Ministar Krapović da javno kaže ko je iz vrha DPS-a u kovačkom klanu

Ministar odbrane Dragan Krapović iznio je jednu od najtežih političkih optužbi u poslednje vrijeme. On je saopštio da se „iza avatara kojeg kontrolišu klanovi krije visoki funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS), koji ima ozbiljne kontakte sa vrhom kavačke kriminalne organizacije i upravo je taj čovjek veza sa šefom bivšeg režima“. Potom je dodao i da je taj isti pojedinac „direktna veza između kriminalnih klanova i njihovih vođa sa počasnim predsjednikom DPS-a Milom Đukanovićem“.

To su tvrdnje koje daleko prevazilaze okvire uobičajenog političkog prepucavanja. Ako su istinite, onda je riječ o informacijama koje mogu imati nesagledive posljedice po politički i bezbjednosni sistem Crne Gore. Ako nisu potkrijepljene dokazima, onda je javnost izložena opasnoj političkoj dramatizaciji.
Upravo zato Dragan Krapović više nema prostor za nedorečenost.
Ako već tvrdi da zna ko je visoki funkcioner DPS-a koji je, kako kaže, povezan sa vrhom kavačkog klana i sa Milom Đukanovićem, onda je red da saopšti ime i prezime tog čovjeka. Ne može se cijela javnost držati u neizvjesnosti i primoravati da nagađa ko je osoba o kojoj ministar govori.

Krapović nije politički analitičar, niti anonimni komentator na društvenim mrežama. On je ministar odbrane, a njegova Demokratska Crna Gora sa svojim koalicionim partnerima rukovodi sektorom bezbjednosti. Njegove riječi moraju imati težinu dokaza, a ne političkih aluzija.

Posebno zabrinjava što je ministar poručio da će „svaki naredni put odgovoriti još snažnije i eksplicitnije“. Ako već može biti eksplicitniji, zašto to nije učinio odmah? Ako ima dokaze, čemu odlaganje? Ako je riječ o čovjeku koji predstavlja sponu između organizovanog kriminala i političkog vrha, onda javnost nema razloga da čeka.

Ovo nije pitanje dnevne politike, već državne bezbjednosti.
Crna Gora se nalazi pred završnicom evropskih integracija. Pred državom su izmjene Ustava i brojni zakoni za koje će biti potrebna dvotrećinska većina u parlamentu. Nije isključeno da će za pojedina rješenja biti potrebni i glasovi poslanika DPS-a.
Zato javnost ima pravo da zna da li se među ljudima koji će možda odlučivati o najvažnijim državnim pitanjima nalazi osoba za koju ministar odbrane tvrdi da je povezana sa organizovanim kriminalom.
Ako je to tačno, onda je to pitanje od najvišeg državnog interesa.
Ako nije, onda je neophodno objasniti zašto su takve tvrdnje uopšte izgovorene.
Istovremeno, sve ovo ponovo otvara i jedno mnogo šire pitanje. Vlast već godinama govori o obračunu sa organizovanim kriminalom. Nesumnjivo je da su brojni nekadašnji čelnici policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost, tužilaštva i pravosuđa iz perioda vlasti DPS-a danas iza rešetaka, pod istragama ili na optuženičkim klupama. To predstavlja značajan iskorak u odnosu na period kada je bilo nezamislivo da se protiv nosilaca najviših funkcija vode postupci.

Međutim, postavlja se logično pitanje: ako su gotovo cijeli vrh policije, bezbjednosnog sektora, tužilaštva i pravosuđa iz vremena vlasti Mila Đukanovića procesuirani, kako je moguće da politički vrh DPS-a ostaje netaknut?
Kako je moguće da se godinama govori o sprezi politike i kriminala, a da se istovremeno najviši partijski funkcioneri, uključujući i Mila Đukanovića, i dalje nesmetano bave politikom i kroje političke procese?
Ko ih štiti?
Zašto su nedodirljivi?
Da li je moguće da su svi drugi bili dio sistema, a da politički vrh nije znao ništa?

Ili je riječ o selektivnoj pravdi koja se završava tamo gdje počinje politika?
Ukoliko Dragan Krapović zaista raspolaže saznanjima da visoki funkcioner DPS-a predstavlja direktnu vezu kavačkog kriminalnog klana i Mila Đukanovića, onda je njegova dužnost da to ne zadržava u domenu političkih izjava, već da omogući institucijama da hitno reaguju, a javnosti saopšti ono što ima pravo da zna.
Borba protiv organizovanog kriminala ne može se voditi zagonetkama, nedovršenim rečenicama i političkim misterijama.

Ili postoje imena, dokazi i odgovornost – ili sve ostaje samo još jedna medijska senzacija koja će trajati nekoliko dana, a potom pasti u zaborav.
Crna Gora više nema luksuz da živi od aluzija. Ako je istina na strani ministra Krapovića, onda je krajnje vrijeme da je saopšti do kraja.