vodne resurse, prirodni pejzaž i kulturno-istorijske cjeline.
Suljo Mustafić: Nećemo dozvoliti da se preko vjekovnih maslinjaka prelazi kao preko pustare
Posebno sadržajno izlaganje imao je Suljo Mustafić, predsjednik NVO „Maslinijada“, koji je podsjetio da organizovani otpor predloženim rješenjima nije počeo tek posljednjih dana, već da maslinarska udruženja duže vrijeme upozoravaju nadležne institucije na moguće posljedice izgradnje.
Mustafić je naglasio da maslinari nijesu protiv izgradnje zaobilaznice niti protiv razvoja Bara, ali da je neprihvatljivo da se taj razvoj sprovodi na štetu najstarijih i najvrednijih prirodnih resursa grada.
„Mi u potpunosti podržavamo izgradnju saobraćajne infrastrukture, kao jednog od temeljnih preduslova za razvoj Bara, izgradnju novih puteva i zaobilaznice, svjesni smo neophodnosti rasterećenja postojećih puteva. Ali, isto tako, nećemo se pomiriti sa činjenicom da planirane saobraćajnice mogu ugroziti ambijentalne vrijednosti Bara, od Zubaca do Mrkojevića, a posebno naše poljoprivredne resurse i našu najstariju kulturnu tradiciju – viševjekovne maslinjake“, poručio je Mustafić.
On je podsjetio i na zakonsku zaštitu starih maslina, pozivajući se na član 15 Zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju, koji, kako je naveo, zabranjuje sječu i presađivanje maslina starijih od sto godina.
Posebno je ukazao na područja Marjala, Spilica, Dabanova, Kurila, Džidžarina, Dobre Vode i Pečurica, kao i na prostor oko Starog Bara, gdje bi predloženi saobraćajni koridor mogao presjeći cjelovite maslinarske komplekse.
Ugrožen prostor sa oko 80.000 maslina
Jedan od najupečatljivijih podataka koje je Mustafić iznio odnosi se na veličinu i starost maslinarskog kompleksa koji bi mogao biti pogođen planiranom trasom.
On je podsjetio na primjedbe koje su Udruženje maslinara „Antivari“ i NVO „Maslinijada“ još 11. aprila 2025. godine dostavili tokom javne rasprave o planskoj dokumentaciji.
U tom dokumentu navedeno je da se na širem prostoru Sustaša, Marjala, Spilica, Velembusa, Starog Bara, Džidžarina i Dobre Vode nalazi približno 80.000 stabala maslina, od kojih su mnoga stara više vjekova.
Prema stavu udruženja, riječ je o jedinstvenom maslinarskom prostoru koji nema samo poljoprivrednu, već i izuzetnu turističku, ekološku, istorijsku i ambijentalnu vrijednost.
Važno je, međutim, razlikovati ukupan broj stabala u širem maslinarskom kompleksu od broja maslina koje bi neposredno bile ugrožene izgradnjom. Precizan broj potencijalno pogođenih stabala morao bi biti utvrđen detaljnim geodetskim, katastarskim i stručnim analizama.
Maslinari su kao jednu od mogućih alternativa predložili izmještanje trase prema području brda Mukoval, za koje tvrde da je obraslo makijom i šibljem i da nema maslinarske zasade uporedive vrijednosti.
Da li je takvo rješenje tehnički, geološki i finansijski izvodljivo, pitanje je za projektante. Ali, upravo je to jedna od varijanti za koju maslinari traže da bude ozbiljno razmotrena, umjesto da se unaprijed prihvati samo jedan koridor.
Mustafić podsjetio na dopise i obećanja: Primjedbe djelimično prihvaćene, ali strahovi ostali
Predsjednik „Maslinijade“ podsjetio je da su iz nadležnog ministarstva ranije dobili odgovor da su primjedbe maslinara djelimično prihvaćene i da će precizna trasa biti definisana kroz detaljniju tehničku dokumentaciju.
Tada je, prema njegovim riječima, najavljeno i sužavanje koridora kako bi se izbjeglo ugrožavanje vrijednih maslinarskih cjelina.
Međutim, nakon što su se upoznali sa kasnijim idejnim rješenjima, maslinari su zaključili da predložena trasa ne otklanja njihovu zabrinutost.
Zbog toga su 16. marta ove godine uputili urgenciju „Monteputu“, tražeći cjelokupno idejno rješenje, grafičke prikaze, podatke o zauzimanju zemljišta, procjenu uticaja na životnu sredinu i informacije o razmatranim alternativama.
Mustafić je naveo da na taj zahtjev nijesu dobili neposredan zvaničan odgovor, već su se sa dijelom projektnih rješenja upoznali posredstvom medija.
Upravo je nedostatak direktne komunikacije sa zainteresovanom lokalnom zajednicom, prema ocjeni učesnika konferencije, jedan od razloga zbog kojih je nepovjerenje prema predloženom projektu dodatno poraslo.
„Monteput“: Trasa još nije konačna, moguće korekcije u daljoj izradi projekta
Za potpunije sagledavanje problema važno je i izjašnjenje „Monteputa“, koje je na konferenciji pročitano, a koje potpisuje izvršni direktor tog preduzeća Milan Ljiljanić.
Iz „Monteputa“ su objasnili da se dokumentacija za dionicu od Virpazara do Bara trenutno izrađuje na nivou idejnog projekta, a da je projektant konzorcijum „CIP – DB“ iz Beograda.
Prema njihovom objašnjenju, trasa se razrađuje unutar koridora definisanog Prostornim planom Crne Gore do 2040. godine. Riječ je o dijelu koji pripada koridorima auto-puta Bar–Boljare i Jadransko-jonskog auto-puta, a koji se velikim dijelom poklapa sa ranije planiranom brzom saobraćajnicom.
To je važna činjenica, jer pokazuje da se ne radi o potpuno novoj ideji, već o saobraćajnom koridoru koji je već razmatran u planskoj dokumentaciji.
Iz preduzeća navode i da su tokom izrade dokumentacije održavani sastanci sa predstavnicima Opštine Bar, na kojima su predstavljana i usaglašavana projektna rješenja.
Nakon dobijanja podataka o maslinama od Kuće maslina, kako tvrde, sa projektantom su razmatrane izmjene kojima bi se negativni uticaji na okolinu sveli na najmanju moguću mjeru.
„Monteput“ je istovremeno ukazao da je projektant obavezan da sagleda sva postojeća ograničenja i odabere tehnička rješenja kojima će se uticaj saobraćajnice na okolinu umanjiti koliko je moguće.
Posebno je značajno što iz ovog preduzeća nijesu isključili mogućnost naknadnih korekcija trase. Naveli su da nakon idejnog slijedi izrada glavnog projekta, tokom koje su moguća određena odstupanja od prethodnih rješenja.
To, međutim, još nije garancija da će sve primjedbe maslinara biti prihvaćene.
Upravo tu se nalazi jedno od ključnih pitanja: ako je trasa još podložna izmjenama, zašto se već sada ne predstave sve realne alternative i njihove posljedice?
Zupci i izvorišta vode: Nenezić upozorio na problem koji prevazilazi maslinjake
Posebnu dimenziju raspravi dao je Branislav Nenezić, koji je na konferenciji ponovo ukazao da sporna trasa ne predstavlja potencijalnu opasnost samo za maslinarske komplekse.
Prema njegovim riječima, sadašnje idejno rješenje moglo bi ugroziti gotovo sva vodoizvorišta u selu Zupci.
To upozorenje ima posebnu težinu, jer se pitanje zaštite izvorišta ne može svesti na naknadu štete vlasnicima zemljišta ili eventualno izmještanje pojedinačnih stabala.
Ukoliko bi se stručnim analizama potvrdilo da trasa ugrožava vodoizvorišta, bilo bi neophodno razmotriti njeno izmještanje ili druga tehnička rješenja koja bi taj rizik otklonila.
Nenezić je podsjetio i na raniju inicijativu koja je, prema njegovim navodima, dovela do izmjene predviđene trase na području Crmnice, na pravcu Podgorica–Virpazar.
Kao moguće alternative pomenuo je rekonstrukciju regionalnog puta R-28, povezivanje preko Sutormana i bolje korišćenje postojećih saobraćajnih pravaca.
Istovremeno je upozorio na blizinu planirane trase Starom gradu Baru, imajući u vidu njegovu kulturno-istorijsku vrijednost.
Njegova poruka bila je da se na predstojeću javnu raspravu mora izaći sa konkretnim, stručno obrazloženim primjedbama, a ne samo sa načelnim protivljenjem.
Ekolozi: Nedostaju alternative i precizni podaci o maslinama
Predstavnica organizacije Green Home Azra Vuković ocijenila je da su maslinari reagovali u pravom trenutku, dok se projekat još nalazi u fazi u kojoj su moguće izmjene.
Ona je ukazala na nedostatke u dostupnom elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu, posebno kada je riječ o evidentiranju starih maslina i maslinarskih kompleksa.
Prema njenoj ocjeni, nedovoljno su razrađena i alternativna rješenja koja bi omogućila poređenje različitih trasa prema njihovom uticaju na prirodu, pejzaž i lokalno stanovništvo.
Vuković je pozvala maslinare da primjedbe pripreme u pisanoj formi i dostave ih tokom javne rasprave zakazane za 30. novembar.
Sličan stav iznio je i Vuk Vujisić iz udruženja „Ozelenimo Crnu Goru“.
On je naglasio da izgradnja puteva predstavlja državni interes, ali da zaštita prirodnog i kulturnog nasljeđa mora imati podjednako ozbiljno mjesto u odlučivanju.
Vujisić je podržao zajedničko djelovanje maslinarskih i ekoloških organizacija, kako bi se pred nadležnim institucijama nastupilo sa argumentovanim zahtjevima.
Kuća maslina: Nije dovoljno sačuvati pojedinačno stablo ako se uništi čitav ambijent
Predstavnik Kuće maslina Mirsad Rašketić ukazao je na značaj maslinjaka kao jedinstvene prostorne cjeline.
Prema njegovim riječima, masline nijesu samo poljoprivredni resurs. One su istovremeno dio turističkog identiteta, kulturne tradicije i prepoznatljivog pejzaža Bara.
Posebno je upozorio na ugroženost Džidžarina, koji je, kako je podsjetio, prepoznat kao maslinarski lokalitet od posebnog značaja.
Rašketić smatra da bi predložena trasa mogla dovesti do uništavanja gornjeg dijela tog kompleksa.
Ovdje se otvara i pitanje koje se često gubi u raspravama o infrastrukturnim projektima: čak i ako se pojedina stabla fizički sačuvaju, da li se može govoriti o očuvanju maslinjaka ukoliko se on presječe saobraćajnicom, potpornim zidovima i pratećom infrastrukturom?
Drugim riječima, zaštita starih maslina ne mora značiti samo sprečavanje njihove sječe, već i očuvanje prirodne i ambijentalne cjeline kojoj pripadaju.
Maslinjaci Vakufa i Starog Bara takođe u središtu zabrinutosti
Tokom konferencije govorili su i predstavnici lokalne zajednice i vlasnika maslinjaka.
Predsjednik Vakufa Stari Bar Sado Mustafić ukazao je na moguće ugrožavanje maslinarskih zasada koji pripadaju Islamskoj zajednici i Vakufu, ocjenjujući neprihvatljivim da saobraćajnica prolazi kroz takve komplekse.
Sado Peričić podsjetio je na značaj upornosti i organizovanog djelovanja građana, navodeći primjer ranijih inicijativa za uređenje saobraćajne infrastrukture prema Starom gradu.
Zajednička poruka ovih istupa jeste da se pitanje trase ne tiče samo pojedinačnih vlasnika zemljišta, već šire lokalne zajednice čiji su identitet i ekonomija vjekovima povezani sa maslinarstvom.
Gdje je Opština Bar i šta će biti sa primjedbama građana?
Posebno pitanje predstavlja uloga Opštine Bar u daljem procesu.
Prema izjašnjenju „Monteputa“, opštinski predstavnici već su učestvovali u razgovorima o projektnim rješenjima i položaju trase.
Istovremeno, na konferenciji je ukazano da predstavnici Opštine nijesu prisustvovali skupu, iako su bili pozvani.
Ove dvije činjenice otvaraju potrebu da lokalna uprava javnosti preciznije objasni svoj dosadašnji angažman, koje je podatke dostavila projektantima, kakve je primjedbe iznijela i da li će tražiti izmjene predloženog koridora.
„Monteput“ je predložio da maslinari svoje zahtjeve, uz precizne katastarske podatke, dostavljaju preko opštinskih organa.
Takvo rješenje može biti funkcionalno ako se uspostavi jasna komunikacija i obezbijedi da svaka primjedba bude razmotrena. Ali, važno je i da zainteresovani građani dobiju povratne informacije o tome šta je prihvaćeno, šta odbijeno i iz kojih razloga.
Sama mogućnost dostavljanja primjedbi nije dovoljna ukoliko ne postoji transparentan postupak njihovog razmatranja.
Odluke još nijesu konačne: Javna rasprava 30. novembra
Učesnici konferencije najavili su da će zajednički pripremiti primjedbe i sugestije za javnu raspravu zakazanu za 30. novembar.
Predloženo je i formiranje tima koji bi u razgovorima sa institucijama i projektantima zastupao interese maslinara i lokalne zajednice.
To je važan korak, jer se u ovoj fazi ne raspravlja samo o tome da li je predložena trasa prihvatljiva, već i o mogućnosti da se pronađu tehnička rješenja koja bi smanjila ili izbjegla štetu.
U tom kontekstu neophodno je utvrditi stvarni broj ugroženih maslina, uticaj na vodoizvorišta, moguće posljedice po Stari Bar i druge kulturno-istorijske lokalitete, kao i tehničku izvodljivost alternativnih pravaca.
Baru su potrebni i putevi i masline
Posljednja dešavanja pokazuju da pitanje zaobilaznice oko Bara ne može biti riješeno jednostavnim svrstavanjem građana na pristalice i protivnike izgradnje puteva.
Maslinari i ekolozi koji su se oglasili ne odbacuju potrebu za saobraćajnim razvojem. Njihov osnovni zahtjev jeste da se taj razvoj planira tako da ne uništava resurse koji su nastajali i očuvani tokom više vjekova.
S druge strane, iz „Monteputa“ poručuju da se projekat još razrađuje, da su određena usaglašavanja već obavljena i da postoji prostor za naknadne korekcije.
Upravo zbog toga predstojeća javna rasprava predstavlja priliku da se o najvažnijim pitanjima razgovara na osnovu dokumentacije, stručnih analiza i jasno predstavljenih alternativa.
Jer ako se zaobilaznica može izgraditi uz manje posljedice po maslinjake, vodoizvorišta i kulturno nasljeđe, onda javnost ima pravo da zna zašto bi se prihvatilo rješenje koje nosi veći rizik.
A ako alternative nijesu izvodljive, i to mora biti objašnjeno jasnim tehničkim i ekonomskim argumentima.
Zato je možda najvažnija poruka konferencije u Kući maslina upravo ona koju je iznio Suljo Mustafić - budućim generacijama potrebni su novi putevi, ali i masline koje su im prethodne generacije ostavile u nasljeđe.
D Obradović