Leković: Milioni iz šverca i KK Budućnost – sport ili mafijaški šou?

Poslanik Demokratske Crne Gore iz Bara Momčilo Leković podsjetio je na period devedesetih godina kada je naša zemlja prolazila kroz sankcije i ekonomsku krizu i, kako je on naveo, istovremeni uspon KK Budućnost.

„Dok je Crna Gora prolazila kroz sankcije, ekonomsku krizu i političke lomove, u Podgorici se rađala sportska senzacija, nagli uspon KK Budućnost. Titule, milionski transferi, velika imena, evropske ambicije. Ali iza parketa, kako je svoje vreme pisao zagrebački Nacional Iva Pukanič, stajala je mnogo mračnija finansijska konstrukcija.“

U tekstu pod naslovom „Mafijaška pozadina sportskih uspjeha“ Nacional je tvrdio da je klub finansiran novcem od šverca cigareta prema Italiji.

Čak se navodi da je milion njemačkih maraka, ponuđen hrvatskom treneru Jasminu Repeši, bio „tek kap u moru“ novca zarađenog krijumčarenjem.

U toj priči jedno od ključnih imena je Vesko Barović.

Prema navodima iz teksta, Barović je, zajedno sa Brankom Vujoševićem, preuzeo kontrolu nad poslovima duvanskog tranzita prema Italiji kroz firmu MTT. Nacional je tvrdio da su mjesečni prihodi od tog posla bili milionski, čak se spominje cifra od oko tri miliona dolara mjesečno po osobi. Dio tog novca, kako se navodi, sistematski je preusmjeravan u KK Budućnost.

Barović nije bio samo „sponzor sa strane“. Imao je formalnu funkciju u klubu i, prema pisanju Nacionala, bio je jedan od stvarnih vlasnika. U tekstu se opisuje model po kojem su on, Milo Đukanović i Branko Vujošević izdvajali dio mjesečne zarade za finansiranje kluba – oko 900.000 dolara mjesečno ukupno.

Rezultat?
Budućnost od po rezultatima prosječnog jugoslovenskog kluba postaje sila. Osvaja titule 1998/99, dovodi Dejana Tomaševića uz transfer od oko 750.000 dolara (bez uračunate plate), plaća Bogdana Tanjevića oko 2,5 miliona dolara, angažuje NBA igrača Džeroma Džejmsa. U vrijeme kada je region grcao u besparici, Podgorica je dovodila zvijezde.

Nacional je tvrdio i da su transferi često realizovani u gotovini, dok su prihodi formalno knjiženi, što je, prema tim navodima, omogućavalo pranje novca. Spominje se i Atlas banka kao finansijski kanal.

Sportski uspjesi su donjeli euforiju i nacionalni ponos. Ali istovremeno, prema tim tvrdnjama, služili su kao savršen paravan.

Iako se u Podgorici službeno govorilo o sportskom preporodu i uspješnom poslovnom modelu, bilo je sve više onih koji su smatrali da su vrhunski rezultati Budućnosti prije svega služili kao politički i finansijski paravan.

Sportski uspjesi omogućili su stvaranje snažnog imidža modernog i uspješnog društva, dok su se paralelno odvijale velike finansijske operacije povezane sa krijumčarenjem cigareta. U zemlji opterećenoj sankcijama, ekonomskom krizom i političkim tenzijama, košarka je postala snažan instrument homogenizacije javnosti.

Sistem je funkcionisao jednostavno: dio novca zarađenog švercom ulagao se u klub, klub je ostvarivao vrhunske rezultate, a ti rezultati su zauzvrat stvarali pozitivnu percepciju vlasti i njihovih bliskih poslovnih partnera. Javnost je slavila titule, dok porijeklo novca ostajalo u drugom planu.

Istovremeno, poslovanje kluba ostajalo je zatvoreno za ozbiljnije finansijske provjere. Donacije su formalno prikazivane kao privatna ulaganja, transferi su se dijelom realizovali gotovinom, a službene knjige nisu odražavale pun prikaz novčanih tokova.

U takvom ambijentu teško je bilo očekivati ozbiljnu institucionalnu istragu, pogotovo jer su ključne poluge moći – političke, sigurnosne i državne – bile u rukama istih ljudi.

Sportski rezultati tako su postali svoje vrste štit. Svaka kritika mogla se lako proglasiti napadom na nacionalni ponos ili pokušajem destabilizacije države.

Nacional ovako završava svoj tekst:
„Priča o Budućnosti tako nadilazi sport. Ona otvara pitanje odnosa politike, organizovanog kriminala i sporta u tranzicijskim društvima, gdje uspjesi na parketu ili terenu često imaju dublju, složeniju i manje vidljivu pozadinu.“

Naravno, čim su Barović i ekipa „oprali svoje pare“, prestala je i potreba ulaganja u Budućnost. Sportski uspjeh im nikada nije ni bio imperiativ.

Ali ono što je najgore od svega jeste činjenica da danas mnogi akteri ove priče šetaju slobodno Crnom Gorom, dok one druge, koji su razotkrivali i objavljivali ovakve i slične tekstove, danas zemlja prekriva…“, napisao je Leković na društvenoj mreži Fejsbuk.